Bližimo se početku stote obljetnice veličanstvenih Fatimskih ukazanja.
Prije stotinu godina Bog je svijetu poslao svoju Majku da mu pomogne i da ga spasi. Na svijet se izlila rijeka milosti. Blažena Djevica dala je upute kako spasiti svijet od zala koja ga očekuju. U listopadu 1917. učinila je veliko čudo sunca kako bi svi povjerovali njezinim riječima. O tome je pisao tadašnji svjetski tisak.
Vidjeocima je povjerila tajne i izrekla zahtjeve koje su trebali prenijeti Svetom Ocu.
No to nije bio lak posao. Njezini zahtjevi do dana današnjega nisu ispunjeni: Rusija nije posvećena Bezgrješnom Srcu, a pobožnost njezinom Bezgrješnom Srcu nije dobila mjesto koje mu pripada u Crkvi, iako je više puta svijet posvećen Bezgrješnome Srcu.
K tome, nije objavljen eksplozivni dio Treće tajne koju je Gospa povjerila vidjeocima i zahtijevala da se objavi 1960. godine. Ta je tajna zacijelo trebala poslužiti da Crkvu spasi od ove stravične krize u koju je upala.
Fatima je pretvorena samo u jednu od pobožnosti i jedno od značajnijih svetišta diljem svijeta, no žele je promatrati samo kao prošli događaj, bez proročkog značaja.
Christopher Ferrara u jednom razgovoru s pokojnom o.Grunerom sve one koji se u javnosti prave prijateljima Fatime, a obezvrjeđuju njezin stvarni značaj, naziva neprijateljima Fatime. On kaže:
Osim toga, u svijetu su se počela javljati raznorazna ukazanja, katkad protivna onome što se zahtijevalo u Fatimi. Potom je uslijedila rijeka privatnih objava, gotovo iz svake karizmatske molitvene skupine.
P.Andreas Mählmann upozorava na maniju privatnih objava i piše:
„Koliko su se god blagoslovljenima pokazala ukazanja drage Gospe u Fatimi i Lourdesu, toliko su se štetnima pokazala mnoge neozbiljne privatne objave u kojima navodno Isus, Majka Božja ili Bog Otac govore svijetu. Danas se susrećemo s fenomenom velike učestalosti takvih događanja. Kako se trebamo ponašati, rekao nam je naš Gospodin: 'Ustat će, doista, lažne Mesije i lažni proroci i činit će velike znake i čudesa, da zavedu, ako je moguće, iste izabranike. Eto, kažem vam unaprijed. Ako vam se tada rekne: "On je u pustinji, ne izlazite; on je u sobama, ne vjerujte!" (Mt 24,24-26)“
Fatimska i Lourdska ukazanja Crkva je dugo provjeravala i priznala. Umjesto da se okrenemo Fatimi, Gospinim zahtjevima i porukama kojima je željela pomoći današnjem svijetu, radije se krećemo po skliskom terenu neprovjerenih objava gdje je vrlo lako pasti, a time ozbiljno ugrožavamo svoje vječno spasenje. S time u svezi Frère Michel de la Sainte Trinité napominje:
„To znači da je u domeni izvanrednih nadnaravnih fenomena sotonina moć beskrajna. S dopuštenjem Božjim on ima moć ukazati se pod obličjem 'anđela svjetla' i čak ukazati se pod vanjskim obličjem našega Gospodina ili Djevice Marije, kao što je činio u Lourdesu pred pedesetak vidjelaca nakon ciklusa ukazanja Bernardici Soubirous (1844. – 1879.). On dakle može činiti sve vrste čudesa i obmana: ekstaze, levitacije, svjetlosne fenomene, neuobičajene zvukove, proricanja, govoriti u jezicima, ne propuštajući ni pobožne razgovore i pozive na strožu askezu. Ustupci istini i dobru ništa ga ne koštaju samo ako mu na duže staze uspije insinuirati koju zabludu koja je štetna dušama i pogibeljna za Crkvu. Međutim, teologija nas uči da Bog nikada ne dopušta zlu da potpuno zaodjene obličje dobra. 'Dok je božansko viđenje – primjećuje msgr.Albert Farges (1848. – 1926.) – uvijek u skladu s privlačnošću i veličajnošću božanskih stvari, dijabolične pojave imaju uvijek nešto nedostojno Boga, nešto smiješno, ekstravagantno, neuređeno i iracionalno'.“
Frère Michel de la Sainte Trinité upozorio je i na opasnost zaborava Fatime što je neprijateljima Bog i Crkve jednim dijelom i uspjelo, no pobjeda je uvijek na Božjoj strani. Ova je obljetnica pravi trenutak da se ozbiljno pozabavimo Fatimom i postanemo apostolima Fatime u svom narodu.
Zaključimo ovo razmišljanje riječima Frère Michela:
„Budući da Fatima dominira cijelim prošlim stoljećem te se i dalje nameće samim crkvenim vlastima, unatoč protivljenjima koja se trajno javljaju kod onih koji zastupaju novu religiju (neomodernizam), koji se protive pod varljivim izlikama poruci koja ih osuđuje. Budući da su Božji planovi neizbježni, trebat će da, prije ili kasnije, Papa konačno posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu, prema točnim Gospinim zahtjevima. Trebat će dakle da on preporuči pobožnost
prvih pet subota u mjesecu kao zadovoljštinu, pobožnost s kojom su povezana čudesna obećanja spasenja. Trebat će na koncu da Papa prizna, ne više implicitno, nego svečano, božansku autentičnost velike Tajne, objavljujući njezin treći dio. To proširenje će biti, u to smo sigurni, odlučni čin koji će označiti zoru obnove Crkve.
I upravo je to čin koji Sotona želi spriječiti, poradi čega s očitim ciljem preziranja Fatime i njezine strašne Tajne on već desetljećima po cijelom svijetu umnaža svoja lažna ukazanja. Što se nas samih tiče, požurujemo čas velikog katoličkog preporoda koji je obećan, ostvarujući u svojem vlastitom životu, bez daljnjeg čekanja, Gospine velike zahtjeve: svaki dan molimo svetu Krunicu. Nosimo sveti škapular Gospe Karmelske kao znak svog posvećenja Bezgrješnom Srcu; primajmo svetu Pričest kao zadovoljštinu na prvih pet subota u mjesecu.; s ljubavlju molimo Anđelove i Gospine malene molitvice, tako lijepe i tako bogate. Dopustimo da nas prožmu njihove poruke. Na koncu, prema riječima našega Gospodina sestri Luciji, posvetimo se istinskoj pokori, istinskom mrvljenju koje se sastoji u točnom vršenju svojih staleških dužnosti. Tako ćemo djelotvornije pridonijeti spasenju svoje duše, svojega bližnjega i obnovi Crkve, s pomoću nježnog i snažnog razmatranja Bezgrješnog Srca Marijina. Čineći tako, ubrzavamo čas Njezine konačne pobjede, potrebni uvod sveopće vladavine Presvetog Srca Isusova.“
