Pet knjiga koje dublje upućuju u sadašnju situaciju

Otkrivena tajna masona je bogato književno djelo autora Joséa Marie Caro y Rodrigueza, nadbiskupaSantiaga i kardinala Čilea.

José Maria je živio u vremenu u kojem masonerija još nije prodrla u Katoličku Crkvu. Ono što me dojmilo je da i sam nadbiskup i kardinal, sluga Božji, za kojega se vodi kauza za proglašenje blaženim u ovoj knjizi piše o tome kako bi svatko volio misliti da katolička udruženja, a osobito svećenici i redovnici, ne mogu potpasti pod masonski utjecaj ni kontrolu. No, nažalost i sam priznaje da to nije tako. Član lože Alta Vendita, savjetovao je masonima da prodru u Katolička društva i sjemeništa (o svemu više vidi str. 323) Preporučam pročitati ovu cijelu knjigu kao i knjigu Memoari jednog antiapostola SB-1025, rađenu po istinitom događaju.

Zašto su masoni skloni protestantizmu?

Proročke riječi nadbiskupa Fulton Sheena

Fulton J. Sheen – rimokatolički nadbiskup, poznati propovjednik i blaženik

Kako će djelovati sotona?

Doći će prikriven kao veliki humanist; govoriti će o miru, blagostanju i obilju ne kao sredstvima koja nas vode Bogu, već kao samim ciljevima. Pisati će knjige o novoj ideji Boga koja će pristajati načinu kako ljudi žive. Poticati će vjeru u astrologiju kako bi se krivnja za grijehe prebacila s volje na zvijezde; protumačiti će krivnju kroz psihologiju kao sputani erotizam. Činiti će da se ljudi srame ako njihovi kolege otkriju kako oni nisu tako slobodoumni i liberalni; on će biti tako slobodouman da će identificirati toleranciju s ravnodušnošću prema ispravnom i pogrješnom, istini i zabludi. Širiti će laž da ljudi nikad neće biti bolji dok ne učine društvo boljim i tako će dati gorivo sebičnosti za sljedeću revoluciju. Promicati će znanost, ali samo da bi oružane snage mogle koristiti jedno čudo znanosti za uništenje drugih.

Gaudete et exsultate i skraćeni citati

U pobudnici Gaudete et exsultate veliki se svetci, crkveni naučitelji i crkveni oci, pa čak i Katekizam Katoličke Crkve iskrivljeno citiraju.

„Je li posrijedi sveti Bonaventura, sveti Toma Akvinski, sveti Augustin ili čak Katekizam. Neka ključna mjesta apostolske pobudnice o svetosti donose samo skraćene citate koji iskrivljuju njihov smisao.“

Luisella Scrosati u Nuova Bussola Quotidiana o novoj apostolskoj pobudnici pape Franje Gaudete et exsultate o pozivu na svetost u suvremenome svijetu koja je predstavljena javnosti 8. travnja 2018. godine.

Izvor

Prigodom rođendana Benedikta XVI.: „'Umirovljeno papinstvo' ostaje zagonetkom“

Benedikt XVI. i Franjo tijekom prvoga susreta nakon konklave 2013.

(Castel Gandolfo)

„'Umirovljeno papinstvo' ostaje zagonetkom koju se nitko ne usuđuje riješiti.“

Španjolski obavijesni portal InfoVaticana prigodom 91. rođendana Benedikta XVI., aludirajući na crkvenopravno ne postojeći subjekt “pape emeritusa“ koji je sporan među stručnjacima i koji izaziva kontroverzne raspre. Kardinal Walter Brandmüller upozorio je na problem uporabe pojma „papa emeritus“. Imamo li dvojicu papa? Benedikt XVI. odrekao se papinske službe, ali se i dalje naziva papom, oslovljavaju ga i dalje njegovim papinskim imenom i nosi papinsku odjeću.

Često se upozorava da je pontifikat pape Franje koji dobrim dijelom stvara „najveću pomutnju“ (kardinal Carlo Caffarra, 14. siječnja 2017.) već u šestoj godini, dok je Benedikt XVI. još živ i „duhovno posve svjež“ (kurijalni nadbiskup Angelo Becciu, 8. veljače 2018. godine).

Izvor:

Misli Josipa Benedikta o novoj i staroj liturgiji

Nije pretjerano reći da je papa Benedikt XVI posvećivao veliku pažnju i brigu svetoj liturgiji u Katoličkoj Crkvi, čak bi se moglo reći da je Liturgija bila jedan od prioriteta u njegovom intenzivnom teološkom i pastoralnom razmišljanju. Njegove su se misli kretale od fundamentalnih pitanja do realizacije liturgije u današnjemu zapadnom svijetu, a posebno se bavio odnosima »stare« i »nove« liturgije. Tekstovi se nalaze na mnogim mjestima: knjigama, člancima, govorima. Iako je nešto od toga već dostupno i na našemu jeziku, ne čini nam se da je kod nas shvaćena važnost koju on tome pitanju daje. Pod »novom liturgijom« smatra se današnji obred Mise koji je na snazi od 1970. »Stara liturgija« je obred koji se posvuda upotrebljavao dotada; neki ga zovu »klasičnim«, neki »tridentinskim« ili »tradicionalnim«. U Hrvatskoj je taj obred posve nestao (iako je postojao u dva oblika, latinskom i staroslavenskom) dok u svijetu, a posebno u Francuskoj i SAD doživljava pravu renesansu s rastućim brojem svećeničkih i redovničkih zvanja. Posebno se za nj zanimaju mladi svećenici i svećenički kandidati. Ratzingerov interes za stari obred i nastojanje da on ponovno nađe svoje mjesto u liturgijskome životu treba barem dijelom pripisati njegovom veoma kritičnom stavu prema liturgiji. Doslovno je govorio o današnjoj »krizi liturgije a time i Crkve«. Kolikogod su navedeni citati opširni, oni su samo poticaj za razmišljanje; za solidnije razumijevanje potrebno je pročitati izvorna djela. Ipak, ovako tematski zgusnuti, ovi citati govore na neki način i više nego u okružju djela u kojima se nalaze.

Treća fatimska tajna i upozorenje da predstoji strašna apostazija u Crkvi

Svi se svjedoci slažu

Ako je istina, kako se čini i kako vjeruju milijuni vjernika katolika i odgovornih osoba diljem svijeta da Treća tajna ne sadrži samo mračno viđenje „Biskupa odjevena u bijelo“ bez riječi pojašnjenja Gospe Fatimske kako bi se to viđenje trebalo tumačiti, koji bi to dijelovi Tajne nedostajali? Već smo pokušali dati odgovor na to pitanje. U ovome poglavlju dodat ćemo druge pojedinosti s time u svezi.

Svi se svjedoci slažu

            Svjedočenje svakoga pojedinog svjedoka koji se sučelio s pitanjem Fatime slaže se oko jedne temeljne točke: dio Treće fatimske tajne koji nedostaje nagovještava strahovit gubitak vjere i stege kod ljudskoga dijela u Crkvi ukratko, strašno otpadništvo. Iz praktičnih razloga prisjetit ćemo se ovdje nekih svjedočanstava koja smo već spominjali u četvrtome poglavlju:

Papa Pio XII.

             Zabrinut sam zbog poruke koju je Blažena Djevia dala Luciji u Fatimi. Ovo Gospino uporno ponavljanje pogibelji koje ugrožavaju Crkvu jest božansko upozorenje protiv samoubojstva iskrivljavanja vjere, u Njezinoj liturgiji, Njezine teologije i Njezine duše....

Isus Krist Bog i čovjek?

"O, vječna i utjelovljena Mudrosti! O, preljubezni i poklona dostojni Isuse, pravi Bože i pravi čovječe, jedini Sine vječnoga Oca i Marije vazda Djevice!"

Sv. Ljudevit M.G. Montfort

Kad je Adam pao i izgubio djetinjstvo Božje, a s njim i sav ljudski rod, niti on niti potomci nisu se više mogli podići svojom vlastitom naravnom snagom do vječnog blaženstva.

Sveti Augustin:"Ljudi su se mogli prodati đavlu, ali ne i otkupiti sami sebe."

Adamovim grijehom nastao je nepremostiv jaz između uvrijeđenog veličanstva Božjeg i grešnog čovječanstva. Tko će čovjeku vratiti djetinjstvo Božje?

Druga božanska Osoba, Sin Božji, od vijeka je odlučila da će kad dođe vrijeme, postati čovjekom i dati zadovoljštinu Ocu za počinjene nepravde, otkupiti ljudski rod iz ropstva đavla i omogućiti čovjeku vječno spasenje. On je to učinio ponudivši samog sebe kao savršenu zadovoljštinu pravdi Božjoj umjesto nas ljudi. Cijelim svojim životom od Bogorodičinog "Da", preko Šimuna Cirenca, apostola pokazao je da želi u radu za spasenje duša čovjekovu suradnju te da i od nas samih ovisi hoćemo li prihvatiti Isusovu i Božju spasiteljsku ruku i naum spasenja ili odbiti, ukoliko ne surađujemo sa Njim. Isus je vršio volju nebeskog Oca:"Moje je jelo, da vršim volju Onoga, koji me poslao, da dovršim Njegovo djelo." (Iv 4,32)

Djevica Orleanska (misal svete Ivane Arške) ili što je sudbina strašnija od smrti?

Velika Božja svetica, na čelu pobjedničke vojske, oslobodila je francuski grad Orleans od engleskih zavojevača, stekavši tako naziv – Djevica Orleanska.

Kada Englezi, poduprti domaćom izdajom, bijahu skoro do kraja satrli Francusku i kada se sigurnim držalo, da će za malo vremena stara kraljevina svetog Ljudevita biti zbrisana s lica zemlje, ustade Bog da brani pravednu stvar francuskih kraljeva i da sačuva „prvorođenu kći Katoličke Crkve“ . lijepu Francusku. Kao što nekoć posla spasenje puku Izraelskome u osobi priprostog pastira Davida, tako i sada posla Bog izbavitelja narodu francuskome u osobi jedne tihe, skromne i nepoznate pastirice, pobožne kćerke težaka Jakova Arškog iz sela Domremy, na rijeci Mensi u sjeveroistočnoj Francuskoj. Vrhunaravnim načinom objavi Bog njoj svoju odluku, te ona ode da izvrši volju Božju. Svladavši orijaške zapreke dopre Ivana do Kralja i primivši komandu nad vojskom, pod barjakom Presvete Bogorodice, započne vitešku borbu za Božju i ljudsku pravdu. Brzo oslobodi Orleans, najtvrđe englesko uporište na zemljištu francuskom, te po tom stjerav Engleze sasvim u tjesnac, osokoliv klonule duše i prenuvši francuski narodni ponos, hrabra junakinja odvede kralja na krunidbu u drevni grad Reims.