Otkrijte koji su postovi po vašem izboru obilježili 2017.godinu i blagoslovljena vam 2018. godina!

Dragi i poštovani čitatelji bloga budući da ste nam vi bitni odlučili smo se na kraju 2017.godine prisjetiti 7 postova koji su tijekom godine najviše generirani prema broju vaših klikova. 

Mi poštujemo vaš izbor i zajedno s vama drago nam se toga prisjetiti! Klikom na naslov posta otvara se post za čitanje. 

Vi ste ona dragocjenost koja se ugrađuje u ovaj blog i bez vas, a podržavani prvenstveno Gospinim zagovorom i Božjom milošću i providnošću ovaj blog ne bi imao smisla.

Želimo da svi zajedno svakim danom postajemo makar samo malo bolji i privrženiji Gospodinu koji je Put, Istina i Život.

Zahvalni smo svima vama koji nas podržavate duhovno i moralno bilo vašim javljanjem kako je djelovalo pozitivno i korisno na vas, bilo lajkanjem stranice, a posebno izrečenom molitvom bez koje ne bismo mogli dalje.

Mir, radost i spasenje to su naše želje! Čestit Božić!

Pjesmama o Božiću (poznate karmelićanke bl. Elizabete) i Radujte se narodi, uredništvo bloga On treba kraljevati  želi cijenjenom i poštovanom čitateljstvu bloga, blagoslovljen rođendan

Djetešca i Spasitelja Isusa. Mir, ljubav i spasenje to su naše želje! 

Zvoni ponoć. Sve je mir,

sve tišina posred prirode.

Ne čuje se do li duša slatki žubor

koji do neba se uzdiže,

u dugom iščekivanju,

uzdizanje čežnje

za njihovim božanskim Osloboditeljem...

Iznenada pjesma osvaja svijet,

puna milosti: "Rođen nam je Spasitelj!" (Lk 2,11)

Pripjev:

Došao je, Božić je, zapjevajmo radosno,

stigao je među nas Emanuel!

U slatkom betlehemskom Djetešcu

dano nam je gledati nevidljivo:

nedokučivo otajstvo ljubavi!

Stvoriteljska riječ svemoguća,

vječni Bog skriveni, nedostupni,

za nas postade djetetom tek rođenim.

U mirnoj tišini noći,

na leđima siromašne deve

ne bez truda, ne bez muke

polazim božanskom Janjetu.

“Ne bješe Mu mjesta u gradu”

On, jedinorođeni Sin vječnoga Oca, On, pravi Bog, Veličanstvo beskrajno, koji iz ljubavi siđe s neba na zemlju, da spasi dušu stvora Svog, nema mjesta u gradu! U gradu – gdje je ipak mjesta za sve i svakoga, za Njega, prečistu Mu Majku i predobrog Hranitelja mjesta nema! I rodi se izvan grada u hladnoj, nečistoj štalici među životinjama. I On je zadovoljan! Njegovo Srce klikće od radosti… Da su stanovnici grada Betlehema znali tko je On, da su spoznali u Njemu Kralja slave vječite, valjda bi se drugačije ponijeli!

A danas? Među današnjim kršćanima – nalazi li više ljubavi? Ta oni barem znaju tko je On! Gle žalosti! Gledaj sramote naše, sramote sadašnjega vijeka! Svijet slavi Božić: tu su bogato i sjajno rasvijetljene dvorane, tu raskošno nakićeni borovi, tu dragocjeni darovi, tu čestitanja i veselja – svega dosta – samo malo i premalo ljubavi prema Njemu, Spasitelju. U štalici grijala je slatko Božansko Djetešce ljubav presvete i prečiste Mu Majke i svetog Josipa, te dah životinja. A tko će sad da Ga grije u ovom hladnom svijetu?

Sveti Ivan Krstitelj preteča Isusa Krista

Sveti Ivan Krstitelj je narod pripremao na dolazak Kristov. Valja i nama da se spremimo za taj veliki blagdan. Sveti Ivan je propovijedao: „Činite pokoru jer se približava kraljevstvo Božje“. Put do kraljevstva Božjeg je pokora. Ako želimo sveto svetkovati Božić, valja se pripremiti pokorom i to pokorom tjelesnom i duševnom, a poglavito svetom ispovjedi i mrtvljenjem zlih sklonosti u sebi. To je naš katolički Božić! Božić u glavnom znači: Bog s nama.

Takav Božić ne smije trajati jedan dan ili nekoliko dana. Takav Božić treba biti trajan. To je bitnost kršćanskog života. Treba biti Krist uvijek u našem srcu po milosti. Ovu misao nam osobito sveta Crkva naglašava za vrijeme Božićnih dana. Ne može biti milosti gdje je mjesto dano teškim grijesima. Jer ne možemo utješiti Presveto Srce, ako smo i sami u teškom grijehu.

Događaj koji je potresao Italiju i Hrvatsku jer: "S Bogom se nije rugati", uči nas sveti Pavao

U talijanskom gradu Messini 1908. godine o Božiću rugali se bezvjerci u novinama Božanstvu Djetešca Isusa: "Ako si Bog, pošalji nam jedan potres." Katolici su nehajno šutjeli. Poslije par dana nagli, jaki potres u kojem je poginulo više od 82 tisuće ljudi u zoru srušio je grad. Bio je to najveći potres u povijesti Italije. OVDJE možete pogledati povijesni pregled velikih potresa koji su pogodili Italiju od početka 20. stoljeća. Sveti Pavao uči:" S Bogom se nije rugati".

Ovih sto zadnjih godina mnoge ohole glave okrenuše leđa Kristu. Većinom misle u sebi: Eh, nema tu šale! Ako kažemo da je Krist Bog, onda i mi visoki i mudri moramo vršiti deset zapovjedi Božjih i slušati Krista u Evanđelju, ali to mi nikako nećemo, zato treba da u svojim knjigama vičemo koliko nas grlo nosi. Ne, nikako, Krist je samo dobar i pametan čovjek, ali ne ujedno i Bog. A nije ni čudo, jer "tko zlo radi, mrzi na svijetlost" (Iv 3,20). 

„Ako tradicionalni svijet padne u zabludu autoritarizma, istinska reforma Crkve morat će se odgoditi....tko zna koliko dugo“

Vrlo zanimljivo razmišljanje puno zdravoga i svetoga „sentire cum Ecclesia“

Autoritativna je uvijek revolucija, a Tradicija to nikada nije

Uglavnom, u kolektivnim predodžbama, čak i u katoličkima, Tradiciji se pribraja autoritativno poimanje Crkve, posve klerikalizirano i centralističko, a modernost sa svim svojim revolucionarnim tovarom pribraja se jednostavnoj i slobodnoj Crkvi, narodnoj i demokratskoj: a ništa nije toliko netočno kao to!

Istina je posve suprotna!

Tradicija, ona prava, koja nije konzervativizam, upravo jer stavlja naglasak na vjekovnome, dvotisućljetnome učiteljstvu kršćanstva, upravo jer govori o sadržaju istine, o pokladu vjere koji valja čuvati, živjeti i cjelovito prenositi, upravo jer je ovaj sadržaj u koji se ne smije dirati primljen od Boga, a svi mu moraju biti poslušni i podložiti mu se, od Pape do najmanjega djeteta na vjeronauku: upravo poradi toga Tradicija nije sačinjena od posve ljudskoga autoritarizma gdje „poglavar“ u svoje ime nameće usmjerenje koje valja slijediti.

A revolucija je naprotiv autoritativna: u svakoj revoluciji, kako bi se nametnuo „novi svijet“ koji bi trebao poboljšati ljudsko postojanje, nužno je da onaj koji je na čelu nasilno – fizički ili psihički – nametne obrat koji valja izvršiti.

Marija i Crkva

"Obje su majke, obje su djevice. Obje su začele po istom Duhu bez požude. Obje su bez grijeha Bogu Ocu porodile potomstvo. Ona je bez ikakva grijeha porodila tijelu glavu, ova je otpuštenjem svih grijeha (u skrušenoj ispovijedi) rodila glavi tijelo. Obje su majke Kristove, ali jedna bez druge nije porodila čitavoga Krista.

Zato što se u Bogu nadahnutom Pismu govori općenito o djevičanskoj majci Crkvi, s pravom se to posebno pripisuje Djevici Mariji.

Svaka vjerna duša je zaručnica Božje Riječi, Kristova majka, kći i sestra, djevica i plodna na svoj način.

Božja Riječ nam govori:"Evo mati moja i braća moja! Jer tko čini volju Oca mojega na nebesima, taj mi je brat, sestra i mati." (Mt 12, 49-50)

Dakle, sama Božja mudrost, govori općenito o Crkvi, posebno o Mariji, a pojedinačnoj o vjernoj duši. Govori da će boraviti u baštini Gospodnjoj, a Gospodnjom se baštinom smatra općenito Crkva, posebno Marija, a pojedinačno svaka vjerna duša.

U šatoru Marijina krila Krist je boravio devet mjeseci, u vjerskom šatoru Crkve boravit će do svršetka svijeta, a u poznavanju i ljubavi vjerne duše boravit će navijeke."

Iz Govora blaženog Izaka, opata samostana Stella, 1862 – 1863

OVDJE pročitajte ukazanje Gospe sestri Luciji u Pontevedri 

Po Bezgrješnoj Presvetom Srcu Isusovu

U 2. bilješci programa Vojske Bezgrješne čitamo: "Ljubav prema presvetom Srcu Isusovu je jedini motiv koji nas tjera da mu po Bezgrješnoj sjedinimo što više duša:"

Prema tom citatu trebaju težiti sva naša životna nastojanja.

U činu posvete Presvetoj Djevici Mariji, a izražava bit Vojske Bezgrješne izjavljujemo:"Raspolaži sa mnom, ako želiš, posve, bez ikakva ograničenja, da ispuniš ono što je o Tebi rečeno:" Ona će Ti satrti glavu", kao i:"Ti si srušila sve hereze na cijelom svijetu, da bih postao u Tvojim Bezgrješnim i milosrdnim rukama korisno sredstvo za prisutnost i povećanje što veće Tvoje slave u tolikim izgubljenim i ravnodušnim dušama i da proširim što više blagoslovljeno kraljevstvo presvetog Srca Isusova."

Ali zašto baš po Bezgrješnoj?

"Kamo Ti dođeš, zadobivaš milost obraćenja i posvećenja."

Mons.dr.Georg May: Kriza pokoncilske Crkve i mi

1. Jedna gora kriza nije mogla zahvatiti Crkvu od gubitka sigurnosti u vjeri. Ćudoređe se može poboljšati, urušena se stega može opet uspostaviti dok su temelji zdravi, dok se kod pozivanja na poboljšanje i na obnovu prava života možemo oslanjati na vjeru. Svi ovi apeli pak odlaze u prazno ako se ne mogu zasnivati na vjeri. Ako vjera više ne stoji čvrsto te nije nesumnjivo sigurna, onda je položena sjekira na korijenje Crkve. Ako katolici nisu više uvjereni u istinu svoje vjere, ako većma nemaju katoličku svijest, onda svoju vjeru neće štititi ni braniti, neće je čuvati ni prenositi. Tada prodiru krivovjerje, praznovjerje i nevjera u srca, u obitelji i župne zajednice i rastaču ih iznutra. Onda fasade mogu stajati još neko vrijeme. Ali kada dođe sljedeća oluja, urušavaju se kao kula od karata.

2. Što svakoga kršćanina katolika koji ljubi svoju Crkvu mora ispuniti najvećom strepnjom jest činjenica da ovu odlučujuću ugrozu Crkve vodeći ljudi Crkve ili dovoljno ne vide ili se protiv nje dovoljno ne borimo. Pokoncilska se Crkva zanosi statistikama, ali ne pita što iza toga stoji. Što predstavljaju silni brojevi djelitelja Pričesti ako se urušava vjera u Gospodina prisutnoga u sakramentu i u pretvorbu? Što znače čete propovjednika, pastoralnih referenata i povjerenika za obrazovanje odraslih ako ne izgrađuju vjeru svojih slušatelja, nego im njihovu vjeru uzdrmaju?

Po njihovim plodovima...

                                     Svećenička ređenja u Njemačkoj od 1962.-2016.

Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.” (Mt 7,15-20)

Izvor

Samo katoličanstvo može spasiti Francusku

            Michel Houellebecq o opasnosti građanskoga rata i o smrti marksizma

„Samo katoličanstvo može spasiti Francusku. Islam čak ne zna ni što je ateist. On će i dalje rasti u Zapadnoj Europi. To će buditi još više strahova od otuđenja i kolonizacije. Građanski rat leži u području mogućega. Komunizam je bio lažna religija. Stoga što je jednu religiju teže uništiti nego politički sustav. Lijevi glupaci zbilja su postali nepodnošljivima. Njihove su ideje mrtve. Vidio sam marksizam kako umire. Uvijek sam govorio da romani ne mogu promijeniti povijest, ali 'Arhipelag gulag' Aleksandra Solženjicina iz 1973. godine promijenio je svijet.“

Michel Houellebecq u intervjuu koji je najprije izišao u magazinu Der Spiegel, a potom 25. studenoga u Valeurs Actuelles. Prigoda je bila uklanjanje križa pred jednim spomenikom Ivanu Pavlu II. u Poërmelu jer bi križ mogao „omesti“ integraciju muslimana u francusko društvo. Istodobno je najpoznatiji, živući pisac u Francuskoj najavio svoje povlačenje iz javnosti.

Izvor

Evo Gospodin dolazi i svi sveti njegovi s njime, aleluja!

"Evo doći će Gospodin Svemogući: ali tko će podnijeti dan Njegova dolaska, i tko će opstati kad Ga ugleda? Jer On pristupi kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva: i sjest će kao onaj što topi i pročišćava. 

Očitovala se milost Boga Spasitelja svih ljudi, učeći nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja, razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, čekajući blaženu nadu i očitovanje slave velikoga Boga i spasitelja našega Isusa Krista."

Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa

"Pripravimo se s mnogo molitve da bismo mogli činiti dobra djela, premda smo mi sami samo nedostatna oruđa Božje slave! 

Djetešce Isus poziva nas da razmišljamo o štalici i uči nas o nužnosti trpljenja, da bi moglo nastati dobro. Majka Marija i sveti Josip su nam utjeha u našem djelovanju. Vol i magarac griju Djetešce Isusa. Vol je simbol teškog rada. Prihvaćanje prijezira, čak i kad čovjek radi dobar posao, simbolizirano je u magarcu: on radi, a da se nitko za njega ne brine. Konačno, Isusovo djetinjstvo nas potiče da budemo u duhu poput djeteta, i to treba biti naša radost. Neka nas Gospodin za vrijeme ovih dana ispuni najvećom vatrenom revnošću za Njegovu slavu!"

Sveti Gašpar del Bufalo, naš svakidašnji suputnik – iz pisama svetog Gašpara

"Bdijte, jer dok tijelo spava, narav u nama vlada i mi sva svoja djela obavljamo pod pritiskom naravi, prisiljeni, a ne svojevoljno. Isto tako kad dušom zavlada velika pospanost, kao npr.malodušnost ili žalost, njome vlada njezin neprijatelj i u njoj čini što ona ne bi htjela. Naravlju vlada prisila, a dušom neprijatelj. Gospodin je dakle, budnost zapovijedio i preporučio za čitavo čovječje biće: za tijelo da se čuva pospanosti, za dušu da se čuva mlitavosti i bojažljivosti, kao što kaže Pismo: Pravednici, budite budni, i Ustadoh i još sam s tobom, i opet: Nemojte malaksati. Zato ne sustajemo jer je Gospodin s nama." 

Iz Tumačenja Diatessarona svetoga Efrema, đakona

Fatima i katolička vjera: „Samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“

Dana 3.veljače sestra Lucija čula je lagan glas koji je govorio:

„U vremenu samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska. U vječnosti Nebo! Ova riječ 'Nebo' ispuni mi srce mirom i srećom toliko da, gotovo da to nisam ni zamijetila, nastavih ponavljati duže vrijeme: Nebo, Nebo!“

Izvor

Novi elan u Crkvi i Pandorina kutija

(Rim) Ide li katoličanstvo ususret „najvećoj promjeni posljednjih stoljeća“? U to je uvjeren Matteo Matzuzzi koji izvješćuje za talijanski dnevnik Il Foglio „kako papa Franjo revolucionira Crkvu“. Ovaj proces ne događa se bez lomova i sukoba. Uskoro će biti već pet godina od njegova izbora, a uvijek se otvaraju nova pitanja. Kamo će se preseliti težišta Crkve? Što je s „mrežama i vezama“ u Crkvi? Što će biti od kulturne i duhovne ostavštine Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.? Hoće li se Franjo moći održati usuprot svim protivljenjima i otporu ili će doći do velike pobune?

Papa Franjo donosi novi elan, ali je otvorio Pandorinu kutiju

Filozof Massimo Borghesi mišljenja je da je Franjo Crkvi donio novi elan. Doduše, ona je 1989. godine ispravno upozoravala na budućnost bez kršćanskih vrijednosti, ali se potom povukla u utvrdu s „tri ili četiri načela o kojima se ne može raspravljati“.

Je li raščlamba točna? Je li Crkvi tijekom pontifikata Benedikta XVI. nedostajalo misionarskoga žara? Ili zar nije bila štoviše sigurnim svjetionikom? Franjo ruši svjetionike „kako ne bi smetali onima koji su bez orijentacije“, kako se to u Rimu potajno i napola šaljivo šapuće. Ta, zar nije više puta radikalno odbacio „prozelitizam“ da se svaki misionarski žar mora ukočiti, već čisto zbog brige da će vas vlastiti papa žigosati zbog nasrtljivog vrbovanja i obraćanja nekatolika?

Ne napuštajmo srcem Svetohranište!

Gospodaru neba i zemlje, toliko je jaka ljubav koja Te veže s Tvojom Majkom da si ustanovio Euharistiju. Toliko si se naslađivao u Njezinom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u Njoj otpočinuti u tišini. Izgnan iz srca grešnih ljudi, dolaziš u Njezino sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer Njezino Srce Ti pjeva uzvišenu pjesmu hvale i slave, koju samo ono može otpjevati kako Tebi dolikuje. Isuse, Ti se ugodno odmaraš na Njezinoj čistoći, kušaš neizrecivu radost u plamenu Njezine ljubavi, ali iznad svega Njezina poniznost je ona koja Te privlači da siđeš u Nju i očarava Tvoje veličanstvo.

Što je s čovjekom, ljubi li Te on ljubavlju kakvom je to činila Tvoja Majka?

Naravno ne, nikad kako je to Majka Marija činila jer i onaj koji bi možda i htio, ne zna budući da je okaljan grijehom.

Odgovor na to pitanje nam daje i blažena majka Marija od Isusa. Utemeljiteljica Reda Kćeri Srca Isusova svoje sestre poziva i podučava slijedećim riječima: “Budući da je Bog jednom Isusa Krista darovao svijetu po Mariji, On ga po Njoj ponovno mistično neprestance daruje otkupljenim dušama. Marija je bila postavljena pored Križa i pored Oltara svoga Božanskog Sina, između Srca Isusova i vjernih duša. Marija je zapečaćen zdenac iz kojeg je provreo čitav izvor i iz kojega svijet i duše mogu crpsti vode Gospodinove. Marija je vaša Majka, vaša Zaštitnica, vaš uzor.“ I dodaje: “Plačimo u podnožju Oltara koji su oskvrnuti ravnodušnošću ili svetogrđem! Ljubimo umjesto hladnih srdaca koja ne znaju ljubiti takvu ljubav! Bdijmo pred vratima osamljenih Svetohraništa! Živjeti priljubljeni uz Svetohranište, posjedovat svakog dana Onoga koji očarava anđele, koji plijeni divljenje Nebesa, osjećati oko sebe duše koje žive od istoga čara, koje trpe iste boli i prinose se ognju iste žrtve, s Hostijom ljubavi! To je Nebo koje je započelo.