“Svećenik ne ide sam u nebo”

Na duhovnim vježbama 1841. koje don Bosca pripremaju za svećeničko ređenje, on razmišlja o riječima psalma:

”Tko će se uspeti na Goru Gospodnju? Tko će stanovati u svetištu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno.” Uvidio je da su njegove ruke na čudesan način ostale čiste polazeći od trenutka kad mu ih je majka sklapala na prvu molitvu.

U jednoj bilježnici zapisuje:”Svećenik ne ide sam u raj, ali sam ne ide ni u pakao. Ako čini dobro, poći će u nebo s dušama koje je spasio svojim dobrim primjerom; ako čini zlo, sablažnjava, poći će u propast s dušama osuđenima po njegovoj sablazni. Stoga ću se potpuno založiti u obdržavanju slijedećih odluka.”

Slijedi devet temeljnih odluka za njegov život. Tri od njih označavaju karakteristično produbljenje onoga što će biti don Boscov “svećenički stil”.

Evo tih odluka:

- Strogo ću iskoristiti vrijeme

- Trpjet ću, raditi i ponižavati se u svemu i uvijek kad je riječ o spasenju duša

- Ljubav i blagost svetog Franje Saleškog vodit će me u svim stvarima

Izvor: Životopis sv. Ivana Bosca

Krajnje je vrijeme da se Rusija posveti Bezgrješnom Srcu Marijinu jer o toj posveti ovisi mir u svijetu

sestra Lucija 2005. godine s relikvijom sv.Antuna

Blizu je konačni okršaj – moramo odabrati već odsada na kojoj ćemo strani biti, s Bogom ili s đavlom

„Prvi razlog je da mi je Ona rekla da đavao zameće odlučujuću bitku protiv Djevice. A ova odlučujuća bitka konačni je okršaj iz kojeg će jedna strana izići kao pobjednik, a druga će biti poražena. Moramo odabrati već odsada na kojoj ćemo strani biti, s Bogom ili s đavlom. Nema druge mogućnosti.“(sestra Lucija o.Augustinu Fuentesu 26. prosinca 1957.godine)

Ušutkani svjedok veličajnih ukazanja

Premda dopiru glasovi da se 13. veljače 2017. zaključuje biskupijski proces za beatifikaciju sestre Lucije,posljednje Fatimske vidjelice, toj beatifikaciji usuprot stoje goleme prepreke koje su stvorili sami modernisti. Njih i nije baš lako protumačiti. Možemo samo postaviti sokratovska pitanja i dati svoje subjektivne odgovore.

Posebice začuđujuće, pa i zaprepašćujuće jesu dvije stvari: najprije, od 26. prosinca 1957. ne postoji više jasan i prema poznatim dijelovima Fatimske poruke sadržajno plauzibilan intervju s vidjelicom(osim njezinih privatnih pisama). To je tim bizarnije stoga što je Fatimsku poruku Crkva priznala kao nadnaravnu, da se vidiocima dakle priznalo da su u doslovnom smislu bili adresati božanske poruke. A to kao ne bi trebalo biti zanimljivo? To kao ne bi izazvalo u velikom broju one koji bi htjeli intervju? I to osobito u vremenu kad su svi drugi navodni vidioci mogli širiti svoja ukazanja i tiskati knjige bez imprimatura.

Manipulacije s riječima posljednje vidjelice – pritisci nad sestrom Lucijom: riječi Blažene Djevice valjalo je prilagoditi duhu koncila

Dana 11. listopada 1992. godine sestra je Lucija dala intervju portugalsko kanadskom novinaru Carlosu Evaristu u nazočnosti kardinala Antonyja Padiyare, nadbiskupa Ermakulama. Intervju je trajao dva sata i tijekom tog intervjua sestra je Lucija proturječila svojim vlastitim ranijim izjavama. Father Paul Leonhard koji dolazi iz miljea apostolata Fathera Nicolasa Grunera o tome je izjavio da je sestra Lucija to mogla učiniti samo pod strašnim pritiskom, odnosno izložena velikoj manipulaciji. Christopher A.Ferrara iz The Remnanta drži taj intervju jednostavno krivotvorenim. Spominje se i jedan drugi intervju s gospodinom Evaristom točno godinu dana kasnije, dakle 11. listopada 1993. godine. Oba su intervjua očigledno služila svrsi da Fatimsku poruku učine kompatibilnom s pokoncilskom Crkvom i svijetom.

Na koncu, intervju s kardinalom Tarcisiom Bertoneom od 17. studenoga 2001. vrlo je čudnovat. Već je Marku Fellowsu upalo u oči da objavljeni sažetak sadrži samo malobrojne izjave Fatimske vidjelice. Zar netko tko je počašćen brojnim viđenjima Majke Božje i komu je predana sadržajno jasno određena poruka zbilja ima malo ili gotovo ništa za reći? Zar je ta osoba mogla zaboraviti ili relativizirani glavni dio poruka kako su naviještene u četrdesetim i pedesetim godinama?

Nove crkve: smrt ljepote

Svaki put kada se posvećuje nova Crkva sretan sam jer Bog ima novu kuću, a ljudi mjesto gdje mu se moliti. Ako je k tome mjesto na kojem se posvećuje crkva samo otužno predgrađe, tim bolje: usred zgradetina-spavaonica, gdje možda nema ni jednog trga za susret, crkva postaje otokom čovječnosti i nade u moru stvarnog i egzistencijalnog sivila.

Među najtužnijim predgrađima jesu Rimska predgrađa i u „Roma sette“, dodatku dnevnika „Avvenire“ pročitao sam da će se u Ponte di Nona uskoro posvetiti jedna crkva na čast svete Terezije iz Kalkute. Mislio sam: baš lijepo!

Potom sam, nažalost, vidio fotografiju!

Ova nova crkva, moram reći, nije ružna. Ona je grozna. A onda sam se upitao: zašto? Hoću reći: zašto jedna tako grozna crkva? I zašto su nove crkve sve tako neizbježno grozne? Što smo loše učinili mi današnji katolici da zavrjeđujemo crkve koje nas doslovno straše? Koju krivnju moramo okajati?

Volio bih to pitati biskupe i odgovorne u biskupiji koji se brinu o ovim stvarima. Ovdje ne mogu objaviti fotografije, ali vas molim da to odete pogledati na internetu.

Ako potražite novu crkvu posvećenu svetoj Tereziji iz Kalkute, u Ponte di Nona u Rimu (via Guido Fiorini 12), odmah ćete je pronaći. Nažalost.

Pape osuđuju ekumenizam (3.)

Crkva je »tijelo« Jedno, nerazdjeljivo, vidljivo tijelo

Sveto Pismo često naziva Crkvu tijelom. »Krist je«, veli Apostol, »Glava Tijela Crkve« (Kol 1, 18). Ako je pak Crkva tijelo, onda mora biti nešto što je jedno i nerazdjeljivo, prema onoj Pavlovoj: »Mi mnogi jedno smo tijelo u Kristu« (Rim 12, 5). A ne samo da mora biti jedno i nerazdjeljivo, nego i konkretno i vidljivo, kako to tvrdi Naš Predšasnik blage uspomene Leon XIII. u enciklici Satis cognitum: »Crkvu baš zato, jer je tijelo, očima gledamo« (usp. ASS, XXVIII., str. 710). Zato se udaljuju od Božje istine i u zabludi su oni koji si Crkvu zamišljaju tako da ju se ne može ni dohvatiti ni vidjeti, nego da je, kako vele, samo nešto »pneumatično«, po čemu su, kažu oni, mnoge zajednice kršćana, iako zbog razilaženja u vjerovanju žive međusobno odijeljene, ipak povezane nevidljivim vezom.

Ali tijelo nužno zahtijeva množinu udova, koji su međusobno tako povezani, da pomažu jedni druge. I kao što biva u sastavu našega smrtnoga tijela, kad jedan ud trpi, da i svi drugi suosjećaju s njime, i zdravi udovi priskaču u pomoć bolesnima: tako i u Crkvi pojedini udovi ne žive svaki jedino za se, nego pomažu i druge, i svi se međusobno pomažu, bilo na uzajamnu utjehu, bilo na daljnje sazidavanje čitavoga Tijela.

Pape osuđuju ekumenizam (2.)

Ali poznato nam je da je odatle malen korak do zanemarivanja vjere ili do indiferentizma i modernizma, kao što ga nazivaju. Oni koji su nesretno zaraženi ovim zabludama smatraju da dogmatska istina nije apsolutna nego relativna, to jest, podudara se s raznolikim potrebama vremena i mjesta te s različitim misaonim usmjerenjima, budući da nije sadržana u nepromjenjivoj objavi, nego se može prilagođavati ljudskome životu. Osim toga, u vezi sa stvarima koje treba vjerovati, nije ni na koji način dopušteno činiti razliku – koju su neki smatrali prikladnom uvesti – između onih članaka vjere koji su temeljni i onih koji nisu temeljni, kao što oni vele, kao da bi prve morali svi prihvatiti, dok bi drugi mogli biti prepušteni slobodnome pristanku vjernikâ: budući da nadnaravna krijepost vjere ima svoj formalni uzrok, naime, autoritet Boga koji daje objavu – a to ne dopušta ovakvo razlikovanje.

Pape osuđuju ekumenizam (1.)

Budući da je tome tako, jasno je da Apostolska stolica ni na koji način ne može sudjelovati u njihovim skupštinama, i da katolicima nipošto nije dopušteno bilo podržavati bilo raditi za takve pothvate; jer ako tako čine, poduprijet će lažno kršćanstvo, posve strano jednoj Kristovoj Crkvi. Zar da trpimo – što bi doista bilo nepravedno – da istina, i to od Boga objavljena istina, postane predmetom kompromisa? Jer ovdje se radi o obrani objavljene istine. Isus Krist je poslao svoje Apostole u cijeli svijet kako bi proželi sve narode evanđeoskom vjerom; te da ne bi zapali u zabludu, unaprijed je htio da ih pouči Duh Sveti (Iv 16, 13): je li onda ovaj apostolski nauk posve iščeznuo ili ponekad bio zastrt u Crkvi čiji je vođa i branitelj sâm Bog? Ukoliko je naš Otkupitelj jasno rekao da se Njegovo Evanđelje treba nastaviti ne samo u apostolsko vrijeme nego i u budućim razdobljima, je li moguće da predmet vjerovanja tijekom vremena postane toliko nejasnim i nesigurnim da bi danas bilo potrebno pripuštati mišljenja koja su čak međusobno nespojiva? Kad bi to bila istina, morali bismo priznati da je silazak Duha Svetoga nad Apostole i trajno nastanjenje istoga toga Duha u Crkvi, pa i samo propovijedanje Isusa Krista prije nekoliko stoljeća izgubilo svu svoju učinkovitost i korist – a tvrditi tako što bilo bi bogohulno.

Laktancije: Katolička Crkva je izvor istine, kuća vjere i hram Božji

“

Katolička Crkva jedina čuva istinito bogoštovlje. Ona je izvor istine, ona je kuća vjere, ona je hram Božji: ako itko ovamo ne uđe, ili ako itko odavde otiđe, njemu je strana svaka nada života i spasenja. Nitko neka ne zavarava sama sebe tvrdoglavim prepiranjem. Ovdje se naime radi o životu i spasenju, koji će biti izgubljeni i posve uništeni, ukoliko se na njih ne pazi svom brigom i marljivošću” (Divinae Institutiones 4, 30; 11-12).

Biskup Schneider nudi nadu usred krize dopuštene prema "Božjoj providnosti"

Pošto crkvena kriza postaje u 2017. sve dublja, osjetio sam izvjestan umor; ali i osjećaj da, iako znam da vrata pakla neće nadvladati crkvu, i da će Krist u konačnici pobijediti, ipak nema odmora od praktički konstantne serije napada od strane neprijatelja Božje istine. Znam da mnogi od vas osjećate isto. Dok mi na portalu onepeterfive vjerujemo kako imamo dužnost nastaviti objavljivati vijesti o onome što se događa unutar naše preljubljene Crkve, koliko god one bile neugodne, postoji i potreba za ohrabrenjem, za ponovnim otkrivanjem najbitnijih pojmova o tome što znači biti Katolik, bez obzira na posljedice. Stalno moramo imati na umu zbog čega se mi borimo, i koje bogatstvo imamo koje nam nikada nitko ne može oduzeti.

Imajući to na umu, obratio sam se biskupu Athanasius Schneideru, koji nije samo jedan od najučenijih i najhrabrijih prelata u današnjoj Crkvi, nego i po mom mišljenju, jedan od najpobožnijih. Imao sam čast u nekoliko navrata voditi privatne razgovora s njime i ministrirati tijekom njegovih Misa. Također sam imao jedinstvenu čast da je krstio moga najmlađeg sina. U svojoj procjeni ovoga čovjeka, osjetio sam ne samo tihu neustrašivost, nego i duboku i trajnu ljubav prema Kristu, Njegovoj Crkvi, sakramentima i dušama svih ljudi koji su povjereni njenoj majčinskoj brizi. On je čovjek koji odiše Kristovim mirom, čak i među onima koji su najotvoreniji u svojoj analizi ozbiljnosti sadašnje situacije. Ukratko, on je pravi čovjek koji nam može reći: Kako se nositi s ovime? Kuda idemo odavde?

U intervjuu koji slijedi, pokušao sam ga pitati pitanja koja sam mislio da bi ga i mnogi od vas također željeli pitati. Njegovi odgovori nisu razočarali. Želio bih da u znak zahvalnosti za njegovu vjernost, snažno molite za ovoga stvarno istinskog apostola i sav onaj hrabar kler koji sada, unatoč tome što ih je jako malo, čine sve što mogu da sačuvaju svetu katoličku vjeru.

Kardinal Carlo Caffarra pobožno prekinuo šutnju u vezi Dubie (prijevod intervjua u cijelosti)

Cijenjeni čitatelji, na bitno.net  Amoris Laetitia:Biskupi Malte izdali okružnicu, a kardinal Caffara inzistira na pojašnjenju od pape je objavljen dio prijevoda ovoga intervjua sa kardinalom Caffarrom, po našem razmišljanju nije dovoljno jasan. Donosimo prijevod intervjua u cijelosti.

Po prvi puta od objavljivanja dubie Četiri Kardinala, kardinal Caffarra je dao intervju i objasnio razloge i dublje argumente koji leže u ovoj inicijativi. Kroz cijeli intervju sa Matteom Matzuzzijem, talijanskim novinarom Il Foglia, Caffarra daje smiren i dobrotvoran dojam i time se pristojno distancira od polemičnog načina bavljenja sa smrtno ozbiljnom temom rastrojstva braka i obitelji. Prvo, ponavlja vrlo jasno, kao što je nedavno učinio i kardinal Raymond Burke, da su Četiri Kardinala ujedinjena i da dalje inzistiraju na potrebi objašnjenja pape Franje.

“Različiti aspekti moraju biti objašnjeni. Pismo i priložena dubia su plod više mjeseci razmišljanja, te su bili diskutirani dugo vremena. Što se tiče mene osobno, molio sam se mnogo puta pred Presvetim Sakramentom u to vrijeme. “

Ovo su uvodne riječi intervjua sa Matteom Matzuzzijem koje postavljaju ton u kojem ide cijeli intervju. Kardinal Caffarra se iskazuje kao pošten i pažljiv pastir Katoličke Crkve koji se brine za spas duša. Također pokazuje poštovanje kojim su Četiri Kardinala pristupili sadržaju ovog pisma upućenom papi:“Znali smo da je ono što radimo vrlo ozbiljno. Prva briga je bila ne sablazniti najmanje u vjeri. To je za nas svećenike osnovna dužnost. Druga briga da ni jedna osoba, vjernik ili nevjernik, ne može naći u tom pismu ni jedan izraz koji bi imalo zvučao kao nepoštovanje prema papi. Finalni tekst je plod nekoliko revizija: pregledanih, odbačenih i ispravljenih tekstova.“

Duhovno majčinstvo za svećenike

Poziv biti duhovna majka za svećenike, premalo je poznat, nedovoljno shvaćen i stoga malo življen. Temeljna i životna važnost duhovnog majčinstva je prikazivanje svih trpljenja i žrtava koje Bog duši pripušta na njezinom putu za svećenika kojega je duhovno posvojila. To se čini u tajnosti srca poštujući svećenički identitet i ne smije se nikako brkati sa možda nekom drugom ulogom.

Papa Pio X je rekao:"Svako svećeničko zvanje dolazi iz Božjeg srca, ali prolazi kroz srce majke!"

Majka koja je rodila sina svećenika je ujedno i nerijetko i njegova duhovna majka.

Duhovne majke bile su još i sveta Monika, majka sv. Augustina, blažena Marija od Isusa Deluil- Martiny (1841-1884), časna službenica Božja Louise Marguerite Claret de la Touche (1868-1915), blažena Allessandrina da Costa (1904-1955), službenica Božja Consolata Betrone (1903-1946), sv.Terezija iz Lisieuxa (1873-1897). 

Živjela nam zemljo mila, blagoslovljena krvlju svojih sinova, domovino Hrvatska!

Dr. Ante Starčević je odlikovan najslavnijim naslovom što ga jedan narod može dati svome sinu, ocem domovine. Hrvatski narod je tako priznao očinstvo Anti Starčeviću na hrvatskoj narodnosti, što u stvari znači da je on stvorio novi narodni duh. Starčević je uočio da je neovisnost trojedine Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije državnopravnim ugovorima utvrđena i da je hrvatski narod kao suvereni međunarodni subjekt legitimiran odlučivati o svojoj sudbini.... Starčevićeva himna: Sretna nam bila Hrvatska mati, svaki će život dati njoj, naše je geslo Bog i Hrvati, Hrvat u svojoj kući svoj! Ovo je samo dio knjige Dr. M. Gabriela Otac Domovine dr. Ante Starčević. Knjiga sadrži bogati opus o životu i djelu dr. Ante Starčevića i preporučamo ju (Otac domovine - 41 MB)

Prešaltava li progresizam opet u napad?

Joachim Frank na Katholisch.de

Rijetko je papinski dokument doveo do tako velike prepirke kao posinodska pobudnica Amoris laetitia. Već su tumačenja pobudnice u vremenu nakon objavljivanja bila posvema različita i nerijetko vrlo proturječna. 

Ukratko: na jednoj strani tabor koji je uvjerenja da se ništa nije promijenilo. Pobudnicu Amoris laetitia po njima treba čitati u skladu s tradicionalnim Učiteljstvom koje ne dopušta iznimke kod Pričesti za rastavljene ponovno civilno oženjene.

Na drugom polu nailazimo na glasove koji u tom dokumentu vide poticaj za jednu posve drukčiju Crkvu koja je prekinula sa starom Crkvom.

Kako bi se okončala ova kakofonija, četvorica kardinala Burke, Brandmüller, Meisner i Caffarra uputili su svoje pismo s „dubia“ (dvojbama) papi Franji s molbom da pojasni kako valja razumjeti ovu apostolsku pobudnicu. Zasada se još čeka na odgovor.

Televizijski intervju s kardinalom Müllerom prouzročuje zbunjenost (ažurirano)

Glavna osoba u Vatikanu za nauk vjere kritizira javno iznošenje "dubia", ali neki kritičari kažu da je promašio bit situacije zato jer je iskrsnula činjenica da nijedan ispravak Amoris Laetitiae od strane CDF-a (Congregacio pro Doctrina Fidei - Kongregacija za nauk vjere) nije bio prihvaćen.

Edward Pentin

Kardinal Gerhard Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere, rekao je uživo u televizijskom intervjuu u nedjelju da „bratski ispravak“ pape Franje glede njegove apostolske pobudnice Amoris Laetitia „nije moguć ovoga časa“ zato jer dokument ne predstavlja „opasnost za vjeru“.

Međutim kardinalovi komentari, izjavljeni jučer vatikanskom dopisniku Fabiju Marcheseu Ragoni na talijanskom TV kanalu Tgcom24 u suprotnosti su objavama koje su Registru (National Catholic Register) potvrđene od strane barem dvaju viših vatikanskih službenika da je CDF podnijela velik broj ispravaka za Amoris Laetitiu prije njezine objave prošlog travnja i „niti jedan od ispravaka nije bio prihvaćen“.

Slijedi li nakon udara na „Liturgiam autenticam“i udar na „Summorum pontificum“?

U najnovijem postu Sando Magister na blogu Settimo Cielo pojašnjava da se reforma Rimske kurije za Franjina pontifikata nekada odvija pod svjetlom sunca, a nekada i u sjeni.

U posljednje vrijeme dogodila su se dvije stvari koje su trebale ostati u sjeni.

Prvi je slučaj otpuštanja trojice suradnika iz jednog dikasterija[...], a drugi se slučaj tiče Kongregacije za bogoštovlje čiji je pročelnik kardinal Robert Sarah. Njega je Papa više puta javno ponizio, a sada je osuđen da presjeda dikasteriju u kojemu svi veslaju u suprotnom smjeru od njegova.

Po želji pape Franje, sada je pod vodstvom engleskog nadbiskupa Arthura Rochea unutar Kongregacije ustanovljeno povjerenstvo čiji je cilj, ne ispravka degeneracija pokoncilske liturgijske reforme – dakle „reforma reforme“ što je san kardinala Saraha – nego potpuna suprotnost: uništenje jednog od zidova otpora pokoncilskim liturgijskim zloporabama, instrukcije „Liturgiam authenticam“ koja je izdana 2001. godine i koja određuje kriterije za prijevod liturgijskih tekstova s latinskoga na narodne jezike.

Hoće li Benedikt XVI. uskoro primiti i kardinala Brandmüllera ili Meisnera?

No priznajem: to bi trenutačno bilo malo preosjetljiva stvar. Ova fotografija nastala je 10.siječnja 2017. godine i pokazuje papu emeritusa Benedikta XVI. s kardinalom Sarahom, pročelnikom Kongregacije za bogoštovlje.

Izvor: gloria.tv

Kardinal Burke opovrgava Müllera: Amoris Laetitia nije Učiteljstvo i opasna je za vjeru. Bit će bratska opomena za Papu. Ne bojim se gubitka kardinalske časti nego se više bojim suda Božjega

Nakon nedavnih izjava kardinala Müllera  kojima je isključio opasnosti za nauk i vjeru te nakon prijetnji koje je izrekao dekan Rimske Rote da bi Papa mogao oduzeti kardinalsku čast četvorici purpurata koji su Papi poslali dubia, kardinal Burke izjavio je da ako Papa ne bude odgovorio na 5 pitanja, onda će itekako doći do formalne opomene.

U jednom intervjuu Kardinal je rekao da se ne boji gubitka kardinalskoga purpura, nego se više boji Božjega suda.

Izjavivši to pokazao je da ga hrani i jača istinska i jaka vjera u Boga koja mu daje da bude istinski i dosljedni Božji službenik.

Izvor: http://blog.messainlatino.it/2017/01/ultim-card-burke-sconfessa-muller.html

Sveti Ljudevit Marija Montfortski odbijen kao prosjak

Sveti Ljudevit Marija Grignion Montfortski trebao je jednom držati duhovne vježbe kod Sestara sv. Križa u Saint-Brieucu. Posve izmrcvaren od napornoga putovanja djelovao je na porti kao kakav bijedni prosjak.

Kada je sestra vratarica malo neljubazno pitala što želi, odgovorio je: „Želim Vas za ljubav Božju moliti samo za komadić kruha. Pa makar bio ne znam kako malen… sa svime sam zadovoljan.“

Sestra mu je dala isti odgovor koji je malo prije dala jednom od njegove subraće kojeg je već ranije poslao da traži milostinju. „Samostan je presiromašan. Nikomu ne možemo ništa dati!“, rekla je sestra.

Psovka- narodna nesreća (bl. Alojzije Stepinac)

Ne klonite duhom tražeći ispunjenje u ispraznostima - podignite srca na višu razinu prema Bogu odakle nam dolazi spasenje

Za vrijeme jedne propovijedi u katedrali Stepinac je svratio pažnju vjernika na tri uzroka zbog kojih je kletva tako raširena u narodu, a to su: loš primjer starijih, vjersko neznanje i opak život. Govori o otoku Javi čiji je zrak okužen pa slikovito nastavlja:"Nije li takvoj zatrovanoj dolini sličan naš čitav javni život? Psuju u kući i otac i majka. Na cestama se kune, proklinje se na poslu i u šali i u ljutnji. Bogumrskom psovkom zatrovana je čitava naša atmosfera, ona je postala dolinom smrti za nedužnu djecu."

"Staro filozofsko načelo je odstrani uzrok, odstranio si i učinak. Ukloni loše primjere, ukloni neznanje vjerskih istina, spriječi razvratnost kod pojedinaca, pa će se sigurno i bogohulstvo i psovka mnogo brže i lakše istrijebiti iz naše sredine."

Kako je dobro ne boraviti u Svetim Palačama

Marco Tosatti piše na svom blogu Stilum Curiae 28. prosinca 2016.:

„Ono što se osjeća u Kuriji različito je; posrijedi je ne otpor, nego strah, nezadovoljstvo i osjećaji koji se smještaju u drugi kontekst“.

Jedan svećenik kojemu ne znamo ime – iz razumljivih razloga – piše pod pseudonimom „Padre Romano“ na blogu Fratres in Unum 3. siječnja 2016. godine:

„Istodobno, razgovarajući s nekim tko radi u Vatikanu mogao sam dobiti potvrdu onoga što se stalno govori: u Svetim Palačama(misli se na Vatikan; napomena prevoditelja) vlada doista klima straha i nepovjerenja. Pozvan sam da iziđem iz ureda i prošećem hodnikom jer – rekao je moj sugovornik, nastavljajući potiho govoriti – zidovi imaju uši.

Izvor:https://secretummeummihi.blogspot.ba/2017/01/que-bueno-no-habitar-en-los-sacros.html

Kako bi bile sačuvane od svakog zla koje im može nauditi katoličke obitelji opet moraju zajedno moliti krunicu

                  Molimo svetu Krunicu skupa sa supružnicima, skupa sa svojom djecom!

                           Ugasimo televizor! Uklonimo ga iz svojih domova!

Father Gruner: "Gospa je rekla da će jednog dana preko krunice i škapulara spasiti svijet" - videozapis sa prijevodom na hrvatski jezik

 Fatimska Gospa želi da nosimo karmelski škapular:"Troje djece Lucija, Jacinta i Franjo su vidjeli Gospu Karmelsku. Ona im je pružila škapular....."

"Svetom Šimunu Stocku Gospa se ukazala 16 .srpnja 1251. i pružila mu škapular...."

Gospa ne samo da je obećala vječno spasenje onome tko sa vjerom nosi škapular već je napravila i mnoga čuda u čast škapulara....

Pogledajte videozapis i pročitajte o nekoliko čuda koje je Gospa učinila u čast škapulara!

Blagoslovljeno Bezgrešno Srce Marijino! Utočište grešnika, sigurna luko putnika, pomoćnica u nevoljama, moli za nas!

Vjerujem da i oni koji još ne nose škapular kad pročitaju o ovim čudima da će ga poželjeti obuči! Obratite se vašim svećenicima da vam pomognu u tome!

Škapular je zalog spasenja, sigurnost da duša neće propasti i da će za tjedan dana biti izbavljena i iz čistilišnih muka ukoliko ga nosite sa vjerom i pouzdanjem!

(još jedna nadopuna blogera iako je već napisano da je potrebna vjera...Nošenje škapulara samo po sebi ne garantira spasenje jer su se dogodili slučajevi u kojima su osobe, koje su nosile škapular, ali su živjele u smrtnome grijehu, na času smrti osjetile strgnut škapular sa sebe......  Za spas duše je potrebno iskreno pokajanje....)

Ustoličenje Srca Isusova

24. kolovoza 1907. peruanski je pater Matéo Crawley-Boevey u francuskom svetištu Paray-le-Monial izliječen na čudesan način i primio je nadahnuće za križarsku vojnu ljubavi.

Njegov cilj: uspostava društvenog kraljevanja Isusa Krista i ozdravljenje obiteljī i cijeloga društva.

Pater Mateo Crawley-Boevey rođen je 1785. godine u Peruu. Postao je članom Kongregacije Presvetog Srca Isusova i Marijina i sveudiljnog klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ova je redovnička zajednica utemeljena 1800. godine u Poitiersu, a njezino je sjedište nekoliko godina kasnije premješteno u parišku ulicu Rue de Picpus. Danas se kratko zove „Kongregacija Presvetog Srca Isusova i Marijina“.

Pater je Crawley-Boevey obolio i nakon toga je 1907. godine kao hodočasnik došao u Paray-le-Monial gdje je sveta Margareta Maria Alacoque od 1673. do 1675. bila primila svoja četiri viđenja Srca Isusova. Dok se ondje molio na dan sv. Bartolomeja, iznenada se i neočekivano vratilo njegovo zdravlje. Istodobno je pateru bilo jasno da ga Bog šalje propovijedati po svijetu posvetu obiteljī Presvetom Srcu Isusovu. Ova se posveta naziva intronizacija ili svečano ustoličenje Srca Isusova. S time u vezi ne ide nikakvo nametanje dodatnih dužnosti. Štoviše, naglašava se volja vršenja zapovijedi koje vrijede za sve kako bi se tako Spasitelj priznao vladarom obitelji. Preporučuje se prije intronizacije Srca Isusova održati jedno vrijeme priprave za ovu posvetu.

Na dan svečanog ustoličenja otac obitelji postavlja sliku Srca Isusova na prije odabrano časno mjesto.

Austrijski biskup: ‘Ponovno oženjeni Katolici sada imaju ‘blagoslov Pape’ da prime Pričest

4. siječanj, 2017 (LifeSiteNews) --- Austrijski biskup dao je opsežan intervju u kojemu tvrdi da ponovno oženjeni katolici sada imaju “blagoslov Pape” da prime Pričest, upotreba kontracepcije za parove je “odluka savjesti”, i homoseksualci mogu konstituirati “obitelj”.

Biskup Benno Elbs, koji je na čelu Feldkirchske biskupije u zapadnoj Austriji, dao je ove komentare u intervjuu s Die Presse 23. prosinca.

Glede pristupa “ponovno oženjenih” rastavljenih Katolika Svetoj Pričesti, rekao je:

“Učenje (Crkve) se je promijenilo utoliko da je ono otvorilo vrata. Ljudi su odlučivali po svojoj savjesti u prošlosti, ali sada to mogu učiniti – tako rečeno – s blagoslovom Pape. To je nužni napredak”

Biskupska imenovanja u Vatikanu: uzima se najgori

Marco Tosatti izvješćuje na svome blogu kako se u Vatikanu biraju biskupi. Kao primjer naveo je imenovanje jednog biskupa o kojemu kaže da ne potječe iz Italije.

Nuncij je pripravio popis s tri imena. Tijekom rasprave o kandidatima u Kongregaciji za biskupe jedan je kurijalni kardinal uzeo riječ. Prvog je kandidata na popisu označio izvrsnim, a drugoga dobrim. A potom je upozorio na trećega. Rekao je da ga poznaje još dok je bio u bogosloviji i da kod njega ima problema i s naukom vjere kao i s moralom te da nije prikladan za biskupa. Međutim, kandidat Numero 3 imao je dobre veze.

Jedan drugi nazočni kardinal branio ga je i optužio je kurijalnog kardinala da nije korektan. Rasprava je završila bez odluke. Sljedećega dana pojavio se Papin osobni tajnik u Kongregaciji za biskupe i izjavio je da je izabran treći kandidat.

Izvor:https://gloria.tv/article/6ND1UHSDuYpw18SYmhYVWH9x2

U Vatikanu se vodi tajni rat protiv Franje

  

„Papa milosrđa“ ne vidi problem u tome da oštro napadne svoje klevetnike koji mu pak vraćaju milo za drago. No sukob u Svetoj Stolici tek je na početku.

Prenosimo jedno razmišljanje iz talijanskoga tiska koje lijepo opisuje trenutačno teško stanje u Vatikanu i oko njega i koje svakog iskrenog katolika poziva na molitvu i žrtvu za svetu Crkvu Katoličku.

U Vatikanu je u tijeku pravi pravcati rat koji čak više i nije tako nečujan. Papa Franjo i njegove revolucionarne reforme sada su izložene napadu i to ne baš malog broja kardinala, biskupa, svećenika, novinara. Rat koji se često vodi preko javnih napada i jasnog pokazivanja stava bilo jednih bilo drugih. Rat koji napreduje od samog Bergogliovog izbora na Petrovu stolicu. Rat koji se iz dana u dan, kako se čini, sve više pogoršava, dok se s vremena na vrijeme pojavi netko tko izvuče riječ „shizma“.

Vidljiv znak ovoga rata jest činjenica da „Papa milosrđa“, kako su ga nazvali mnogi promatrači posljednjih godina, nije oklijevao najoštrije napasti svoju subraću tijekom uobičajenog predbožićnog susreta s kardinalima. Franjo je osudio „zlobno protivljenje koje se pojavljuje u obmanutim umovima i dolazi do izražaja kada vrag nadahnjuje zle namjere, a često su prerušeni u jaganjce“.

Na koga se Papa ljuti? Franjo, toliko ljubak u javnosti, koliko i strog privatno, ljuti se na sve one koji nikada nisu bili nakloni njegovom reformama Kurije. Reforme koje su ga dovele do toga da udalji brojne visoke prelate s utjecajnih mjesta u Vatikanu i do imenovanja „začaranoga kruga“ kardinala koji ga podržavaju. Franjo se ljuti na prelate koji ga optužuju zbog nejasnoća i koji o reformi nauka i pastorala ne žele ni čuti.

Čileanski isusovci: „Franjo, daj nam više kardinala i drugih biskupa kako nakon Tebe ne bi bilo povratka natrag“

Apel čileanskih biskupa papi Franji: „Trebamo više (bergoljovskih) kardinala i drugih biskupa kako nakon tebe ne bi bilo povratka natrag“.

(Santiago de Chile/Rim) Čileanski isusovci pozvali su papu Franju da brže imenuje više „bergoljovskih kardinala“ i biskupa kako u vremenu nakon Franje ne bi bilo povratka natrag.

Budući da papa Franjo, drukčije nego što je se ponajprije prenosilo u sredstvima javnog priopćivanja, ne uživa bezgraničnu naklonost i oduševljenu potporu klera i episkopata, u međuvremenu se u većem dijelu medija ipak pročulo. Sve češće postavljaju se pitanja o dobroti, smislu i korisnosti papinske linije. Wallstreet Journal u Franji 45 mjeseci nakon početka pontifikata vidi novog „predvodnika globalne ljevice“.

Čak su i Papini uvjereni pristaše svjesni da je postignuta kritična točka i da usmjerenje koje Franjo predvodi dospijeva do svojih granica. Njegovi najbliži suradnici nisu više kadri skriti „rat“ koji je Franjo unio u Vatikan. To je „rat“ predstavnika progresivnog „duha koncila“ protiv pravovjernih katolika, kako je Steve Jalsevac, utemeljitelj i urednik LifeSite-a morao ustvrditi za svojeg posjeta Rimu koncem studenoga.

Reakcija napadnutih i ruženih nije mogla izostati. Proteklih je dana na raznim stranama bilo govora o „ratu protiv Franje“ (Il Fatto Quotidiano). Misli se na „rat“ protiv „revolucionarnog, despotskog i ignorantskog“ Papina načina vođenja Crkve, napisao je katolički publicist Maurizio Blondet.

U čast Isusovog imena

I radi vjere u ime njegovo ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera, koja je po njemu, dade mu cijelo zdravlje pred svima vama. (Djela Apostolska 3, 16)

A Gospodin mu reče:"Idi, jer mi je on posuda izabrana. On ima da nosi ime moje pred neznabošce i kraljeve i pred sinove Izraelove." (Djela Apostolska 9,15)

A Pavao odgovori:"Što činite, te plačete i cijepate srce moje? Jer ja sam pripravan za ime Gospodina Isusa ne samo svezan biti, nego i umrijeti u Jeruzalemu." (Djela Apostolska 21,13)

Ako vas grde poradi imena Kristova, blago vama, jer čast i slava i sila Božja i Duh njegov počiva na vama! (Prva Petrova 4,14)

A zato i Bog njega povisi i darova mu ime, koje je nad svako ime, da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih, koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom, i svaki jezik da prizna, da je Gospodin Isus Krist na slavu Boga Oca. (Filipljanima 2, 9-11)

(Iza poniznoga posluha dolazi uzvišenje čovječje naravi, jer kao Bog imao je Krist uvijek slavu i vazda će je imati. - "Darova mu ime", tj.vlast i čast, koja nadilazi svaku drugu vlast i čast. Ovo ime i ova vlast stoji u naslovu "Gospodin" i uključuje u sebi kraljevsku čast nad svim stvorenjima.)

Izvor:

Narodi nam se u izvedbi ansambla Lado....( i čestitka za novu godinu)

Cijenjeni čitatelji, vama i vašim najmilijima želimo blagoslovljenu novu 2017. godinu!

Obrezovanje što se govori, nama za spasenje imenuje se.

Sveta tri kralja dare donose: tamjan i zlato, plemenitu mast.

Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje, na tom mladom ljetu svega obilja!

 Mladoga Kralja mi molimo!