Trostruki vid Srca Isusova

„Sve je tako veliko u našem Gospodinu Isusu Kristu te se čini ako bi se mogli brojati otkucaji njegova Božanskog Srca, svaki bi zaslužio posebno štovanje, jer iz svakoga od njih kao iz izvora proizlaze žive vode milosti. Srce Isusovo ponor je bez dna u kojemu se uvijek nalaze sve uzvišenija, sve bogatija te sve neizmjernija blaga u mjeri u kojoj se više prodire u nju. Ono najdivnije u žrtvi Isusa kao svećenika zbilo se u Njegovom Srcu. Ondje je ljubav pripremila i prinijela žrtvu. Na kraju, ondje se ljubav sama prinijela i žrtvovala.“ Misli blažene Majke Marije od Isusa

Premda je ono u sebi jedno i nedjeljivo, to divno Srce nam se prikazuje pod trostrukim vidom, koji pobožnosti ljubavi i zadovoljštine kao našem činu, utiskuje razdijeljen oblik i drugačiji izraz, ovisno o načinu gledanja na pobožnost kojom Mu se iskazuje štovanje. Ova tri vida su nam susljedno otkrivena: prvi u Cenakulu (Dvorani posljednje večere), drugi u Getsemanskom vrtu, treći na Kalvariji, kad je to Presveto Srce bilo otvoreno vojnikovim kopljem.

Odvajanje Crkve i države: zaboravljena zabluda modernoga društva

Autor:Matthew Plese

Često čujemo frazu „odvajanje Crkve i države“ izgovorenu s riječima ushićenja od političara, povjesničara i prosječnih birača. Nasuprot tome, katolik mora razumjeti da je odvajanje Crkve i države moderni napad na dostojanstvo Našega Gospodina Isusa Krista i Njegovo Kraljevanje koje svi diljem svijeta slavimo. Možda niti jedna moderna ideja nije toliko lažno slavljena kao što je ova zabluda.

Možemo mnogo naučiti čitajući uzvišene riječi kardinala Piea koji je živio 1815. – 1880. :

“Glavna zabluda, glavni zločin ovog stoljeća je pretenzija povlačenja javnoga društva od vlade i zakona Božjega… Načelo položeno u osnovi cijele moderne društvene strukture je ateizam zakona i institucija. Bio on maskiran riječima poput uzdržavanje, neutralnost, nesposobnost ili čak jednaka zaštita, bio čak i negiran nekim legislativnim rasporedom za detalje ili akcidentalnim i sekundarnim činima: načelo emancipacije ljudskog društva od vjerskog poretka ostaje na temelju stvari; to je suština onog što zovemo nova era“ (kardinal Pie, Pastoralna djela, vol. VII, pp. 3, 100)

Kako ljudi odbijaju Krista Kralja – O. Ripperger

Pater Chad Alec Ripperger je poznati teolog, svećenik, egzorcist...

Je li vjera stvar pojedinca?

Smatramo li da je vjera stvar pojedinca te da vjera ne smije utjecati na javni život ulazimo u zabludu!

Sistematski se ide za tim da se upliv Katoličke Crkve potpuno uništi, da se vjera sve više potisne iz javnog i privatnog života, iz škole i obitelji, iz ureda i sudnica i uopće iz ljudske zajednice. U nekim zemljama tako je daleko otišlo u mržnji na Boga i katoličku vjeru, da pojedincu nije slobodno ispovijedati svoje vjersko uvjerenje. Protiv ove strašne zablude Crkva je često podizala svoj glas, naglašavala da je svaka vlast od Boga, da je Krist Kralj svega stvorenoga i Kristu kao Kralju mora se svako pokloniti i Njemu samome služiti. Krist mora ponovno zavladati u javnom i privatnom životu. Ovo je Crkva potvrdila i pred čitav svijet iznijela ustanovom blagdana Krista Kralja, kao ustuk protiv javnog otpada od Krista i njegove vjere. Sveti Otac papa Pio IX je 1925.godine uveo blagdan Krista Kralja enciklikom "Quas primas", želeći da Kristovo kraljevstvo zavlada svijetom, da mir Kristov zavlada među pojedincima i narodima kao zalog vremenita i vječne sreće.

Gospina pobjeda je sigurna, darovana Joj je velika vlast od Boga

Živimo usred velikoga rata. Vodi se bitka za duše, narode i cijelu civilizaciju. Čini se da svi znakovi na nebu i na zemlji ukazuju da smo, suprotno onome što bismo željeli, krenuli u smjeru u kojemu će trebati prijeći kroz Crveno more – more nemira i potresa.

Također znamo, konačna pobjeda mora doći jer Gospa je poručila da će njezino Bezgrješno Srce pobijediti!

Nije rekla ako... Obećala je pobjedu!

Hoće li ljudi biti dionici ove pobjede ili ne ovisi o njima.

Sveti Ljudevit Montfortski piše u Raspravi o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji – Po Presvetoj Djevici, Isus Krist je došao na svijet. Po njoj, također, treba kraljevati na svijetu.-

On piše o vjekovnoj borbi koja se vodi između Marije i Lucifera. Ta borba naviještena je već na prvim stranicama Božje Riječi u knjizi Postanka kada Bog nakon grijeha praroditelja govori zmiji: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3,15).

Ovaj sveti pisac, piše o tome kako sotona u svojoj oholosti beskrajno više trpi jer ga pobjeđuje i kažnjava sićušna i tiha Službenica Božja čija ga poniznost ponižava više, nego li moć Božja.

Bog je Mariji dao toliko veliku vlast nad đavlima da su često i sami bili prisiljeni kroz usta opsjednutih priznati da se više boje jednog Marijina uzdaha, kojim se zalaže za neku dušu, nego li molitava svih svetih.

Krist uskrsnu od mrtvih, đavla svlada, pakao pokori i onima u grobovima život darova!

Tvoje slavno uskrsnuće,
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.

Anđeli se sveti dive
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.

Pobjedna smrt život vraća,
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Pobjedu On s nama slavi.

Samo je jedna koja pokazuje istinski put spasenja i čiji Kralj vječno kraljuje

Srce Isusovo Te poziva da budeš i Ti Njegov počasni stražar

Isusove riječi koje je zabilježila sv. Margareta Marija Alacoque:

„Isus neće dozvoliti da se ikada izgube Apostoli njegovog Srca, i biti će im sigurnim zaklonom protiv svih zasjeda njihovih neprijatelja; osobito će ih ljubazno primiti ovo Srce na času njihove smrti, osiguravši njihovo spasenje; On će se zauzeti da ih učini velikima u očima svoga Vječnog Oca, to više što budu više poradili da prošire u dušama kraljevstvo njegove ljubavi. Obećao je da će platiti bogatstvom svoga Presvetog Srca sve dobro što se bude za njega učinilo.“

Počasna straža ima svoj početak na Golgoti, svoj temelj u rani Presvetog Srca Isusova, svoje uzore u prvim «počasnim stražarima» koje su okružile osamljeni Križ na Kalvariji, kad je Srce Isusovo bilo probodeno kopljem.

Počasnu stražu su činili Presveta Djevica, sv. Ivan i sv. Marija Magdalena. Bilo ih je, dakle, troje koji su „čuvali“ stražu i razmatrali otajstvo otvorenog Srca za spasenje čovječanstva. Počevši od tog trenutka, jedinstvenog u povijesti, Duh Sveti je pobuđivao u Crkvi tisuće i tisuće duša okrenutih prema Onome koga su proboli, kako bi Mu iskazivali čast, ljubav i zadovoljštinu za ono što je učinio za nas. Tako je na poticaj jedne ponizne redovnice, Marije od Presvetog Srca iz Družbe Pohođenja Marijina, kojoj je pripadala i sveta Margareta Marija Alacoque, u mjestu Bourgen Bresse (Francuska) godine 1863. rođena Počasna straža Presvetog Srca. Zamisao ne bi nikada zaživjela zbog mnogih strašnih prepreka da u tome nije aktivno i mudro sudjelovala Marija Deluil-Martiny, koja nije postala prvom vatrenom članicom nego vatrenom laikinjom i glavnom promicateljicom Počasne straže.

“Ne bješe Mu mjesta u gradu”

On, jedinorođeni Sin vječnoga Oca, On, pravi Bog, Veličanstvo beskrajno, koji iz ljubavi siđe s neba na zemlju, da spasi dušu stvora Svog, nema mjesta u gradu! U gradu – gdje je ipak mjesta za sve i svakoga, za Njega, prečistu Mu Majku i predobrog Hranitelja mjesta nema! I rodi se izvan grada u hladnoj, nečistoj štalici među životinjama. I On je zadovoljan! Njegovo Srce klikće od radosti… Da su stanovnici grada Betlehema znali tko je On, da su spoznali u Njemu Kralja slave vječite, valjda bi se drugačije ponijeli!

A danas? Među današnjim kršćanima – nalazi li više ljubavi? Ta oni barem znaju tko je On! Gle žalosti! Gledaj sramote naše, sramote sadašnjega vijeka! Svijet slavi Božić: tu su bogato i sjajno rasvijetljene dvorane, tu raskošno nakićeni borovi, tu dragocjeni darovi, tu čestitanja i veselja – svega dosta – samo malo i premalo ljubavi prema Njemu, Spasitelju. U štalici grijala je slatko Božansko Djetešce ljubav presvete i prečiste Mu Majke i svetog Josipa, te dah životinja. A tko će sad da Ga grije u ovom hladnom svijetu?

Promjenom nauka Kristova želi se razoriti Crkvu, ali Krist mora kraljevati po pobjedi Bezgrješnog Srca! (II.dio)

Pročitajmo oporučno pismo blažene majke Marije od Isusa

Spomenuti ću samo pojedine odlomke iz prvog objavljenog dijela oporučnog pisma blažene Marije od Isusa kojoj je Gospodin dao jasnu spoznaju o vremenu u kojoj se Crkva nalazi. Blažena Marija nije imala privatnu objavu već iz okolnosti u kojima je živjela jasno joj je Gospodin dao spoznaju u vezi situacije unutar Crkve, a i izvan nje.

Blažena Marija je neprekidno radila za Kristovo kraljevstvo na zemlji. Još na barikadama, da bi osvojila svijet za Isusa – Kralja.

Njezin život završava u dobi od 43 godine života mučeničkom smrću. Ubijena je hicem iz revolvera samostanskog vrtlara, anarhiste. Dok je umirala šapćući je izgovarala riječi: "Opraštam mu za Djelo..(kraljevstvo Gospodina na zemlji)". Njezina žrtva bila je dovršena: djevica i mučenica za Isusa, za Crkvu, za Euharistiju.

Dana 22.listopada 1989., papa Ivan Pavao II., svečanom beatifikacijom u Bazilici Svetog Petra u Rimu, uzdignuo je Mariju od Isusa na čast oltara, djevicu (mučenicu), živu hostiju s Isusom – Svećenikom i Žrtvom.

Promjenom nauka Kristova želi se razoriti Crkvu, ali Krist mora kraljevati po pobjedi Bezgrješnog Srca!

                     Pročitajmo prvi dio oporučnog pisma Blažene majke Marije od Isusa

Životno geslo bl.Marije Deluil-Martiny je "Vitam et sanguinem pro Christo hostro Rege! Oportet Illum regnare!" ("Život i krv za Krista našeg Kralja! On mora kraljevati!)

Blažena Marija je neprekidno radila za kraljevstvo Kristovo. Poticala je riječima na odanost bez granica svetim interesima Crkve, katoličkih svećenika i redovničkih zajednica toliko progonjenih za vrijeme Francuske revolucije, vremenu u kojem je živjela. Djelo koje je ona širila već kao laikinja Počasna Straža Srca Isusova opstalo je i jako se proširilo kako u krugovima klera tako i laika jer je Marija mnogo vremena provodila u molitvi pred Presvetim.

Govorila je:"Molimo, vapimo, dajmo zadovoljštinu, žrtvujmo se bez pridržaja; budimo gladne i žedne žrtve koja, združena s Krvlju Gospodinovom, iskupljuje zločine, zaziva milosrđe i postiže oprost. Budimo revne u žrtvi i molitvi, kako bismo dušama svećenika priskrbile obilne milosti savršenstva. U sjećanju na okrutnu Ranu nanesenu Srcu Gospodina našeg Isusa Krista, kao i Srcu Svete Crkve, Njegove zaručnice, od strane onih svećeničkih i redovničkih duša koje su, nažalost tako nisko pale u Njemačkoj i drugdje, te koje razdiru, do one mjere do koje se ono u njima nalazi, Srce njihove Majke, koje ga probadaju mačem načinjenim od prezira, nezahvalnosti, pobune, oholosti, oskvrnuća i svetogrđa svih vrsta; na taj spomen pun boli i gorčine, kao i na spomen na neizrecive i teške muke koje je Srce Gospodina našeg Isusa Krista pretrpjelo kad Mu je, u Njegovoj agoniji i smrti, predstavljen stravični prizor. Ah, udvostručimo žar i revnost! Potičimo se na zadovoljštinu, molitvu, trpljenje! Takve rane ne zarastaju osim uz pomoć krvi i suza. Prikažimo Isusovu Krv i

Krist Kralj vjekova

Liturgija s crkvenim blagdanima, bila je najuspješnije sredstvo, kojim je Crkva odgajala katolički duh i borila se protiv krivovjerja. U crkvenim blagdanima izražene su najuzvišenije istine naše svete vjere. U prvim stoljećima svetkovala su se samo dva blagdana Božić i Uskrs.

Na taj način Crkva je htjela vjernike jasno uvjeriti o temeljnim istinama Utjelovljenja i Uskrsnuća. Kasnije se postepeno razvilo štovanje mučenika, a onda štovanje djevica i ispovijedalaca. Kako su dolazila nova krivovjerstva, javljale su se nove pogibelji, a tako su se rađali i novi blagdani. Tako je bio ustanovljen blagdan Tijelova, kao izraz vjere u Božansku Euharistiju. Blagdan Srca Isusova kao izraz vjere u ljubav i Božje milosrđe kako bi se jasno pokazalo da je Bog ljubav, a ne strogi sudac i osvetnik. Novi vjekovi rađali su novim zabludama i novim opačinama. Najpogubnija zabluda zadnjih stoljeća je liberalizam i laicizam u najrazličitijim oblicima.