Bula Quo primum tempore

PIJO V. (1566. -1572.)
(Pius V.)

Bula pape sv. Pija V. Quo primum tempore, kojom se uvodi novo izdanje Rimskoga misala kao što je odredio Tridentski sabor, stoji na početku svakoga izdanja misala izdanoga prije reforme Pavla VI.
Proglašavajući svoje izdanje obvezatnim, sv. Pio V. je onima koji to žele dopustio zadržati vlastite obrede pod uvjetom da su stariji od 200 godina; ovom sigurnosnom mjerom htjelo se isključiti sve natruhe novijih protestantskih krivovjerja. I sâm je sveti papa, kao redovnik-dominikanac, slavio privatne Mise po vlastitome, dominikanskom obredu. Pavao VI. nije dopustio takvo razlikovanje te je svoj novi misal proglasio obvezatnim za sve; čak je i ambrozijanski obred reformiran analogno rimskome.
Tekst bule sv. Pija V. Quo primum tempore je slojevit, sadrži i naredbe i dopuštenja, čak izričito svima daje »indult« za slavljenje Mise po ovome misalu. Između ostaloga, trajno jamči svim svećenicima da se smiju pridržavati ovoga obreda bez ikakvih skrupula u savjesti ili bojazni pred crkvenom kaznom. Na više mjesta ističe trajnost i nepromjenjivost ove uredbe (statutom) ali i dopuštenja (indultum).

Obraćenje Dutcha Schultza II dio

“Stealing Heaven” - The conversion of Dutch Schultz

“Krađa Raja” – Obraćenje Dutcha Schultza  

Victor R. Claveau, MJ

 The promise Jesus made

Obećanje koje je  Isus dao (drugi dio)

cijeli tekst (I i II dio) - preuzimanje datoteke u PDF-u

Umirućem razbojniku sa svoje desne strane Isus je obećao Kraljevstvo Nebesko. Obećao mu je da će ga odvesti u raj. U tren oka, ovom razbojniku je dan cilj i nagrada života; spasenje. Kako je netko rekao:"bio je pljačkaš do kraja, čak je i raj ukrao".

Obraćenje Dutcha Schultza

“Stealing Heaven” - The conversion of Dutch Schultz

“Krađa Raja” – Obraćenje Dutcha Schultza

  

Victor R. Claveau, MJ

"Zaista, kažem ti, još danas ćeš biti sa mnom u Raju." (Luka 23,43) Arthur Simon Flegenheimer rodio se 6. kolovoza, 1902 u Bronxu. Njegovi roditelji su bili Njemački Židovi. Majka, Emma, pokušala je odgojiti svoga malog Artura u ortodoksnoj vjeri. Njezin trud nije bio posve uzaludan jer u kasnijim godinama Artur je pokazao poštovanje prema svojem vjerskom odgoju.

Živio je kao tvrdokorni gangster zvan Dutch Schultz. U srijedu navečer, 23. listopada, 1935. Dutch Schultz je sjedio s tri kompanjona u stražnjem dijelu birtije, Palace Chop House u Newarku, New Jersey. Dutch je bio moćan u podzemlju. Kriminalac nad kriminalcima. Njegovo ime je bilo povezano sa svakom vrstom kriminala, od krađe, švercanja alkohola, iznude, do hladnokrvnog ubojstva. Dok je sjedio i kovao plan sa svojom bandom, dvoje muškarca su odjednom stala u otvor vrata i zapucali iz pištolja. Kritično ranjen, Schultz se doteturao do vrata. Hitno je bio odvezen u bolnicu gdje je bio prijavljen kao Židov, ali slijedeće jutro, uvjeren kako je bio oči u oči suočen sa smrću, zatražio je katoličkog svećenika. Bio je pozvan pater Cornelius McInerney. Shultz je htio umrijeti kao katolik. Pater McInerney mu je dao nekoliko jednostavnih uputa, krstio ga i dao mu posljednje pomazanje, u ime katoličke crkve. Zatim je ostao i pružio utjehu trima ženama u Dutchmenovom životu– njegovoj majci, sestri i supruzi. Ovaj veliki kriminalac je umro u 20:35, 24. listopada, 1935. godine. Dutch Schultz je bio pokopan u katoličkoj crkvi 28.listopada,1935.godine i u katoličkom groblju, Vrata Raja u New Yorku.

Sveta Margaret Ward (+1588) i osvrt na današnje vrijeme u svjetlu njezina mučeništva

Poznata je po mučeničkoj smrti u obrani katoličke vjere. Njezin spomen dan slavimo 30. kolovoza. Kad je saznala da je žrtva progona protiv katolika u Engleskoj postao jedan svećenik, često ga je posjećivala u zatvoru i pružala mu pomoć.

Činila je sve što je bilo u njezinoj moći da mu olakša patnje. Svećenik Watson je u trenutku slabosti podvrgnut strahovitim mučenjima pristao da će prisustvovati anglikanskom bogoslužju. Zbog toga se javno pokajao i osudio svoj postupak jer je zatajio svoju vjeru. Posljedica toga je bila da su ga ponovno zatvorili u još stroži zatvor. Margareta je iz samilosti prema njemu zamislila da ga spasi i skovala je plan. To joj je pošlo za rukom no sumnja je pala na nju. Zatvorenik se užetom spustio niz prozor, ali je nespretno pao dok je uže ostalo visjeti na prozoru. Čuvari su odmah zatvorili Margaretu. Priznala je svoj čin i odbila odati skrovište svećenika. Toliko je bila hrabra da ju ništa nije moglo slomiti. Vidjevši da se bori za svoja uvjerenja kao lavica progonitelji joj obećavaju pomilovanje i to pod uvjetom da kraljicu Elizabetu zamoli za oproštenje i da obeća da će ići na novotarsko kalvinističko bogoslužje. Margareta je to odbila rekavši da joj je savjest sasvim čista i da ne vidi razloga da kraljicu zamoli za oproštenje, a ići na novotarsko bogoslužje bilo bi posve u suprotnosti sa njezinom savjesti. Do kraja je bila dosljedna onome u što je vjerovala. Bila je osuđena na smrt zbog veleizdaje. Tirani tko se s njima ne slaže odmah ga proglašavaju izdajnikom i neprijateljem. Tako je to bilo i u Margaretinom slučaju. Margareta je sa radošću žrtvovala svoj život za katoličku vjeru 30. kolovoza 1588.

O Sv. Pričesti

Cijenjenom čitateljstvu,

u postu o Sv. Pričesti 26. kolovoza dogodila nam se veća pogreška u navodu

”U nekim krajevima i u nekim zajednicama pričest na usta je ušla u praksu makar Sveta Stolica NIKAD nije dala za to dopuštenje!”

točan navod je: ”U nekim krajevima i u nekim zajednicama pričest na ruku je ušla u praksu makar Sveta Stolica NIKAD nije dala za to dopuštenje!”

Tekst je ažuriran i greška otklonjena te vas molimo za razumijevanje i ujedno zahvaljujemo na praćenju i svakoj pomoći u radu za blog na slavu Krista Kralja!

Božji blagoslov!

O Sv. Pričesti - Memoriale Domini

http://www.santuariodivinamaternita.com/Sito/Documenti/MemorialeDomini.pdf

Dokument Memoriale Domini još nije preveden na hrvatski jezik. Komparirajući ovaj dokument sa knjigom Pričest na usta ili na ruku, prof. sa Splitskog sveučilišta don Alojzija Bavčevića možemo povući slijedeće crte; ”U nekim krajevima i u nekim zajednicama Pričest na ruku je ušla u praksu makar Sveta Stolica NIKAD nije dala za to dopuštenje!"

Pričest na usta u stavu klanjanja izražava poštovanje vjernika prema Euharistiji. Taj način primanja svete Pričesti mora biti sačuvan ne samo zato što je to višestoljetna tradicija već jer izražava poštovanje vjernika prema Euharistiji! To nije običan kruh već Tijelo i Krv Kristova! Na taj način se više čuva od povrede Hostija – Isus te da ne propadne niti jedan komadić posvećenog kruha. To se ne tiče samo discipline već primanjem Pričesti na ruku mogu se proizvesti veće štete: manje poštovanje prema ovom uzvišenom sakramentu Oltara, profanacija sakramenta i oskvrnjivanje pravog nauka.

Sveta Stolica živo potiče biskupe, svećenike i vjernike da poštuju zakon i sačuvaju praksu primanja Pričesti na usta. Gdje se uvukao protivan običaj, primanje Pričesti na ruku, Apostolska Stolica, konferencijama povjerava brigu i dužnost da brižljivo ocijene posebne okolnosti koje bi mogle postojati u slučaju manjka poštovanja ili krivih mišljenja koji bi se mogli uvući u duše u odnosu na Presvetu Euharistiju i da se s pažnjom izbjegnu sve druge neprilike. 

Sveci - 25.08.

Sveta Marija Mihaela od Presvetog Sakramenta (1809-1850)

U povijesti crkve postoje sveci koji su na danas pomalo zaboravljeni. Jedna od tih svetaca je i svetica Marija Mihaela od Presvetog Sakramenta. Stoga ih je dobro ponovno otkriti i staviti na svjećnjak kako bi svojim primjerom bili putokaz prema vječnim ljepotama...

Marija Mihaela Desmaisières, utemeljiteljica redovnica Klanjateljica službenica Presvetog Sakramenta i ljubavi. Životno umijeće koje je Bog nadahnjivao u njoj je bilo skladno povezivanje ljubavi prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu i prema bližnjima, a osobito prema palim ženama i djevojkama.
Bila je dijete visokog društva, kći baruna i markize, a sama je nosila naziv vicebarunice. U Madridu je pohađala bolnicu sv.Ivana od Boga i tu je susrela djevojku koju su njezine nevolje navele na loš život. Mariji Mihaeli je pošlo za rukom tu djevojku vratiti njezinoj obitelji, a kao posljedicu toga pothvata u njoj se rodila živa želja da osnuje zavod u kojima će se pomagati palim djevojkama, žrtvama bijede i neznanja. 1847.kod Isusovaca obavlja duhovne vježbe po metodi sv.Ignacija  i to je bila prekretnica za cijeli njezin život. Živjela je asketski i sa velikim predanjem i pouzdanjem prema Isusu u Euharistiji.

Ilegalni blagoslov za lezbijski par - župnik:"Blagoslovio sam samo ljubav"

 Ilegalni homo blagoslov u crkvi (Španjolska)

(Madrid) Premda to Crkva ne dopušta, nego homoseksualnost još spada u grijehe koji vapi za osvetom u nebu, jedan je španjolski svećenik blagoslovio jedan lezbijski par također i u crkvi nakon njihovog „vjenčanja“ kod matičara. Njegovo objašnjenje: on je navodno „blagoslovio ljubav“.

Osvrt - Homilija za mlade Talijane na Svjetskom danu mladih, Krakov, 24. srpnja 2016.

preuzmi dokument kao pdf

Molitva: nevidljivi kanal koji nas povezuje s Bogom dopuštajući nam da Ga slušamo, da Ga molimo oproštenje, da iskusimo Njegovu blizinu i Njegovo očinstvo, da Ga zazivamo za nas i za druge.

O molitvi nam intenzivno govori dijalog između Boga i Abrahama, donesen u prvom Čitanju; i o molitvi su pitali Isusa za savjet u Evanđelju. O molitvi koja nije bijeg od problema i odgovornosti, nego živo iskustvo, nastalo iz osluškivanja i odgovora, po kojoj se s Bogom uspostavlja autentični odnos koji nas potiče da budemo smioni; kao što je smiona bila posrednička molitva Abrahama u korist Sodome. Grada za koji se nitko ne bi kladio, osim Abrahama. Njegova posrednička molitva i njegova volja odvažiti se spašavaju Sodomu. Grad je spašen jer u njemu ima pravednih, iako su malobrojni; grad je spašen prije svega jer postoji Abraham, čovjek molitve, koji ne nastupa kao nepomirljivi optužitelj, ne govori protiv, nego u korist. Abraham, čovjek molitve, ne prokazuje nedjela, već naviješta mogućnost nečega novog. Abraham, čovjek molitve, naviješta i poziva gledati na pozitivne mogućnosti. Abraham, čovjek molitve, je neumorni tragatelj za znakovima nade koje iznijeti pred Gospodina da ih vrednuje.

Blaženi Miroslav Bulešić

Svake godine 24. kolovoza obilježavamo obljetnicu mučeničke smrti (24. 08. 1947) svećenika bl. Miroslava Bulešića. Njegova beatifikacija bila je 28. rujna 2013. Možemo sa sigurnošću reći da je bl. Bulešić herojski svjedok Istine.

Gnjusan naručeni zločin počinjen nad vrlo mladim čovjekom, od povijesne je važnosti zbog još jednog važnog dokaza zločinačke komunističke ideologije, djelovanja OZNA-e kao poluge strahovlade u Hrvatskoj poslije Drugog svjetskog rata.

Blaženi Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u hrvatskoj obitelji u selu Čabrunići u Istri. Školovao se u sjemeništu u Kopru, studije zvršio u Rimu. Bio je izuzetno inteligentan, nadaren, sva školovanja završio je u skraćenom vremenu. Bio je župnik, profesor i podravnatelj pazinskog sjemeništa, što dodatno potvrđuje njegovu zrelost, nadarenost i zauzetost. U trenutku ubojstva imao je svega 27 godina. Svjedok je vremena zločinačkog talijanskog fašističkog terora, koji je harao Istrom poslije Prvog svjetskog rata, sve do kapitulacije Italije 1943. godine. Tada mladi Bulešić uočava svu patnju potlačenog hrvatskog naroda.

Sveta Emilija de Vialar (1797 - 1856)

"Bog mi je dao jako srce, nije ga mogla nadvladati niti jedna kušnja." To su riječi svetice koju danas želimo pobliže upoznati. Svetost se koristi čovjekovim naravnim darovima. Milost Božja naravni dar samo usavrši.

Emilija je osnovateljica Sestara sv.Josipa od ukazanja. Rođena je u Gaillacu 12. rujna 1797. U njezinoj domovini Francuskoj još su se osjećala velike posljedice revolucije. Majka joj je bila kćerka baruna Portala, glasovitog znanstvenika i liječnika u Parizu. Odgojena je u živoj katoličkoj vjeri. Sa 13 godina majka ju je dala dalje na odgoj redovnicama Abbeye-au-Bois u Parizu. To je bio posljednji njihov susret jer je majka umrla na putovanju. Sa 15 godina života vraća se kući i nailazi na teške životne prilike. Suočila se sa velikom žalosti oca koji je ostao sam nakon majčine smrti. U kući je bila i autoritativna sluškinja di Toinon. Radi nezadovoljstva u kući Emilija je počela osjećati zov svijetovnih stvari i razuzdanosti no i odgovornost kako bi bilo loše podadi im se. Osjećala je i kako ju Gospodin zove da mu se posve preda.

Glupost i gubitak morala su eksplozivna smjesa

Samir Khalil Samir predbacuje političarima u Europi „glupost i gubitak morala“ u ophođenju s islamom i kaže da je to „eksplozivna smjesa“

(München) Egipatski isusovac i stručnjak za islam, p.Samir Khalil Samir, profesor na Papinskom orijentalnom institutu (PIO) u Rimu, na Sveučilištu sv. Josipa u Beirutu i  na Centre Sèvres de Théologie des Institut Catolique u Parizu, ovih dana boravi u Münchenz gdje je uživo i iz blizine promatrao događaje vezane za atentat od 22. srpnja. Jedan Iranac s njemačkom putovnicom usmrtio je osam ljudi, 35 ljudi je ranjeno, deset od toga teško. O trenutačnom valu nasilja muslimanskih počinitelja u Njemačkoj i Francuskoj on piše u zaključku jednoga komentara koji je objavio Asianews:

Prije je to bilo ovako: Zapadno je društvo slovilo kao model razvoja i emancipacije. Danas pak vrijedi suprotno. Za mnoge muslimane zapadno društvo treba odbaciti. A u međuvremenu nastaje novi islamski ili islamistički (fundamentalistički) model.
Za naše je stoljeće to veliki sukob.
Trebamo imati hrabrosti reći da islam sadržava elemente nasilja u Kuranu i u Muhamedovom životu. Ako i dalje tvrdimo da je „islam religija mira“, stvaramo samo pomutnju i uljepšavamo stvar.

Sveti FIlip Benicij, svećenik (1233-1285)

Rođen 1233.godine u Firenzi, kao sin Jakova Benizija i Albaverde. Bio je peti general reda slugu Blažene Djevice Marije. Obavljao je mnogo pokorničke i pobožne vježbe kao osoba dubljeg duhovnog života. Postio je i u noći je bdio hvaleći Gospodina. Molio je časoslov Blažene Djevice Marije, Časoslov za pokojne i 7 pokorničkih psalama. Dao se na karitativno pomaganje siromaha kako bi njegova ljubav za Gospodina bila još veća. Provodeći takav život u njemu se rodila želja napustiti svijet i služiti Bogu svim silama svoga srca.
Stupio je u Red Slugu BD Marije u kojem je najprije živio kao brat pomoćnik, a tek kasnije je ređen za svećenika. Postao je i vrhovni poglavar reda, a glavna značajka njegove duhovnosti je bila poniznost.  Tu je krepost naučio od Gospe kojoj je od malih nogu bio odan i pobožan. Toliko je volio Blaženu vazda Djevicu da su ljudi za njega govorili:"Ona je Filipovo srce." Kad su upitali Filipa kakav to habit nosi on je odgovorio:"Zovemo se Marijini sluge i nosimo habit njezine žalosti."

Pobožnost prvih pet subota

Dne 13. srpnja 1917., u toku svog trećeg ukazanja, govoreći o drugom svjetskom ratu, koji će doći, rekla je: »Da bih ga spriječila, doći ću i zamoliti, da se obavi posveta Rusije mome Bezgrješnom Srcu i da se ide na sv. Pričest pet prvih subota u svrhu naknade«. Taj najavljeni ponovni dolazak zbio se 10. prosinca 1925., kad je Lucija bila kao kandidatica u Pontevedra u Španjolskoj. Tada je Gospa ustanovila, da se spomenuta pobožnost obavlja kroz pet prvih subota u mjesecu. Crkvena vlast u Leiriji odobrila je tu pobožnost 13. IX 1939. godine. Pobožnost prvih pet subota sastoji se u slijedećem:

Istinska treća fatimska tajna

Gubitak vjere

Godine 1984. Fatimski biskup  Cosme do Amaral potvrdio je da se Treća tajna ne tiče atomskog rata ili kraja svijeta, nego štoviše katoličke vjere, i to posebice gubitka vjere u cijeloj Europi.

U svojem trećem sjećanju koje je dovršeno u kolovozu 1941., sestra je Lucija tvrdila da je Fatimska tajna podijeljena na tri različita dijela nakon čega je prvi put napisala prva dva dijela tajne. Napisala je: „Tajna se sastoji od tri različita dijela koja namjeravam objaviti.“

Ave Maris Stella

Angelus

Angelus

Angelus Domini nuntiavit Mariae.
Et concepit de Spiritu Sancto.

Pobožnost prema Mariji je potrebna osobito u posljednjim vremenima

preuzmi dokument kao pdf

1.     Marija i posljednja vremena

49. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. Marija se skoro nije ni pokazala za prvog dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili još slabo poučeni o osobi njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanoseći se Presvetom Djevicom suviše osjetno i suviše neprosvijetljeno. To bi se po svoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline, kojom je Svevišnji bio uresio i samu njezinu vanjštinu. Da je to istina, uvjerava nas jedan spis Dionizija Areopagite. On tu kaže da bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko božanstvo, zbog njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije protivnome učila vjera, u kojoj bijaše dobro utvrđen. Ali za drugoga dolaska Isusa Krista, Marija treba biti poznata i otkrivena po Duhu Svetome, da po njoj privede ljude na spoznanje, ljubav i na službu Isusa Krista. Jer sada više ne postoje razlozi, koji su vodili Duha Svetoga da sakrije svoju Zaručnicu za njezina života i da je samo malo objavi i nakon što je naviješteno Evanđelje.

Vrhovna sveta inkvizicija

NJEGOVA SVETOST PIO X., PAPA

VRHOVNA SVETA INKVIZICIJA
RIMSKA I SVEOPĆA

LAMENTABILI SANE EXITU

preuzmi dokument kao pdf 

“O POGIBELJI KOJU PREDSTAVLJAJU ODREĐENI EGZEGETI KOJI, POD PRIVIDOM VIŠEG RAZUMIJEVANJA I POD IMENOM POVIJESNOG PROMIŠLJANJA ISKVARUJU NAUK“

S plodovima vrijednim žaljenja, naše vrijeme, nestrpljivo u obuzdavanju kod istraživanja vrhovnih razloga stvarī, nerijetko tako slijedi novotarije da, ostavljajući postrance, da tako kažemo, baštinu ljudskog roda, pada u vrlo teške zablude.

Ove zablude su tim pogibeljnije kada su posrijedi svete znanosti, tumačenje Svetoga pisma, glavnih otajstava vjere.

Antimodernistička zakletva

  NJEGOVA SVETOST PIO X., PAPA

 

Antimodernistička zakletva (Pio X., motuproprij Sacrorum antistitum, 1. IX. 1910.)

preuzmi dokument kao pdf

Ja N.N. čvrsto prihvaćam i primam sve i pojedino, što je nepogrješivo crkveno učiteljstvo definiralo, potvrdilo i izjavilo, posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena.