Sveti Ćiril Jeruzalemski i pričešćivanje na ruku

Žir je potencijalni hrast; hrast je potpuno razvijeni žir. Ukoliko bi hrast ponovno postao žir (kad bi to bilo moguće bez odumiranja), bilo bi to nazadovanje. Zbog toga je u svojoj enciklici Mediator Dei (br. 51) papa Pio XII. osudio liturgijski arheologizam kao protuliturgijski stav sljedećim riječima: »...ne bi bio motiviran ispravnom i razboritom revnošću onaj tko bi se htio vratiti drevnim obredima i običajima, odbijajući nove propise koji su doneseni voljom Božje Providnosti i zbog promijenjenih okolnosti. Takav način razmišljanja i djelovanja, naime, ponovno oživljava pretjerani i nezdravi arheologizam koji se javio na nezakonitome koncilu u Pistoji, te se nastoje obnoviti mnogobrojne zablude koje su bile pretpostavke za taj buntovnički sabor ili su iz njega proistekle uz veliku štetu za duše, te ih je Crkva, kao budna zaštitnica poklada vjere povjerenoga od Gospodina, s potpunim pravom osudila«.

Takvim su sumanutim arheologizmom obuzeti pseudoliturgičari koji haraju Crkvom pozivajući se na II. vatikanski koncil; pseudoliturgičari koji gdjegod idu dotle da poticanjem i primjerom tjeraju svoje podložnike na povrjedu onih malobrojnih ispravnih propisa koji još uvijek postoje, a koje su oni sami formalno proglasili ili potvrdili.

Napušteni vjernici

Zbunjeni se katolici moraju sjetiti da je Naša Gospa rekla: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti!“

Mnogi se pravi katolici ovih dana, iz redova laika i svećenstva u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i prekomorskim zemljama, sve više osjećaju kao bez pomoći i bez ikakvog vidljivog rješenja. Za sve je njih to strašno uznemirujuća situacija jer vide mnoge crkvene službenike i organizacije te pojedine katolike kako otpadaju i priklanjaju se duhu svijeta. Čini se da je otpadništvo (apostazija) nahrupilo na crkvene službenike, župljane i urede kancelara.

Mnogi od naše prave katoličke braće ne gledaju više u biskupe i svoje svećenike za pomoć u nemiru koji osjećaju i gladi koju proživljavaju za čistim, jednostavnim katoličanstvom za koje su očekivali da će ga se naviještati, učiti i živjeti na razini župe, u katekizmima, u liturgijskom i molitvenom životu župe, u knjigama i propovijedima koje im se nude u katoličkoj zajednici i u uzornim životima koje su naučeni tražiti u onima koji javno ispovijedaju evanđeoske savjete.

Tko su istinski prijatelji naroda?

"Istinski prijatelji naroda nisu ni revolucionari, ni novotari, nego tradicionalisti."

Sv.Pijo X.

Kad Ti ruke

Zato će svaki koji bude nedostojno jeo ovaj kruh ili pio iz Gospodnje čaše biti krivac tijela i krvi Gospodnje. Stoga neka svatko ispita samog sebe i onda istom neka jede od kruha i pije iz čaše. Tko nedostojno jede i pije, na svoju usudu jede i pije, što ne razlikuje tijela Gospodnjega.(1Kor 11, 27-29)

KAD TI RUKE

Kad ti ruke na smrtnu postelju klonu
I kad ćeš htjeti popudbinu svoju,
Otvorit ćeš drhtava usta i slijepljeni jezik,
Spoznat ćeš kako je Bog velik.
Lakoćom si pružao ruku,
A sad ti i to zadaje muku.
Olovne ruke prikovane uz krevet,
Primiti Isusa njima,

Od svećenika posvećenog sotoni do gorljivog apostola krunice Blažene Djevice Marije moguće je samo po velikoj milosti Božjoj!!!

                                                                  Pompei

                                                  Pompei zadnji dan – vulkan Vezuvo

Potpuno uništenje Pompeja

Pompeji su talijansko mjesto smješteno u podnožju poznatog vulkana Vezuva koji je u rimsko doba eruptirao i svojim pepelom cijeli grad pretvorio u zgarište, a ljude i životinje u okamenjene ostatke koji se i danas mogu vidjeti. Osim toga tragičnog događaja iz prošlosti grad je poznat po najslavnijemu svetištu Marije, Kraljice svete krunice. Svetište je najpoznatije jer je blaženi Bartol Long, apostol krunice i vjerni Gospin sluga, iz tadašnje pustoši i bijede uspio podići cijeli novi grad s kompleksom svetišta, domova, škola, sirotišta i drugih ustanova katoličkog karaktera. Tako su Pompeji po nebeskoj milosti postali grad uskrsnuća i života.

Bartolo Longo bio je odvjetnik. Rođen kao katolik prezrevši vjeru otišao je stranputicom i angažirao se u razne paranormalne, magijske i okultne prakse. Služio je kao zaređeni spiritistički svećenik, posvećen službi đavlu, što mu je donijelo mnoge bolesti i strahove te razne druge muke. Služeći sotoni, prošao je tešku depresiju i tjeskobu te borbu sa suicidalnim mislima.

Zamrzio je Crkvu, ismijavao sakramente, ocrnjivao Papu kao osobu i svećenike, sudjelujući i u masonskim ložama.

O stogodišnjici Fatimskih ukazanja Kako je masonerija pokušavala zamračiti i uništiti Fatimsku poruku

Od samog početka masoni su pokušavali zataškati i zamračiti ono što se zbilo u Fatimi iako im to nije pošlo za rukom

(ReL/InfoCatolica) Prošlo je već sto godina i danas se upozorava na posljedice komunizma. Međutim, u ono vrijeme Blažena Djevica dala je trima malenim pastirima i cijelome svijetu svoju poruku. Od samoga početka masoni su pokušavali ušutkati svjedoke i zamračiti ono što se zbilo u Fatimi premda im to nije pošlo za rukom. O tome izvješćuje Cari Filii News:

Od početka 20.stoljeća u Portugalu su imala utjecaj politička i ideološka antiklerikalna strujanja povezana s masonskim ložama koje su pokušavale iščupati vjeru iz srdaca pučanstva. Ukazanja iz 1917. u Fatimi pojavljuju se u političkoj i društvenoj klimi koja je bila otvoreno protukatolička.

Ugnjetavanje onih čije su žrtve bile portugalski katolici uklapaju se u europski kontekst virulentnog antiklerikalizma i u portugalski kontekst prastare borbe protiv Crkve.

Možemo se vratiti do početka te borbe kod markiza de Pombala, kraljeva diplomata koji je postao premijer Jospa I.

Fatima nas uči pomnjivo gledati u Nebo

Fatimska ukazanja iz 1917. još nas stotinu godina kasnije uče mnogo toga. Donose primjerice poziv da znamo čitati znakove Neba. U Fatimi su svako Gospino ukazanje pratile atmosferske pojave.

Najdojmljivija pojava bila je 13. listopada 1917. Sama Gospa najavila je malenoj Luciji, jedinoj od vidjelaca s kojom je govorila, da će se ukazanja zaključiti čudom kako bi se svi uvjerili u vjerodostojnost poruke: „Posljednji mjesec napravit ću čudo kako bi svi vjerovali“. Desetine tisuća ljudi, hodočasnika i skeptika koji su željeli dokazati da su ukazanja lažna, pristiglo je 13. listopada u Cova da Iria. Dnevne novine tog doba govorile su o 40-50 tisuća nazočnih, no broj je vjerojatno bio puno veći. Na koncu prvog razgovora Lucije s Gospom, u trenutku kada se Presveta Djevica uzdizala prema Nebu, začuo se glas malene pastirice: „Gledajte sunce!“

Je li Müllerovo pismo spasilo motuproprij Summorum Pontificum? Zašto je kardinal vjerojatno učinio uslugu FSSPX-u i zajednicama Ecclesia Dei?

Je li kardinal Müller svojim posljednjim službenim činom kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere spasio motuproprij Summorum Pontificum?

(Rim) Baciti pogled iza kulisa u Vatikanu počesto je vrlo teško. To vrijedi i za najnovije objave o navodnim nakanama pape Franje da povuče motuproprij Summorum Pontificum i da Tradiciju i tradicionalni obred u Crkvi odgurne u onaj kutak u koji je bila protjerana prije 1988. godine. Odgovarajuća izvješća iz službenih crkvenih medija, ali i iz New York Times-a dogodila su se istodobno s otpuštanjem kardinala Gerharda Müllera s mjesta pročelnika Kongregacije za nauk vjere. Što je na stvari s ovim planovima i u kojem odnosu stoje oba događaja?

Kronologija događaja:

30. lipnja

Dana 30. lipnja kardinala Müllera papa Franjo primio je u audijenciju. Susret je trajao samo minutu. Na „neprihvatljiv“ način, kako je kasnije rekao sam Kardinal, Papa mu je priopćio da ga otpušta iz službe pročelnika Kongregacije za nauk vjere, ne navodeći razloge za to. Kao prigoda iskorišten je kraj Müllerova prvoga petogodišnjega mandata na čelu Kongregacije za nauk vjere.