Biskup Strickland: Primajte Pričest na jezik klečeći

Biskup Joseph Strickland iz Tylera (Texas) nastavlja pokazivati svoju odvažnost i predanost istini i Tradiciji.

Kao što se čitatelji možda sjećaju, u kolovozu je biskup Strickland bio jedan od prvih koji su se javno osvrnuli na pismo nadbiskupa Carla Maria Viganoa koje je podrobno govorilo o skandalu kardinala Theodora McCarricka i zataškavanju. U pismu vjernicima svoje biskupije, biskup Strickland je napisao:

„Neka bude jasno da su to još navodi, ali, kao vaš pastir, smatram ih vjerodostojnima. Koristeći ovo načelo, odgovor mora biti temeljita istraga, slična onima koje se vode svaki put kad se navodi smatraju vjerodostojnima.“

Također je velika novost bila kada je prošloga mjeseca na susretima Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država javno prozvao svećenstvo koje promovira pro-homoseksualnu agendu ljevice, uključujući i svoju braću biskupe.

Sveta Pričest Svetaca u djelima slikara:

1. slika prikazuje posljednju Pričest svete Marije Egipatske, pokornice, slikar Marcantonio Franceschini, 1648.- 1729.

Tko je bila sveta Marija Egipatska?

Marija je rodom iz sjevernog Egipta. Živjela je od 344.- 421. Kad joj je bilo 12 godina, pobjegla je iz bogate očinske kuće u lučki grad Aleksandriju da bi ondje provodila život u raspuštenosti. Tako je proživjela 17 godina. Jednog dana, vidjevši skupinu hodočasnika kako se ukrcavaju u lađu da bi pošli u Jeruzalem, vođena više znatiželjom i avanturizmom, i sama se ukrcala u brod. Nadala se da će njezin ženski čar biti dostatan da plati troškove putovanja. Ni slutila nije kako će njezinom pokvarenom i raspuštenom životu biti kraj u Jeruzalemu.

Na blagdan Svetog Križa htjela je s ostalim hodočasnicima ući u staru časnu baziliku. No, kakogod je pokušavala prekoračiti prag crkve, neka ju je tajanstvena sila neprestano zaustavljala. Opazivši u to jednu milosnu sliku Bogorodice Marije, pala je na koljena i zamolila je da je oslobodi. Bio je to za nju trenutak milosti i obraćenja. Mogla je s ostalima ući u crkvu te ondje počastiti relikviju svetoga Križa. Udovoljivši svojoj pobožnosti, zamolila je Presvetu Bogorodicu da joj pokaže put pokore.U taj je čas osjetila unutarnji poziv da se uputi prema rijeci Jordanu, a zatim je ušla u rijeku da se očisti. Nakon što je primila Pričest otišla je u pustinju i započela pustinjski život.

Ekskluzivno – Kardinal Arinze: ”Ako protestanti žele primati Pričest, trebaju postati katolici”

Kardinal Arinze: ”Sveta Euharistija, nije naše privatno vlasništvo” (CNS)  

Kardinal Arinze govori o raspravi o Pričesti i prisjeća se blaženika koji je nadahnuo njegovo zvanje

Kardinal Francis Arinze kršten je u Katoličkoj crkvi 1. studenog 1941., na svoj deveti rođendan. Bio je dijete željno obraćenja na kršćanstvo od afričke religije, ne zbog želja odraslih ili drugih oko njega, već po svojoj vlastitoj volji i milošću Božjom.

Osoba po kojoj je primljen u vjeru bio je blaženi Ciprijan Tansi, u to vrijeme župnik čiji je primjer velike svetosti na dječaka ostavio dojam koji je trajao čitavoga života. Ovo je bio svećenik koji je, možda najznačajnije, pomogao učiti Arinzea da prepozna i voli Našega Gospodina prisutnoga u Euharistiji.

“On je bio prvi svećenik koga sam ikada poznavao,” prisjeća se kardinal Arinze, kojemu je sada 85 godina. “On mi je dao prve sakramente – krštenje, zatim pokoru i svetu Pričest.. Pripremio me za sv. Potvrdu i ministrirao sam pri njegovoj Misi 1945. godine.

“On je bio ono što biste željeli vidjeti kod župnika – gorljiv, iskren. Kada je on služio Misu, vidjelo se da je on vjerovao u ono što služi, tako da je sam njegov život bio privlačan. Nije čudo da je, gdjegod je on radio, bilo mnogo sjemeništaraca i žena koje su ulazile u redovnički život.“

Otkrivena istina o pričešćivanju na ruku

Don Federico Bortoli je danas župnik Župe Svetog Andrije Apostola u Acquavivi u biskupiji San Marino Montefeltro. Također je biskupijski kancelar, sudski vikar i crkveni savjetnik za Unione Cristiana Imprenditori Dirigenti. On je branitelj ženidbene veze na Crkvenom sudu u Bologni. Njegova knjiga, objavljena 22. veljače, La distribuzione della Comunione sulla mano (Primanje Pričesti na ruku), je njegova doktorska disertacija o kanonskom pravu. Razgovarali smo s njim o ovoj bitnoj temi.

Ključni dokument koji se odnosi na podjelu Svete Pričesti na ruku jest naputak Svete kongregacije za bogoštovlje Memoriale Domini (od 29. svibnja 1969.) (nadalje „M.D.“), izdan po smjernicama Pavla VI. U osnovi, možete li nam reći kako je došlo do ovog dokumenta i koje je smjernice sadržavao?

Sveta Pričest i zanimljivi podatci iz bogate riznice svetaca

Sveti Apostol Jakov Stariji, prvi biskup Jeruzalema, pogubljen od Heroda Agripe godine 44.

U Liturgiji Svetoga Jakova svećenik kod Svete Pričesti moli:

"Neka nas Gospodin blagoslovi i učini dostojnima

da sa čistim kliještima prstiju užarenih ugalj primimo

te položimo vjernicima na jezik."

Isus se prikazuje na Oltaru, pred svim pukom, kao malo Dijete

Pročitaj, pobožni čitatelju, ovo čudo koje je učinila neizmjerna ljubav Tvog Boga, da bi dok primaš svetu Pričest, uvijek bila u Tebi živa vjera u stvarnu prisutnost Isusovu u Svetoj Hostiji.

20.travnja 1905. - kako su onda javljali španjolski listovi – prikazao se Isus Djetešce u španjolskom gradu Manzenedi pred svim pukom.

U crkvi redemptorista upravo su završavale duhovne vježbe svečanim obredom zadovoljštine. Župnik don Petar Rodriguez izložio je Presveti Oltarski Sakrament i veliko mnoštvo pobožna svijeta, poslije Ružarija, slušalo je propovijed oca Mariscala, jednog od misionara.

Najednom propovjednik nenadano presta govoriti jer je narod obuzela neka tajanstvena uzbuna. Pojedini koji su sjedili digli su se na noge, popeli se na klecala, a drugi su se izdizali navrh prstiju da bolje vide, dok je čitavom crkvom šumorio neki šapat.

Ne bojte se! Hrabri budite i kročite Gospodinovom stazom!

Ovaj članak posvećujem mojim prijateljicama od kojih su dvije drugom polovinom prošle godine primile prve zavjete, a jedna sestra će ove godine imati vječne zavjete. Sestra Marie je u novicijatu Reda Kćeri Srca Isusova u Lasinji.

Također je članak vrlo zgodan i poučan pročitati i svima onima koji moguće razmišljaju o duhovnom (ali i sakramentalnom bračnom) pozivu kao i svakom kršćaninu.

Kad naiđu kušnje i pitanja, a to je redovan put zvanja sjetimo se riječi Svetog Pisma: "Sve mogu u Kristu koji me jača." (Fil 4,13)

Pričest i posljednje molitve svete Mise (za svećenike i laike VI.dio)

Dómine, non sum dignus (Gospodine, nisam dostojan)

Žrtva je žrtvovana i Krist s nestrpljenjem čeka kad će se dati onima koje ljubi.

Rekao je:“Vrlo sam želio da ovu Pashu jedem s vama.“

Svećenik, celebrant ovdje pada na koljena i duboko se klanja Onome koji se toliko snizuje da postane našom hranom. Ohrabren neizmjernom naklonošću i nježnošću Boga ponovno se podiže pun svetog žara i gorljivošću moli. Poziva Gospodina da bude naša snaga, naš život, naše svjetlo. Napokon je žuđeni čas došao. Svećenik stavlja svoju dušu pod zaštitu božanskog tijela, koje se žrtvovalo za njegov spas.

Izgovara riječi:

„Corpus Dómini nostri Jesu Christi custódiat ánimam meam in vitam aetérnam. Amen!“ (Tijelo Gospodina našega Isusa Krista neka čuva dušu moju za život vječni.)

Svećenik na vrhuncu svojih želja pozvan je i sjedinjuje svoje srce sa srcem svoga Boga, i kroz malo vremena koje je potrebno da uzme svete prilike, on na trenutak zaroni u razmatranje i u duši razgovara s Bogom kao prijatelj s Prijateljem. Gleda kako anđeli prostrti oko njega slave njegovu sreću dijeleći s njime njegovo veselje i sluša ih kako govore:"Veseli se i raduj prebivalište sionsko, jer Gospod prebiva u sredini tvojoj, Sveti Izraelov." (Izaija 12,6). S poštovanjem skuplja svaku česticu i pri tom misli što ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je učinio? Uzimajući kalež osjeća da dug njegov raste. Uzima kalež spasenja i prizva ime Gospodnje. Takvo je srce Božje, voli da nas obogati svojim darovima i mi mu zahvaljujemo za primljena dobročinstva pružajući ruku da primimo nova dobročinstva. S kolikom živom vjerom pobožni svećenik pije krv Kristovu! (komentar:imamo li danas pobožnih svećenika, koliko ih je i što ja kao vjernik mogu pridonjeti tome da se svećenički žar u njihovim srcima rasplamsa za prvu ljubav Krista, Trojstva, Žrtve, prema Majci Mariji, svecima i na kraju i prema bližnjima jer sve zapovjedi svode se na dvije koliko sam Bože Tebe ljubio i svoje bližnje? (Iv 13,34) To možemo cijelim svojim životom govoriti i svjedočiti, ako Ga zaista volimo.)

Fatimska poruka: Deset najčešćih pitanja o Fatimi

1. ŠTO JE FATIMSKA PORUKA?

Fatimska poruka sastoji se od točnog broja viđenja, zahtijeva, opomena i obećanja glede vjere i svijeta koje je Blažena Djevica prenijela trima malenim pastirima-Luciji, Jacinti i Franji – u nizu ukazanja koja su se dogodila u Fatimi, Portugalu od svibnja do listopada 1917.

               

                               
 2. ZAŠTO BIH MORAO VJEROVATI U FATIMSKU PORUKU?

Moraš vjerovati u Fatimsku poruku jer:

1. Ju je potvrdilo čudo bez premca koje se javno dogodilo, Čudo sunca koje se dogodilo u trenutku koji je Lucija točno nagovijestila. Više od 70.000 ljudi, uključujući i masone, komuniste i ateiste vidjeli su kako se sunce vrti na nebu suprotno svakom kozmičkom zakonu, kako isijava zrake u bojama i spušta se na zemlju. Događaj su prenijele novine iz cijeloga svijeta, uključujući i New York Times.

2. Svi pape, otkada se dogodilo čudo, priznavali su da je poruka autentična. Mnogi pape, među njima Pavao VI., Ivan Pavao I. i Ivan Pavao II. osobno su se uputili u Fatimu. Ovaj posljednji rekao je 1982. godine u Fatimi da „Fatimska poruka Crkvi nameće obvezu“.

3. Bog je učinio mnoga druga čudesa koja potvrđuju Fatimsku poruku koja potječe od Njega samoga, ne samo u trenutku Čuda sunca, 13. listopada 1917., nego i tijekom godina sve do današnjih dana dogodila su se čuda obraćenja i ozdravljenja koje znanost ne može objasniti naravnim sredstvima.

4. Fatimska poruka točno je predvidjela svjetska događanja što dokazuje da je istinito proročanstvo.

3. ŠTO JE PROROKOVALA FATIMSKA PORUKA?

Godine 1917. Fatimska je poruka točno prorokovala sve sljedeće događaje koji su se dogodili jedni iza drugih:

1. Kraj I. svjetskog rata;

2. Pojavu Rusije kao svjetske sile koja će “proširiti svoje zablude (uključujući i komunizam) po svem svijetu…izazivajući ratove i progone Crkve”;

3. Izbor pape koji će se zvati Pio XI.;

4. Izbijanje jednog drugog svjetskog rata nakon čudnoga svjetla na večernjem nebu.

Sveti Franjo Asiški - iz njegovog pisma

Blagoslovljeni koji ljube Gospodina i čine ono što piše u Evanđelju

Volja je Očeva bila da Njegov blagoslovljeni i slavni Sin, kojega nam je On dao i koji se za nas rodio, prinese sebe kao žrtvu i dar na žrtveniku križa prolivši vlastitu krv. To On, po kojem je sve stvoreno, nije učinio za sebe, nego za naše grijehe, ostavljajući nam primjer da idemo Njegovim stopama.

On hoće da se svi spasimo po Njemu i da Ga primamo čistim srcem i neokaljanim tijelom. Kako su sretni i blagoslovljeni oni koji ljube Gospodina i koji čine onako kako sam Gospodin u Evanđelju kaže: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Ljubimo Boga i štujmo Ga čista srca i čiste pameti jer On to traži.

Upućujmo mu hvale i molitve danju i noću jer treba da uvijek molimo i da u tome ne sustajemo. (komentar: najveća molitva je sveta misna žrtva)

Sveti Ćiril Jeruzalemski i pričešćivanje na ruku

Žir je potencijalni hrast; hrast je potpuno razvijeni žir. Ukoliko bi hrast ponovno postao žir (kad bi to bilo moguće bez odumiranja), bilo bi to nazadovanje. Zbog toga je u svojoj enciklici Mediator Dei (br. 51) papa Pio XII. osudio liturgijski arheologizam kao protuliturgijski stav sljedećim riječima: »...ne bi bio motiviran ispravnom i razboritom revnošću onaj tko bi se htio vratiti drevnim obredima i običajima, odbijajući nove propise koji su doneseni voljom Božje Providnosti i zbog promijenjenih okolnosti. Takav način razmišljanja i djelovanja, naime, ponovno oživljava pretjerani i nezdravi arheologizam koji se javio na nezakonitome koncilu u Pistoji, te se nastoje obnoviti mnogobrojne zablude koje su bile pretpostavke za taj buntovnički sabor ili su iz njega proistekle uz veliku štetu za duše, te ih je Crkva, kao budna zaštitnica poklada vjere povjerenoga od Gospodina, s potpunim pravom osudila«.

Takvim su sumanutim arheologizmom obuzeti pseudoliturgičari koji haraju Crkvom pozivajući se na II. vatikanski koncil; pseudoliturgičari koji gdjegod idu dotle da poticanjem i primjerom tjeraju svoje podložnike na povrjedu onih malobrojnih ispravnih propisa koji još uvijek postoje, a koje su oni sami formalno proglasili ili potvrdili.

Kad Ti ruke

Zato će svaki koji bude nedostojno jeo ovaj kruh ili pio iz Gospodnje čaše biti krivac tijela i krvi Gospodnje. Stoga neka svatko ispita samog sebe i onda istom neka jede od kruha i pije iz čaše. Tko nedostojno jede i pije, na svoju usudu jede i pije, što ne razlikuje tijela Gospodnjega.(1Kor 11, 27-29)

KAD TI RUKE

Kad ti ruke na smrtnu postelju klonu
I kad ćeš htjeti popudbinu svoju,
Otvorit ćeš drhtava usta i slijepljeni jezik,
Spoznat ćeš kako je Bog velik.
Lakoćom si pružao ruku,
A sad ti i to zadaje muku.
Olovne ruke prikovane uz krevet,
Primiti Isusa njima,

Pričest na usta ili na ruku? (sažeto iz istoimene knjige don Alojzija Bavčevića)

Odrasli, posebice roditelji su primjer djeci,

mladi naraštaji promatraju i upijaju od odraslih

Često se postavlja pitanje kako je Isus dao razlomljeni kruh svojim učenicima na Posljednjoj večeri? Točan podatak na taj odgovor nemamo. Ukoliko je i dao na ruku trebamo znati da su apostoli službenici Euharistije. Oni smiju doticati, primati i davati njegovo Tijelo. Pričest se nije uzimala nego primala kao i svi drugi sakramenti koji se ne uzimaju već primaju. Može se reći da se u prvim stoljećima crkve pričest primala na ruku međutim nikada to nije bilo kao danas. Tad kad se primalo na ruku, ruka je bila omotana bijelim platnom i u stavu klanjanja se prinosila ustima. Hostija se nije doticala drugom rukom. (Cesarije iz Arles-a). Pričest na ruke kako se to čini danas djeluje razarajuće na vjeru čovjeka jer Boga svodi na razinu čovjeka i stvara sumnju u prisutnost Krista u posvećenoj prilici male bijele Hostije. Također na taj način olakšano je oskvrnuće Isusa u Hostiji. Samo neka od tih oskvrnuća su prodaja posvećene Hostije, krađa i uporaba za sotonske obrede. U velikim koncelebracijama u Rimu nađene su svete Prilike bačene na zemlju. Praksa primanja pričesti na ruku nije bila naznačena u liturgijskoj konstituciji Sacrosanctum Concilium.

Mons.Athanasius Schneider: Fatima 100 godina kasnije – aktualnost njezine poruke

Obnova Euharistijskoga kulta i pobjeda Srca Marijina

Ukazanja i poruke Gospe Fatimske ne mogu se prikladno razumjeti, a da se ne uzmu u obzir ukazanja Anđela trima malenim pastirima 1916. godine. Oba ukazanja imaju uzajaman nutarnji odnos. Anđelove riječi već su bile priprava središnjoj Gospinoj poruci u Fatimi: „Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijeđaju i kao čin usrdne prošnje za obraćenje grješnika“. Međutim, najvažnije značenje Anđelovih ukazanja sastoji se u poruci koja se tiče Euharistijskoga otajstva Tijela i Krvi Kristove. Već 1916. godine Anđeo je tvrdio da se Krista „strašno vrijeđa“ u ovome otajstvu. Gotovo nitko u Crkvi toga vremena nije mogao niti zamislit kakvim će strašnim uvredama uskoro biti izložen Presveti Oltarski Sakrament i do kojih razina uznemirujućeg proširenja takvih uvreda će se dospjeti čak i unutar same Crkve. Bjelodan su primjer toga praksa koja je danas proširena da se sveta Pričest podjeljuje na ruku te slobodno pripuštanje nepokajanih grješnika i čak i nekatolika svetoj Pričesti.

Poruka o ljubavi prema Euharistijskom Isusu!

Jednom su upitali velikog sveca i učitelja Tomu Akvinskog je li potrebno primati čestu ili svakodnevne sv. Pričesti. Svetac je odgovorio:

„Česta Pričest umnaža pobožnost u onome koji ju prima, ali katkad može biti uzrok umanjenog poštovanja i pobožnosti prema toj uzvišenoj Tajni. Ako netko počinje gubiti poštovanje, mora se malo uzdržati od primanja Pričesti da bi ju potom primao s većim poštovanjem. Ako opaža da mu se poštovanje ne umanjuje nego povećava može nastaviti s primanjem, jer pobožna duša dobiva velike milosti hraneći se tim divnim Otajstvima“

(Summa theol.,q.80,a.10)

Sveta Katarina Sijenska je prihvatila nauku velikog sveca i učitelja Tome Akvinskog. Primala je često svetu Pričest, ali se katkad suzdržala, iako se uvijek nastojala sjediniti sa svojim Zaručnikom po ovom Sakramentu. Vodila ju je žarka ljubav, vukla ju je k onome koga je svim srcem duboko, sigurno i žarko željela. U Njega se čvrsto pouzdavala i poklonila Mu je sve svoje osjećaje... Pošto je htjela da nosi na sebi rane Kristove, primivši svetu Pričest zadobila je pet rana na rukama, nogama i prsima.

Takva je bila čista i iskrena ljubav svetice prema Euharistijskom Isusu.

Autor bl. Rajmund iz Kapue, Život svete Katarine Sijenske

Televizijski intervju s kardinalom Müllerom prouzročuje zbunjenost (ažurirano)

Glavna osoba u Vatikanu za nauk vjere kritizira javno iznošenje "dubia", ali neki kritičari kažu da je promašio bit situacije zato jer je iskrsnula činjenica da nijedan ispravak Amoris Laetitiae od strane CDF-a (Congregacio pro Doctrina Fidei - Kongregacija za nauk vjere) nije bio prihvaćen.

Edward Pentin

Kardinal Gerhard Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere, rekao je uživo u televizijskom intervjuu u nedjelju da „bratski ispravak“ pape Franje glede njegove apostolske pobudnice Amoris Laetitia „nije moguć ovoga časa“ zato jer dokument ne predstavlja „opasnost za vjeru“.

Međutim kardinalovi komentari, izjavljeni jučer vatikanskom dopisniku Fabiju Marcheseu Ragoni na talijanskom TV kanalu Tgcom24 u suprotnosti su objavama koje su Registru (National Catholic Register) potvrđene od strane barem dvaju viših vatikanskih službenika da je CDF podnijela velik broj ispravaka za Amoris Laetitiu prije njezine objave prošlog travnja i „niti jedan od ispravaka nije bio prihvaćen“.

Austrijski biskup: ‘Ponovno oženjeni Katolici sada imaju ‘blagoslov Pape’ da prime Pričest

4. siječanj, 2017 (LifeSiteNews) --- Austrijski biskup dao je opsežan intervju u kojemu tvrdi da ponovno oženjeni katolici sada imaju “blagoslov Pape” da prime Pričest, upotreba kontracepcije za parove je “odluka savjesti”, i homoseksualci mogu konstituirati “obitelj”.

Biskup Benno Elbs, koji je na čelu Feldkirchske biskupije u zapadnoj Austriji, dao je ove komentare u intervjuu s Die Presse 23. prosinca.

Glede pristupa “ponovno oženjenih” rastavljenih Katolika Svetoj Pričesti, rekao je:

“Učenje (Crkve) se je promijenilo utoliko da je ono otvorilo vrata. Ljudi su odlučivali po svojoj savjesti u prošlosti, ali sada to mogu učiniti – tako rečeno – s blagoslovom Pape. To je nužni napredak”

Snaga katoličkog svećenika

Glavna zadaća i moć svećenikova jest izvršavati ovo božansko čudo: svetu Misu, Euharistiju.

O tome Crkva uči u sljedećoj dogmi:

Snagu prinošenja svete Misne Žrtve imaju samo svećenici. De fide.

Budući da Crkva vidi bitnu funkciju svećenika upravo u služenju svete Mise, a reformatori su naprotiv ministerijalnom svećeništvu suprotstavljali opće svećeništvo ( to znači: svi mogu isto), Tridentski je sabor ponovio vjeru koji je potvrdio već 4.lateranski sabor da je samo svećenik djelitelj Euharistije.

Jer samo je apostolima Krist rekao: Ovo činite meni na spomen. Toliko je Crkva u to uvjerena da upravo u ovim riječima vidi ustanovu svećeničkog reda.

Pavao naziva svećenike: „sluge Kristove i upravitelji Božjih tajni.“

Stoga u Svetom pismu sve govori protiv toga da se zajednica može shvatiti kao upraviteljica svetih tajni.

Domišljata ljubav Isusa Krista u Euharistiji

Tko je Ljubav? Utjelovljeni Bog, koji je jedini među svim ljudima prolio svoju Krv da nas uvjeri kako nas ljubi. Srce Isusovo bilo je oduvijek ranjeno ljubavlju prema svojim stvorenjima. Ta Ga je ljubav izvela iz krila Očeva da se Utjelovi u krilu Majke Marije, da se rodi među životinjama, On kojemu je prijestolje povrh najuzvišenijih serafina!

Živio je 33 godine među ljudima i tek onda kad je ljudska zloća dosegla posljednje granice, kad je skovala osudu svome Stvoritelju, tek tad je očitovao sav sjaj svoje ljubavi u Euharistiji kojoj imaju pravo pristupiti svi katolici (podrazumijeva se ako su primili već sakrament prve svete Pričesti) koji su u stanju milosti. Samoga sebe Krist žrtvuje na drvetu križa kako bi svakome pojedinom dokazao svoju ljubav!

Četrdeset godina Pričesti na ruke u Španjolskoj - "Nesretna obljetnica"

Pricest na usta: vec cetrdeset godina Pricest na ruke u Španjolskoj – „nesretna obljetnica“

(Madrid) Prije četrdeset godina u Španjolskoj je dopuštena Pričest na ruke. Dana 18. ožujka 1976. Generalno tajništvo Španjolske biskupske konferencije objavilo je priopćenje za tisak. U njemu je objavljeno da je Sveta Stolica, u to vrijeme vladao je papa Pavao VI., prihvatila peticiju Biskupske konferencije. Biskupskoj je konferenciji dopuštena mogućnost da uz redoviti oblik primanja Pričesti, a to je primanje Pričesti na usta dok vjernik kleči, u Španjolskoj dopusti i Pričest na ruke.