petak, 30. studenoga 2018.

Ispovijed – prvi i posljednji čin obnove






Sveti kapucin iz Italije, o. Pio, vrlo je dobro znao koliko je primanje sakramenata bitno za vjerski život.

On je vršio samo jedan apostolat i po tome je bio poznat po cijelom svijetu. Bio je to apostolat dobre ispovijedi. Mnoge je duše učinio sretnima u tom sakramentu. Istina, i danas se, u nekim krajevima, još uvijek mnogo ispovijeda, "Ali malo ima dobrih ispovijedi"!
Jedna gospođa koja je u ispovijedi bila vođena Božjom milošću i riječima ispovjednika, spoznala je kako 10 godina nije dobro ispovjeđena jer je kroz te godina vukla sa sobom teški smrtni grijeh, svjedoči:" Posljedica moga susreta s ocem Pijem bila je ta da sam ponovila sve svoje ispovijedi i obećala da ću promijeniti svoj život. U moju dušu se naselio blaženi mir." - izjavila je ta žena kasnije.
Za nas je poučno da joj je Gospodin udijelio taj mir posredovanjem jednoga svećenika, svoga sluge, u ispovjedaonici.

Najbolji način da se pripremimo za dolazak Gospodina je dobro učinjen ispit savjesti, valjana skrušena ispovijed, za grijehe se iskreno pokajati i izreći ih po vrsti i broju ukoliko imamo teške grijehe, čvrsta odluka da ne griješim više, pokora, zadovoljština, promjena života.

Bitna forma su riječi koje izgovara svećenik: "I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Nužne za valjanost sakramenta ispovijedi. (Ordo Paenitantiae, Praenotanda, 19.)

Za izvor se koristila i knjiga Doživljena vjera, N.Pavičić

četvrtak, 29. studenoga 2018.

Martin Luther o svetoj misi


Od početka je Martinu Lutheru sveta misa bila omražena. Već kod njegove mlade mise Luther je usred misnog kanona pobjegao od oltara i zaviknuo: „Ja nisam opsjednut!“. Godine 1523. izrugivao se misnom kanonu i zahtijevao da se misa „očisti od svih nagrđivanja“. Nasuprot samim Isusovim riječima (!) pretvorbe kaže Luther u svojem spisu „Formula Missae et Communionis“ iz 1523. „da misa nije nikakva žrtva.“ „Smatramo ju sakramentom ili testamentom. Nazovimo ju blagoslov, euharistija ili stol Gospodinov ili Gospodinova gozba ili communio. Neka joj se pridaje po volji svako pobožno ime, samo neka ju se ne okalja titulom neke žrtve ili [dobrih] djela“ (WA 1. Abt., sv. 12, str. 208)!

„Za tumačenje Lutherove odvratnosti prema sv. misi može se navesti nekoliko psiholoških razloga. Njegova prisilna (opsesivno-kompulzivna) neuroza naspram misnoj žrtvi pojavljuje se već potpuno kod njegove mlade mise. Zaređen za svećenika 3. travnja 1507. (Velika subota), on slavi svoju prvu misnu žrtvu u nedjelju, 2. svibnja, dakle, četiri tjedana kasnije. Kod ove prve svete mise on zbog straha pred Božjim veličanstvom i svoje nedostojnosti želi pobjeći od oltara, tako da ga prior kori: 'Hajde, naprijed! Dalje, dalje! Prestrašio sam se, dakle, pred ovim riječima.

ponedjeljak, 26. studenoga 2018.

Svjedočanstvo jednog svećenika: "Gospa me preko čudotvorne medaljice odvela na put u Fatimu, a zatim sam pošao put redovništva"


Zanimljiva i istinita priča svećenika čije ime smo odlučili da nećemo objaviti radi diskrecije. Priča je vrlo zanimljiva za pročitati:

"Već neko vrijeme imao sam silnu želju otići u Fatimu. Htio sam zahvaliti Gospi za sve milosti koje je izlila preobilno u moj život. Molio sam da mi Gospa pokaže gdje mi je mjesto, što Gospodin želi od mene, kakav je Njegov plan s mojim životom. Nisam imao novaca, a nikoga nisam htio tražiti jer sam slutio da je putovanje u Fatimu vrlo skupo. Moja želja mi se činila neostvariva. Razum mi je govorio da ju zaboravim i odreknem se nje kao dobar sin nebeskih roditelja. Smatrao sam, potrebno je umirati sebi i svojim željama no srce mi nije dalo mira. U njemu je silno gorjela želja za posjetom Gospi Fatimskoj.

Tako, vođen željom srca jedan dan započeo sam razgovor s mamom na tu temu. Pitao sam ju što misli koliko bi me koštao put u Fatimu. Pogledala me iznenađeno i odgovorila da ona to ne zna. Rekla mi je da se raspitam dalje, kod agencija, raznih drugih javnih prijevoznika...

subota, 24. studenoga 2018.

Dan u životu sjemeništarca



Institut Krista Kralja Velikog Svećenika je družba apostolskog života papinskog prava. I.C.R.S.S. Osnovan je 1990. g. Počeci sežu još u početak šezdesetih godina (1964.) proteklog stoljeća.

1. rujna 1990. godine kanonski je potvrđen Institut Krista Kralja Velikog Svećenika.

Zajednica se kasnije preselila u Firentinsku nadbiskupiju, Gricigliano, dijelu Pontassievea, koji je pripadao benediktincima iz Fontgombaulta. Uz odobrenje nadbiskupa Firence uspostavili su generalnu kuću i sjemenište sv. Filipa Nerija.

Ustanova je, ukratko, družba apostolskog života koja se ugleda na život svjetovnih kanonika. Sastavljena je od svećenika i kleričkih oblata, a svi zajedno su usmjereni “dostojnoj celebraciji svetih otajstava, naviještanju pune katoličke istine i pravom katoličkom načinu života.” Geslo Instituta je „Veritatem facientes in caritate“ – Istinovati u ljubavi. Poseban im je uzor sv. Franjo Saleški koji je istodobno bio pravi teolog i Doctor caritatis (naučitelj ljubavi).

četvrtak, 22. studenoga 2018.

Misno ruho i dr. (Lasinja, 30 km od Zagreba) – iz bogato očuvane riznice












U Lasinji se tijekom godine slave dva istoimena sveca: sv. Antuna Pustinjak (17. siječnja) i sv. Antun Padovanski (13. lipnja) kome je i posvećena župna crkva.

Iznad njih je Marija – Majka Crkve, Kraljica mučenika. Župa Lasinja nosi naziv Sv. Antuna Padovanskog i BDM Kraljice mučenika.

Videozapisom se želi prikazati ljepota misnog ruha i dr. sačuvani i vrijedni predmeti koji čine dio Lasinjske baštine, a očuvani su nakon što je Lasinja u Domovinskom ratu bila potpuno razorena. Crkva je bila do temelja srušena, a župnik i sav narod su morali otići iz svog zavičaja u progonstvo. Danas su ove vrijednosti ostavljene na čuvanje i skrb novom župniku, a može ih se svakodnevno 
razgledati prema dogovoru sa župnikom. Molitvenu podršku župi pružaju uvelike i članovi "Marijine legije".

U Božjoj Riječi otkrivamo kako je Bog već u Starom Zavjetu odredio posebno odijelo za Božju službu. U Novom Zavjetu propisuje Crkva liturgijsko ruho.


ponedjeljak, 19. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 4.Kraljevstvo nebesko


Naša sreća se sastoji u uživanju Boga. U tome je sve dobro, bez trunke zla. Da bi to postigli potrebna nam je odlučna volja.

Sveti Pavao je bio uznesen u raj. Kad je došao k sebi, neprestano je ponavljao svojim učenicima: „Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudski jezik ne može izreći ono što sam vidio i kušao u raju.“

Izvanredna uzvišenost mjesta, ugodnost zajedništva, gledanje Boga, slava tjelesa i savršenost sviju dobara, kojih je ondje najveće obilje su pojedine slike za raj. Tamo je sve dobro bez sjene zla. Na zemlji dobra su pomiješana sa zlom. Ako smo i sretni, nismo posve ili apsolutno. Radost na zemlji je prolazna. Kako god život bio dug, završit će. Eto, trna koji bode! U raju nema smrti, vječno je blaženstvo.

Razmotri ljepotu raja koju ni jedan jezik ne može opisati. Bog je odredio da raj bude mjesto boravišta Njegove slave, palača Njegova veličanstva, boravište Njegovih izabranika.

subota, 17. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 3.Pakao


Spasonosno je razmišljati o posljednjim stvarima jer nas razmišljanje o njima čuva od grijeha. Posebno je spasonosno razmišljati o Paklu! Za nj bi najradije da ne postoji. Zašto? Zbog straha od pakla, vječnog gubitka milosti.

Užasan metež, podzemno jezero, strahovito duboka provalija koja je sva u plamenu, posve mračan i taman grad, sav u plamenu, a u njemu vika, zapomaganje, naricanje sviju neopisivih muka. Sve to su samo poneke predodžbe pakla.

U katekizmu Katoličke Crkve jasno piše pakao je vječna patnja, koja se s jedne strane sastoji u tome, da smo zauvijek lišeni Boga, svoje sreće, a s druge strane, da gorimo u ognju.
Postoje dvije vrste kazni: kazne osjetila i kazne gubitka.

petak, 16. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 2.dio "Biti će znakovi na suncu, mjesecu i zvijezdama" (sud)


Kršćaninu je potrebno da razvija u sebi strah Božji i mržnju na grijeh.

Nakon smrti čeka nas sud. On je neizbježan. Bit će strog i posve pravedan. Presuda je neopoziva.

Sud će biti strog tako da će u dušama pravednika tražiti najmanje krivnje. Ispitat će i najsvetije duše sa svom strogošću. Prodrijet će u sve njihove tajne namjere i iznijeti sve na svjetlo dana. Tada će sve odvagnuti prema svojoj strogoj pravdi: djela, misli i najnedužnije riječi. Presuda je neopoziva- raj, čistilište ili pakao koji je vječan. Biti proklet od Boga! Kakva strašna sudbina!

Isus želi da se spasiš, a ti? Sad to biraš svojim djelovanjem.

Strašan će biti onaj dan u kojem će pasti odluka o svim prijepornim stvarima Adamovih sinova. Bit će dokrajčene sve parnice našega života, a što o njima za svu vječnost treba odlučiti, javno će se pred očima i u nazočnosti cijeloga svijeta proglasiti.

srijeda, 14. studenoga 2018.

Posljednje stvari – 1.Stvoreni smo samo zato da spasimo dušu


Spas duše je od najveće važnosti. Ako spasimo dušu, sve je spašeno. Ako je izgubimo sve je zauvijek izgubljeno! (Sv. Aleksandar Veliki)

Mnogi se zavaravaju bogatstvom, bučnim zabavama, gozbama i drugim svjetovnim stvarima. Nažalost povode se za varkom, ali će ostati prevareni. Dva trenutka su najsigurnija u Tvom životu. Sad i trenutak prelaska u vječnost. Smrt ili prijelaz u vječnost će se dogoditi, a da ne znaš ni dan, ni mjesto ni stanje u kojem će te zadesiti.

Gospodin Ti govori: "Još noćas se može tražiti Tvoja duša... Bdij!"

Imaš samo jednu dušu. Dolazi čas kad ćeš polagati račune za svoj život.

U tom gorkom času smrti nećeš se morati odvojiti samo od stvari sadašnjega života, koje si volio, nego ćeš doživjeti razdvajanje duše od tijela.

ponedjeljak, 12. studenoga 2018.

Bezgrješno Srce će trijumfirati na očigled sviju


Gospe mila, pogledaj mlade, ljude u braku i stare gotovo je sve blud zavio u svoj plašt. Sotona napastuje one koji mu se čvrsti u vjeri ne odupru i strovaljuje ih u ponor pakla. Sve je više ljudi koji smatraju da žive u skladu s Bogom predajući se bludu i različitim nečistoćama tijela. U posljednje vrijeme sodoma i gomora, protu prirodno zlo i grijeh dostižu svoj vrhunac provlačeći se i kroz samu Crkvu. Odobrena riječju i djelom od strane mnogih svećenika, kardinala i biskupa riječima: „Tko sam ja da sudim?“,  i ne misleći pri tom da ne sude čovjeka već da trebaju zlo proglasiti zlim djelom ili grijehom! Pozvani smo za zlo reći da je zlo. Ne misle ni na žrtve koje stradavaju u vječnoj pogibelji pri tom njihovom lažnom milosrđu . Neki se čak usuđuju vrijeđati direktno u Boga i reći: „Bog ih je takvima stvorio.“ Zanimljivo! Prema tome Bog proturječi i u djelu stvaranja samome sebi. Grijehe protiv nečistoće tijela osuđuju i Božje zapovijedi, moralna teologija i Božja Riječ.

Zatim tu je i rodna ideologija. Tko s njom upravlja? Odgovor možete saznati OVDJE.


četvrtak, 8. studenoga 2018.

Majka Angelica - može li se izbjeći čistilište?













Majka Angelica, časna sestra klarisa, instrument u Božjim rukama za obraćenje mnogih koji su slušali i gledali njezine emisije. Pokrenula je najveću svjetsku katoličku medijsku mrežu EWTN, a televizijski studio je uredila u garaži iza samostana u kojem je živjela. Papa Benedikt XVI. joj je u listopadu 2009. dodijelio medalju ''Pro Ecclesia et Pontifice'', kao najveće priznanje koje Sveti Otac može dati za služenje Crkvi.

Direktor EWTN-a Michael Warsaw je rekao za časnu sestru Angelicu:"Još se divim tome što je Bog postigao uz pomoć ove redovnice. Bez ikakva iskustva u medijima uspjela je izgraditi svjetsku katoličku medijsku kuću i to potvrđuje moju vjeru svaki dan."

Voljela je jako Padre Pia kojega spominje u ovom zapisu. Zahvaljujmo Bogu....

Majka Angelica je preminula u ožujku 2016., ali njezino djelo i dalje živi s nama...

ponedjeljak, 5. studenoga 2018.

Propovijed svećenika mladomisnika


"Slijediti Gospodina je zahtjevno. Pogledajmo apostole, uglavnom svi su položili svoj život završivši mučeničkom smrću. Posvjedočili su na taj način svoju ljubav prema Bogu. To je najradikalniji način. Isus je održao svoje obećanje i priznao se onda njihovim pred svojim nebeskim Ocem. Mnogi sveci su svoj život položili završivši mučeničkom smrću. Potrebno je braniti na taj način Isusovu istinu, ono što nam je On donio. Potrebno je na taj način pokazati ljubav prema njemu jer ljubav je Bog. Ljubav nije samo željeti nekome dobro već prije svega željeti da se ispuni Božji plan i naum na osobi. To je ljubav. Danas više nego ikad potrebna je radikalnost.

Mučeništvo

Je li mučeništvo autodistrukcija vlastitog života? Nije! Je li to potpuno uništenje vlastitog života i svega onoga što smo gradili kroz svoj život? Nije!
Mučeništvo je kruna i vrhunac ljubavi! To je najveći dokaz naše ljubavi prema Bogu! Najdublji stupanj nasljedovanja Isusa Krista raspetoga. Najveći je izraz da smo Isusovi i da naše srce pripada Njemu.

petak, 2. studenoga 2018.

Memento mori - o. Rodriguez





Citat sv.Alfonsa Liguoria, crkvenog naučitelja: "Smrtna osuda izdana je protiv svih ljudi. Ti si čovjek, moraš umrijeti. Naša druga dobra i zla", kaže sv. Augustin, "nesigurna su. Samo smrt je sigurna."

"Kakva je korist od kraljevstva u času smrti?"

četvrtak, 1. studenoga 2018.

Davidovi psalmi (Domine quis habitabit – tipično i mistično tumačenje)


Na pitanje tko je vrijedan stanovati na svetom mjestu, odgovara sveti psalmist David.

On donosi 10 uvjeta, koji se traže od onoga, koji zalazi u sveto mjesto. Dijeli ih na općenite i posebne.

Općeniti uvjeti su:
  1. ne činiti zlo
  2. činiti dobro
Posebni uvjeti su:
  1. govoriti istinu i ne kleveći (govoriti laž o drugome)
  2. ne činiti drugome zla
  3. ne sramotiti bližnjega
  4. daleko stajati od društva opakih
  5. štovati dobre
  6. održati zadanu riječ
  7. ne davati novac na dobit
  8. ne primiti mita
Tko tako radi, potvrđuje psalmist, biti će dostojan stajati na svetom mjestu i bit će do vijeka čestit.