Isusove riječi koje je zabilježila sv. Margareta Marija Alacoque:
„Isus neće dozvoliti da se ikada izgube Apostoli njegovog Srca, i biti će im sigurnim zaklonom protiv svih zasjeda njihovih neprijatelja; osobito će ih ljubazno primiti ovo Srce na času njihove smrti, osiguravši njihovo spasenje; On će se zauzeti da ih učini velikima u očima svoga Vječnog Oca, to više što budu više poradili da prošire u dušama kraljevstvo njegove ljubavi. Obećao je da će platiti bogatstvom svoga Presvetog Srca sve dobro što se bude za njega učinilo.“
Počasna straža ima svoj početak na Golgoti, svoj temelj u rani Presvetog Srca Isusova, svoje uzore u prvim «počasnim stražarima» koje su okružile osamljeni Križ na Kalvariji, kad je Srce Isusovo bilo probodeno kopljem.
Počasnu stražu su činili Presveta Djevica, sv. Ivan i sv. Marija Magdalena. Bilo ih je, dakle, troje koji su „čuvali“ stražu i razmatrali otajstvo otvorenog Srca za spasenje čovječanstva. Počevši od tog trenutka, jedinstvenog u povijesti, Duh Sveti je pobuđivao u Crkvi tisuće i tisuće duša okrenutih prema Onome koga su proboli, kako bi Mu iskazivali čast, ljubav i zadovoljštinu za ono što je učinio za nas. Tako je na poticaj jedne ponizne redovnice, Marije od Presvetog Srca iz Družbe Pohođenja Marijina, kojoj je pripadala i sveta Margareta Marija Alacoque, u mjestu Bourgen Bresse (Francuska) godine 1863. rođena Počasna straža Presvetog Srca. Zamisao ne bi nikada zaživjela zbog mnogih strašnih prepreka da u tome nije aktivno i mudro sudjelovala Marija Deluil-Martiny, koja nije postala prvom vatrenom članicom nego vatrenom laikinjom i glavnom promicateljicom Počasne straže.