Toma Becket (1964) – scena izopćenja

Sveti Toma Becket, prije nego je postao nadbiskup i primas Engleske bijaše kancelar engleskog kralja, poslušan dvorjanin, prijatelj raskoši i pristaša kraljevskog apsolutizma. Postavši nadbiskupom god. 1162. pretvorio se u strogog asketu i vatrenog borca za prava Crkve protiv kraljevih presizanja. Jedna od glavnih značajki Tomina karaktera bijaše veoma razvijen osjećaj dužnosti. Stoga je smatrao da kao primas Engleske ima zastupati interese Crkve, a ne više interese kralja, koje je zastupao dok je bio njegov kancelar.

Zato je Toma unaprijed rekao kralju da će njih dvojica doći u sukob. A to se i dogodilo. Kralj je tražio od biskupa da se pod prisegom obveže da će se držati onog što je proglasio kao »consuetudines avitae« – prastari običaji. Pod Tominim vodstvom bili su engleski biskupi spremni to učiniti samo uz dodatak: »Salvo ordine nostro et iure ecclesiae«. No, Henrik II. nije dopuštao taj dodatak, koji brani pravo Crkve. Sve se to toliko zaoštrilo da je Toma bio već sklon popustiti, ali papa Aleksandar III. zabaci i osudi Henrikove »consuetudines avitae«, u kojima je kao zakonit običaj proglašeno sve što je ikad koji engleski kralj poduzeo ili učinio na crkvenom području protiv crkvenih zakona.

Sv. Josip i otajstvo Božića

Kad je Gospa imala tri godine njezini roditelji prikazali su je u hramu. Marija i ostale hramske djevice dosegle su zrelu dob, a prvosvećenik Zaharija proglasio je da je vrijeme da se vrate svojim domovima kako bi se udale.

Marija je sama priznala kako se ona ne može udati jer je dala zavjet trajnog djevičanstva.   Vrlo zanimljivo svećenik prenosi kako se po štapu sv. Josipa prepoznao tko je suprug za Blaženu Djevicu Mariju.   Bog daje posebne milosti onima koje je izabrao za posebna poslanja. Majka Božja je imala najviše poslanje naspram bilo koje stvorene osobe. Ako skupimo sve anđele i svece i njihove milosti, nećemo dobiti milost koja se našla u blaženoj Majci.

Nakon uloge Majke Božje, najbitnija uloga u Božjem planu bila je uloga sv. Josipa: otac Krista djeteta i zaštitnik njegove najčednije majke. Sv. Josip bio je rođen bez ljage istočnoga grijeha, nikad nije počinio aktualni grijeh te je i on dao zavjet djevičanstva.

Na bijegu među razbojnicima (prema viđenju bl. Katarine Emmerick)

Viđenje bijega svete Obitelji u Egipat, govori o tome, kako su jedne večeri svetu Obitelj opkolili vrlo surovi razbojnici. Pogled na Malog Isusa tako je dirnuo u srce razbojničkog poglavice, te je naredio drugovima, da ne učine ništa nažao svetim osobama.

Razbojnik je svetu Obitelj poveo preko vrlo strmog puta i doveo u svoju kolibu u kojoj je razbojnikova žena nahranila Djevicu Mariju. Tu su dobili svu potrebnu pomoć i prenoćište.

Domaćin razbojnik je šapnuo ženi:" Ovo hebrejsko dijete nije obično dijete, ovo je jedno sveto dijete; daj zamoli mu majku, da nam dadne tu vodu u kojoj je oprala svoje dijete. Možda će pomoći našem gubavom sinčiću, ako ga u njoj okupamo."

Čim se žena približila Blaženoj Djevici Mariji, odmah joj Djevica reče i prije nego li je žena počela govoriti – neka samo umoči u tu vodu svoga gubavog sina. Tada žena iznese svoga gubavog sinčića.

Čestit Božić!

Betlehemske jaslice

Nalazimo se pred vratima najintenzivnijeg događanja u srcu i u duši svakog čovjeka. Božić želimo proslaviti onim istim žarom i radošću koja latentno čuči u nama, skrivena kroz cijelu godinu, i samo čeka neki poticaj da bi malo pomalo negdje buknula i rasplamsala se plamenom pa nam se najednom čini kao da smo za Božić živjeli cijelu godinu.

Hrvati su od početka kršćanskog življenja slavili Božić u svoj punini sadržaja. U stvaranju atmosfere Božića pomažu nam brojni simboli, bogata božićna tradicija, u kojoj vatra, svijeća, jabuka, žito, sjemenje, božićne kruh, jaslice, zelena grana igraju posebnu ulogu i značenje.

U hrvatskim krajevima jaslice su se pojavile početkom 17. stoljeća. Najstarije hrvatske jaslice iz tog vremena, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Među prvima su i jaslice u samostanskoj crkvi sv. Nikole u Komiži – otok Vis, a među najznamenitijim i one u crkvi sv. Jurja na Bregu kraj Štrigove . (18 st.)

NA DOBRO VAM DOŠAO BADNJI DAN ( SPOMENDAN ADAMA I EVE)

(Upravo dobih jednu pjesmu koju smatram vrijednom i zanimljivom podijeliti s čitateljima…)

ADAM: Svud priroda progovara cijela, sva su Bože silna tvoja djela.
Divno cvijeće i u polju trave, svuda gledam djelo tvoje slave.

VRAG: Dođi Evice, Adamova ženice, kušaj mudrost i ne brini,
ka božanstvu ti se vini.

EVA: "Oj Adame moj mileni, uzeh plod zabranjeni.
Jela sam ga, sladak mi je, pa gle meni ništa nije.
I ti ćeš ga sa mnom jesti, pa ćeš biti ko' Bog isti.
Ako mene pravo ljubiš, ništa time ti ne gubiš."

ADAM: "Evo, Evo, ja te ljubim, daj i meni kad ne gubim.
Ti si dio moga mesa, hajmo skupa do nebesa.
Uzet ću iz tvoje ruke, valjda neće biti muke."

Josip i Marija traže konak u Betlehemu

Josip i Marija stižu u Betlehem. Josip reče:

"Evo nas u zemlji Davidovoj, Marijo! Sad ćeš se odmoriti. Izgledaš mi tako umorno..."
"Ne." Marija uhvati ruku Josipovu i reče mu s blaženim smiješkom: "Mislim upravo da je vrijeme došlo..."
"Što ćemo sad?"
"Nemoj se bojati, Josipe. Budi postojan. Vidiš li kako sam ja mirna?"
"Ali mnogo trpiš."
"Oh! Ne. Puna sam radosti. Radost tolika, tako jaka, tako lijepa, tako nezadrživa, da moje srce udara jako, jako i kaže mi: 'On se rađa!On se rađa!' To kaže pri svakom otkucaju. To je moje Djetešce koje kuca na moje srce i govori: 'Mama, tu sam, dolazim. Oh! koje radosti, Josipe moj!"

Idući Mariji kao najboljoj Majci, ići ćemo Isusu kao našem jedinom i milosrdnom Spasitelju

Gospodaru neba i zemlje, toliko je jaka ljubav koja Te veže s Tvojom Majkom da si ustanovio Euharistiju. Toliko si se naslađivao u Njezinom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u Njoj otpočinuti u tišini. Izgnan iz srca grešnih ljudi, dolaziš u Njezino sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer Njezino Srce Ti pjeva uzvišenu pjesmu hvale i slave, koju samo ono može otpjevati kako Tebi dolikuje. Isuse, Ti se ugodno odmaraš na Njezinoj čistoći, kušaš neizrecivu radost u plamenu Njezine ljubavi, ali iznad svega Njezina poniznost je ona koja Te privlači da siđeš u Nju i očarava Tvoje veličanstvo.

Što je s čovjekom, zemljaninom, ljubi li Te on ljubavlju kakvom je to činila Tvoja Majka?

Naravno ne, nikad kako je to Majka Marija činila jer i onaj koji bi možda i htio, ne zna budući da je okaljan grijehom.

Biti zadovoljni Bogom u svemu

Ovaj stupanj je vrhunac ljestava poniznosti. Na sredini smo ljestava kojima se uspinjemo i sada kao da smo naišli na suženi dio: "most magaraca". Taj most, taj uski prolaz prelazimo jedan po jedan, jedan za drugim i nitko ga ne može prijeći namjesto drugoga.

Važno je da imamo dovoljno za život, za živjeti s Bogom. Da budemo poput malenih psića koji kupe ono malo što im je potrebno za život, ali najvažnije je da su blizu svome Gospodaru.

Sposobnost da budemo zadovoljni i onim što drugi preziru je posljedica temeljnog stava zadovoljstva. Ako postanemo zadovoljni onim što imamo, tada smo još uvijek djeca kojoj se daju stvari da bi ih se zadovoljilo. Duhovno zreli nisu zadovoljni zato što im se nešto daje nego budući je zadovoljan u Bogu, njemu je sve dobro.

Križ nije trpljenje već nerazumijevanje misterija kao takvog. Neku tešku stvarnost, kada razumijemo,

Msgr. Athanasius Schneider odgovara na bitna pitanja vezana uz krizu vjere

Odgovori jednog od najistaknutijih biskupa Katoličke Crkve, msgr. Schneidera se odnose na pitanje novinara u vezi mise. U svijetu je primijećen porast zanimanja, posebno mladih osoba, prema tradicionalnoj latinskoj misi.

Msgr. Schneider odgovara kako su istina i ljepota sami po sebi privlačni. Mladi žele istinu. Tragaju za njom i žele da im Crkva da istinite odgovore. Oni žude za istinitom ljepotom koja dolazi od Boga. Po prirodi žele herojske stvari. Tradicionalna liturgija je prožeta jasnoćom katoličke vjere, a u isto vrijeme izražava duboko poštovanje i stav svetosti, uzvišenosti.... 

Duh vjere apostola i molitve jasniji je i izraženiji u tradicionalnoj liturgiji....

Biskup daje pojašnjenje zašto je to tako i kako se misa razvijala kroz povijest Crkve.

Odgovara na pitanje smatra li da je kriza vjere povezana s krizom liturgije. Veoma je zanimljiv njegov odgovor na ovo pitanje. U zapisu saznajemo mnogo zanimljivosti. 

Otkrivaj Gospodinu putove svoje i u Njega se uzdaj (govor o napastima)

Već smo prošli prvi - Memoria dei, drugi - samovolja donosi kaznu, treći- kušnja ljubavi i četvrti-tko ustraje do kraja taj će se spasiti stupanj poniznosti. Nastavljamo s petim u kojem je govor o napastima.

Koji cilj ima napast? Ima samo jedan cilj: da nas uvjeri kako nam nije potrebna pomoć, da možemo sami. Korijen napasti krije se u tome da se želi prijeći iz režima podređenosti, svojstvenog svim stvorenjima, u autonomiju autoidolatrije, samoobožavanja, klanjanja samome sebi.

Peti stupanj poniznosti govori o otvorenosti srca ili exagoréusis. Otvorenost srce djeluje na radikalan način ne na posljedice napasti, već na korijen svakog grijeha, a ovaj uvijek počinje u misli. Prava borba za čistoću života u Bogu počinje od misli.

Sveti oci uče: kad ti dođe neka zla misao, otkrij je svom ispovjedniku i ona će izgubiti svoju snagu.

Bezgrješna – Majka iznad svih majki

Sv.Ambrozije veli, da je Marija do visokog stepena slave, časti i moći uzdignuta, da toga niti anđeli ne mogu shvatiti, to je samo Bogu pridržano.

„Naše molitve imaju pred Bogom posve drugu zaslugu, ako su Gospodinu po Mariji prikazane, jer Ona je jedini stvo, koji Boga nikad nije uvrijedilo.“ Sv.župnik Arški

Jednom velikom svecu, štovatelju Bezgrješne Marije, bila je podijeljena milost, da mu se češće prikazivala preblažena Djevica. Jednog je dana svetac upitao, radi koje milosne povlastice Ona najviše želi, da Je se poštuje. Dobio je odgovor: „Radi moje neokaljane čistoće“ . Sv. župnik Arški

Blažena Djevica Marija od vječnosti bijaše u ljubavi Božjoj. Njezino tijelo Duhom Svetim ispunjeno nije ostavljalo niti najmanji prostor grijehu. Oganj božanske ljubavi gorio je u njenoj mladenačkoj duši. Kad spoznaše Boga neizmjerno Ga je ljubila. Ovozemaljske stvari postaju joj nebitne. Povučena

"Tko primi jedno od mojih najmanjih Mene prima"

Iz dana u dan slušam dvije teme: 1. zalaganje za udomljavanje djece od istospolnih parova  i 2. mnogo mladih obitelji ne mogu imati djecu. Odlučih napisati post.

Tko je dijete?

Svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti je slika Božja. Upravo se stoga zlo ili sotona toliko i bori da uništi taj ljudski život. Stoga borba protiv abortusa i za zaštitu života je jedna od prvih linija bojišnice. Gospodin govori:" Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko." Dijete je nevinost, radost, svetost, čistoća, blistavost, žrtva vrijedna svakog napora i ljubavi, ono daruje poseban smisao životu čineći ga potpunijim. Bitno je imati i raditi na tome da imamo čisto srce poput djeteta i da gledamo češće dječjim očima kako bismo u malenosti spoznali vrijednost života. Gospodin je također došao kao dijete. Zagledajmo se u djetetovu nježnost, u osmijeh, plač dojenčeta, igru i traženje sigurnosti. Suočimo se s njegovim buntom i shvatimo da su to