Čudesa koje su činili sveci su znakovi da se volja Božja vrši preko njih i kroz Kristovu Crkvu. Sveti Grgur govori o tome kako su čuda bila potrebna posebno u počecima Crkve, kako bi vjera onih koji su povjerovali ojačala.....
Čuda su prisutna i danas posebno kad svećenik dijeli milost egzorcizma, zabranjujući zlim duhovima da se nastanjuju u dušama, kao što se to događa na krštenju ili prilikom samog egzorcizma kojeg izvodi svećenik....
Bez sumnje djelovanje Ivane Arške ima povijesni domet koji nadilazi povratak Francuskog kraljevstva njegovom zakonitom kralju, što je bio neposredni cilj poslanja Ivane Arške. Posljedica pak procesa protiv Ivane Arške bila je – diskreditiranje Pariškog sveučilišta koje je sebi prisvajalo vlast kontroliranja papinskog djelovanja, a čiji su članovi bili najaktivniji na saboru u Bazelu u postavljanju posljednjeg antipape u povijesti Crkve, Feliksa V. Članovi Pariškog sveučilišta bili su naime veoma aktivni također u procesu protiv Ivane Arške. Nadalje, odjeljivanje dvaju kraljevstava, to jest Francuskog od Engleskog, očuvalo je Francusku od SHIZME koju je slijedećeg stoljeća prouzročio Henrik VIII.
Izvor i cijeli članak možete pročitati na OVOJ stranici.
Molimo sv. Ivanu Aršku da i nadalje bude velika zaštitnica Crkve u ovom apokaliptičnom vremenu.
Čudesno ozdravljenje kroz veliku devetnicu svete krunice... Žena spašena od smrti… Padre Pio i moćno oružje.... Pobjeda nad islamskom vojskom... Lucija i Fatima... Sovjetska vojska se u miru povlači od Austrije koju je prije povlačenja okupirala.... Molitva krunice je spasila Austriju. Ovo su samo neke od podtema u zapisu, ali Gospodin je učinio još mnoga druga čuda zahvaljujući zagovoru Gospe po svetoj krunici.
Molimo svetu krunicu svaki dan u našem životu! Tko god može neka izmoli i sva tri otajstva ružarija!
Velika financijska kriza koju svijet još nije vidio nam dolazi. Mnogi još ne razumiju što dolazi i ne primjećuju jer žive od danas do sutra, ona će zahvatiti sve.... Također i treći svjetski rat.. Ljudski gledano iz ove situacije nema izlaza.. Samo Bog može pomoći.
O, slatka pustinjo uslijed ovog nespokojnog svijeta
Tražiš li pustinju jer se bojiš svijeta? Gospodin za svaki dan Ti govori: "Ne boj se"!
Žeđaš za pustinjom, a bježiš od nje jer se bojiš siromaštva? Bog siromahe naziva blaženima (Mt 5,3).
Bojiš li se odricanja i napora i čak ni samom sebi to ne možeš ili ne želiš priznati?
Samo siloviti (oni koji pobjeđuju grijeh i zlo u sebi) osvajaju kraljevstvo nebesko.
Već je sv. Toma Akvinski govorio da je nada prva među jakim pokretima duše u kojima ima srdžbe („Spes prima est inter passiones irrascibiles“). Tko tu svoju srdžbu obuzda, može je koristiti za ostvarenje velikih i plemenitih ciljeva. Tko joj se podloži, postaje njezin rob. Agresivnost nas želi odvesti od Boga jer neuredna je u samoj sebi, ali pobijedimo li je upravo nas ona vodi Bogu.
Bez znoja i napora, bez kušnji ne može se dobiti vijenac života. (1 Kor 9, 24-25). U Jakovljevoj poslanici piše: "Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube."(Jak 1,12).
"Gospodinove riječi su: "Ako ne budete činili pokore, svi ćete tako propasti."
Gospodin želi da idemo u raj. Prolio je do posljednje kapi svoju krv da bi ti i ja otišli u raj.
Otac Gruner pojašnjava zašto je potrebno da napravimo svoj dio i koji je to dio kako bi mogli otići tamo. Tri zakona su ljubavi, a među njima najteži Ljubi bližnjega kao što ga Gospodin ljubi. Potrebno je razmisliti kako to Gospodin ljubi.
Gospa neprekidno, a posebno u Fatimi, traži od nas da se molimo i činimo žrtvu za grješnike jer mnogo duša odlazi u pakao budući da se za njih ne moli i ne žrtvuje. Otac Gruner donosi i svjedočanstvo župnika Arškog koje je zanimljivo i poučno, a govori o tome kako možemo pomoći da se druga duša obrati.
Pobožnost Bezgrješnom Srcu je ustanovljena kako bi Bog spasio duše od pakla. Bivajući istinski posvećen Gospi imamo snažno obećanje dolaska u raj. Nitko tko je posvećen Gospi do kraja nikada neće biti izgubljen kao što su sveci rekli. Pakao je vječan, a zbog smrtnog neispovjeđenog grijeha gubimo milost raja.
Događala su se mnoga čuda povezana s ljekovitom vodom. Znanstvenici su utvrdili da su ukazanja božanska i natprirodna. Utvrdili su da se uistinu radi o ukazanju Gospe.
Bernardica je rekla: "Čovjek mora imati vjeru i moliti se, jer voda nema vrlina bez vjere."
U vječnost Bernardica prelazi u dobi od 35 godina.
Zaštitnica je Francuske, pastira, siromašnih, ljudi ismijavanih zbog svoje vjere te mnogih župa...
Trideset godina nakon njezine smrti, grob je otvoren i ustanovljeno je da medicina nema odgovora na pojavu savršeno očuvanog tijela i poslije trideset godina od smrti... Koliko je ukupno bilo ekshumacija i je li se njezino tijelo promijenilo nakon više od 40 godina smrti?
O tome kao i o Lurdu te ukazanjima i životu sv. Bernardice pročitajte više u zapisu i u opisu zapisa (klik na prikaži više).
"Dvostruku borbu vodi svijet protiv Kristovih vojnika. Laska im da ih prevari i prijeti im da ih slomi. Neka nas samo ne zarobi vlastiti užitak, neka nas zastraši tuđa okrutnost, i svijet je pobijeđen. U jednom i u drugom slučaju uz nas je Krist, i kršćanin ne zna za poraz." Sv. Augustin, Govori
"Koračajmo kroz vatru bez straha. Umrimo za Boga..."
Ova anti-revolucionarna pjesma oživljava zapovjednika Henri du Vergier de la Rochejaquelein, koji se borio protiv anti-katoličkih revolucionara. Preuzeo je brigu oko svih napada i njegovo je zapovijedanje inspiriralo katolike na junački odgoj unatoč što su brojem bili znatno slabiji. Kasnije je postao šef kraljevskih postrojbi, no ubijen je tijekom zasjede 28. siječnja 1794. od strane republikanskih vojnika u dobi od 21 godinu.
(Za više informacija pročitati u opisu ispod zapisa, klik na pokaži više... Ukoliko se titlovi ne vide dobro klik na kotačić, s desne strane- postavke, titlovi i u opcijama možete odabrati boju i veličinu fonta, boju pozadine i prozirnost.)
Sveti Toma Becket, prije nego je postao nadbiskup i primas Engleske bijaše kancelar engleskog kralja, poslušan dvorjanin, prijatelj raskoši i pristaša kraljevskog apsolutizma. Postavši nadbiskupom god. 1162. pretvorio se u strogog asketu i vatrenog borca za prava Crkve protiv kraljevih presizanja. Jedna od glavnih značajki Tomina karaktera bijaše veoma razvijen osjećaj dužnosti. Stoga je smatrao da kao primas Engleske ima zastupati interese Crkve, a ne više interese kralja, koje je zastupao dok je bio njegov kancelar.
Zato je Toma unaprijed rekao kralju da će njih dvojica doći u sukob. A to se i dogodilo. Kralj je tražio od biskupa da se pod prisegom obveže da će se držati onog što je proglasio kao »consuetudines avitae« – prastari običaji. Pod Tominim vodstvom bili su engleski biskupi spremni to učiniti samo uz dodatak: »Salvo ordine nostro et iure ecclesiae«. No, Henrik II. nije dopuštao taj dodatak, koji brani pravo Crkve. Sve se to toliko zaoštrilo da je Toma bio već sklon popustiti, ali papa Aleksandar III. zabaci i osudi Henrikove »consuetudines avitae«, u kojima je kao zakonit običaj proglašeno sve što je ikad koji engleski kralj poduzeo ili učinio na crkvenom području protiv crkvenih zakona.
Odgovori jednog od najistaknutijih biskupa Katoličke Crkve, msgr. Schneidera se odnose na pitanje novinara u vezi mise. U svijetu je primijećen porast zanimanja, posebno mladih osoba, prema tradicionalnoj latinskoj misi.
Msgr. Schneider odgovara kako su istina i ljepota sami po sebi privlačni. Mladi žele istinu. Tragaju za njom i žele da im Crkva da istinite odgovore. Oni žude za istinitom ljepotom koja dolazi od Boga. Po prirodi žele herojske stvari. Tradicionalna liturgija je prožeta jasnoćom katoličke vjere, a u isto vrijeme izražava duboko poštovanje i stav svetosti, uzvišenosti....
Duh vjere apostola i molitve jasniji je i izraženiji u tradicionalnoj liturgiji....
Biskup daje pojašnjenje zašto je to tako i kako se misa razvijala kroz povijest Crkve.
Odgovara na pitanje smatra li da je kriza vjere povezana s krizom liturgije. Veoma je zanimljiv njegov odgovor na ovo pitanje. U zapisu saznajemo mnogo zanimljivosti.
Sv.Ambrozije veli, da je Marija do visokog stepena slave, časti i moći uzdignuta, da toga niti anđeli ne mogu shvatiti, to je samo Bogu pridržano.
„Naše molitve imaju pred Bogom posve drugu zaslugu, ako su Gospodinu po Mariji prikazane, jer Ona je jedini stvo, koji Boga nikad nije uvrijedilo.“ Sv.župnik Arški
Jednom velikom svecu, štovatelju Bezgrješne Marije, bila je podijeljena milost, da mu se češće prikazivala preblažena Djevica. Jednog je dana svetac upitao, radi koje milosne povlastice Ona najviše želi, da Je se poštuje. Dobio je odgovor: „Radi moje neokaljane čistoće“ . Sv. župnik Arški
Blažena Djevica Marija od vječnosti bijaše u ljubavi Božjoj. Njezino tijelo Duhom Svetim ispunjeno nije ostavljalo niti najmanji prostor grijehu. Oganj božanske ljubavi gorio je u njenoj mladenačkoj duši. Kad spoznaše Boga neizmjerno Ga je ljubila. Ovozemaljske stvari postaju joj nebitne. Povučena
Sveti kapucin iz Italije, o. Pio, vrlo je dobro znao koliko je primanje sakramenata bitno za vjerski život.
On je vršio samo jedan apostolat i po tome je bio poznat po cijelom svijetu. Bio je to apostolat dobre ispovijedi. Mnoge je duše učinio sretnima u tom sakramentu. Istina, i danas se, u nekim krajevima, još uvijek mnogo ispovijeda, "Ali malo ima dobrih ispovijedi"!
Jedna gospođa koja je u ispovijedi bila vođena Božjom milošću i riječima ispovjednika, spoznala je kako 10 godina nije dobro ispovjeđena jer je kroz te godina vukla sa sobom teški smrtni grijeh, svjedoči:" Posljedica moga susreta s ocem Pijem bila je ta da sam ponovila sve svoje ispovijedi i obećala da ću promijeniti svoj život. U moju dušu se naselio blaženi mir." - izjavila je ta žena kasnije.
Za nas je poučno da joj je Gospodin udijelio taj mir posredovanjem jednoga svećenika, svoga sluge, u ispovjedaonici.
Najbolji način da se pripremimo za dolazak Gospodina je dobro učinjen ispit savjesti, valjana skrušena ispovijed, za grijehe se iskreno pokajati i izreći ih po vrsti i broju ukoliko imamo teške grijehe, čvrsta odluka da ne griješim više, pokora, zadovoljština, promjena života.
Bitna forma su riječi koje izgovara svećenik: "I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Nužne za valjanost sakramenta ispovijedi. (Ordo Paenitantiae, Praenotanda, 19.)
Za izvor se koristila i knjiga Doživljena vjera, N.Pavičić
Institut Krista Kralja Velikog Svećenika je družba apostolskog života papinskog prava. I.C.R.S.S. Osnovan je 1990. g. Počeci sežu još u početak šezdesetih godina (1964.) proteklog stoljeća.
1. rujna 1990. godine kanonski je potvrđen Institut Krista Kralja Velikog Svećenika.
Zajednica se kasnije preselila u Firentinsku nadbiskupiju, Gricigliano, dijelu Pontassievea, koji je pripadao benediktincima iz Fontgombaulta. Uz odobrenje nadbiskupa Firence uspostavili su generalnu kuću i sjemenište sv. Filipa Nerija.
Ustanova je, ukratko, družba apostolskog života koja se ugleda na život svjetovnih kanonika. Sastavljena je od svećenika i kleričkih oblata, a svi zajedno su usmjereni “dostojnoj celebraciji svetih otajstava, naviještanju pune katoličke istine i pravom katoličkom načinu života.” Geslo Instituta je „Veritatem facientes in caritate“ – Istinovati u ljubavi. Poseban im je uzor sv. Franjo Saleški koji je istodobno bio pravi teolog i Doctor caritatis (naučitelj ljubavi).
Majka Angelica, časna sestra klarisa, instrument u Božjim rukama za obraćenje mnogih koji su slušali i gledali njezine emisije. Pokrenula je najveću svjetsku katoličku medijsku mrežu EWTN, a televizijski studio je uredila u garaži iza samostana u kojem je živjela. Papa Benedikt XVI. joj je u listopadu 2009. dodijelio medalju ''Pro Ecclesia et Pontifice'', kao najveće priznanje koje Sveti Otac može dati za služenje Crkvi.
Direktor EWTN-a Michael Warsaw je rekao za časnu sestru Angelicu:"Još se divim tome što je Bog postigao uz pomoć ove redovnice. Bez ikakva iskustva u medijima uspjela je izgraditi svjetsku katoličku medijsku kuću i to potvrđuje moju vjeru svaki dan."
Voljela je jako Padre Pia kojega spominje u ovom zapisu. Zahvaljujmo Bogu....
Majka Angelica je preminula u ožujku 2016., ali njezino djelo i dalje živi s nama...
Citat sv.Alfonsa Liguoria, crkvenog
naučitelja: "Smrtna osuda izdana je protiv svih ljudi. Ti si
čovjek, moraš umrijeti. Naša druga dobra i zla", kaže sv.
Augustin, "nesigurna su. Samo smrt je sigurna."
Pater Chad Alec Ripperger je poznati teolog, svećenik, egzorcist...
Je li vjera stvar pojedinca?
Smatramo li da je vjera stvar pojedinca te da vjera ne smije utjecati na javni život ulazimo u zabludu!
Sistematski se ide za tim da se upliv Katoličke Crkve potpuno uništi, da se vjera sve više potisne iz javnog i privatnog života, iz škole i obitelji, iz ureda i sudnica i uopće iz ljudske zajednice. U nekim zemljama tako je daleko otišlo u mržnji na Boga i katoličku vjeru, da pojedincu nije slobodno ispovijedati svoje vjersko uvjerenje. Protiv ove strašne zablude Crkva je često podizala svoj glas, naglašavala da je svaka vlast od Boga, da je Krist Kralj svega stvorenoga i Kristu kao Kralju mora se svako pokloniti i Njemu samome služiti. Krist mora ponovno zavladati u javnom i privatnom životu. Ovo je Crkva potvrdila i pred čitav svijet iznijela ustanovom blagdana Krista Kralja, kao ustuk protiv javnog otpada od Krista i njegove vjere. Sveti Otac papa Pio IX je 1925.godine uveo blagdan Krista Kralja enciklikom "Quas primas", želeći da Kristovo kraljevstvo zavlada svijetom, da mir Kristov zavlada među pojedincima i narodima kao zalog vremenita i vječne sreće.
Nadbiskup Sheen, blaženik, bio je priznati američki intelektualac, poznat u medijima i instrument u Božjim rukama za obraćenje mnogih na katoličku vjeru. Vodio je tv-program pod nazivom Život je vrijedan življenja. Redovito ga je gledalo preko 30 milijuna gledatelja. Za svoj televizijski rad dva puta je osvojio nagradu Emmy.
Autor 64 knjige. Najveći utjecaj na njegovo pisanje imao je G. K. Chesterton. Imao je veliku strast za pomaganje siromašnima i veći dio svoga osobnog dohotka je donirao upravo za siromahe. Bio je kritičan prema monopolističkim kapitalistima i idealističkim zagovornicima socijalne države. Borio se protiv svih društvenih nepravdi.
"Din, don, din, don, na krunicu, na krunicu!", zovu crkvena zvona. U predvečerje se njihov glas razliježe po ulicama, ulazi u kuće, u palače, podrume, ulazi u uši, u pamet, u srce: "Na krunicu, na krunicu!"
Mnogi s radošću čekaju ovaj znak i čim čuju prve zvuke zvona, završavaju poslove i skupa idu svojoj Kraljici.
Ali ima i onih koji oklijevaju: "Imam toliko posla! Tako sam umoran! Potreban mi je odmor. Krunica nije obveza kojoj trebam prisustvovati... Imam goste. Došli su izdaleka.... Moram proći ovamo ili onamo".
"Ići ili ne ići?"
Zar Gospa, Kraljica ne samo neba nego i zemlje, nije možda u stanju da me u mojem poslu blagoslovi tako da ga obavim lakše, brže i bolje? Zar ne bi mogla tako urediti stvari da mi bude bolje za dušu i za moju zemaljsku egzistenciju (sve dotle dok nije u suprotnosti s najvažnijom stvari, a to je spasenje)?
To je sveta Misa, središnji liturgijski čin. Sveta Misa nosi na sebi sve biljege potpune žrtve. lzvanjski, vidljivi prinos ove Žrtve jest Tijelo i Krv Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. S ovim prinosom združeno je i najsavršenije klanjanje i zahvaljivanje, prošnja i pomirenje. U ovoj Žrtvi glavni Nadsvećenik, koji Žrtvuje jest Krist Bog - Čovjek, a svećenik je njegov sluga. Bitni obred i čin, kojim se izvršava Žrtvovanje i prinošenje, jest pretvorba kruha i vina u sveto Tijelo i Krv Gospodnju. Taj čin pretvorbe ustanovio je sam Isus, a ostalo je dodala Crkva, koja je primila puninu vlasti od Krista Spasitelja. Tako se sjedinjuje čovjek najtješnje sa Živim Bogom. Pričest svetih prinosa dopunjuje i usavršuje Žrtvu. Po njoj čovjek najpotpunije izražava unutarnju žrtvu srca te postiže divne plodove žrtve. Tako se u svetoj Misi i u glavnim njezinim dijelovima: prikazanju, pretvorbi i pričesti najdivnije ispunjavaju svi uvjeti žrtve.
Ta žrtva svete Mise je obnavljanje žrtve na križu. One neizmjerne, nepojmljive Žrtve Božje ljubavi. Razlika je samo u tom, što je na Kalvariji Krist osobno prinio žrtvu krvnu, a sada prinosi preko ruku svećeničkih nekrvnu. Žrtva križa zaslužila nam je spasenje, a žrtva oltara primjenjuje ljudima plodove toga spasenja. Žrtve Starog Zavjeta bile su tek sjene, tek pralik i naviještanje ove neizmjerno svete žrtve, gdje Bog sam žrtvuje, sam biva žrtva. Po ovoj Žrtvi teče spasenje svijetu, jer u njoj se žrtvuje Krist, koji živi-svagda. da zagovara ljude (Hebr. 7,23). Ova žrtva daje život Crkvi Božjoj, u njoj je nepresušni izvor i ocean, odakle se napajaju djeca Božja, koja kao dionici žrtve Jaganjčeve na zemlji dobivaju čvrsti zalog, da će ga jednom uživati na vijeke u nebu.
Sad nam je jasno, zašto je sveta Misa sredšte liturgije, najsvetiji liturgijski čin. Sad shvaćamo i to, zašto se u istočnoj Crkvi Misa zove jednostavno Liturgija: bez žrtve svete Mise nema istinskog ni pravog bogoštovlja, u svetoj Misi nalazi se punina božanske službe, da, sveta Misa je najuzvišenija liturgija. Točno je da ima i drugih liturgijskih čina božanske naravi, neizmjerne vrijednosti. No svi oni dobili su nadnaravnu milost i snagu tek po Žrtvi i zato smjeraju svi k žrtvi, k Euharistiji, gdje prebiva središte svega života Krist Otkupitelj. Poštujmo i ljubimo zato ovu božansku Žrtvu!
NAPOMENA:
Pri prevođenju se činilo bitnim napomenuti kako se oko 7:18 ovoga videa, nadbiskupu Sheenu, u toku dužeg govora, potkrala pogrješka. Naime, za služenje svete Mise nužna je valjana tvar, a valjana tvar za svetu Misu je isključivo grožđano vino. Biskup Sheen ovdje govori o izvanrednim uvjetima u kojima se nalazio biskup progonjen od komunističkih vlasti, no valjana tvar je za Misu apsolutno nužna jer o njoj ovisi sama valjanost Mise. Za one koji žele znati više o ovom pitanju prilažemo odlomak iz Teološke sume svetoga Tome Akvinskog (Tertia Pars, pitanje 74., članak 5.): OVDJE
Pozivamo vas posebno da pogledate prvi protuargument i odgovor na prvi protuargument, budući da oni posebno objašnjavaju kako "vina" rađena od drugih materijala nisu vina u punom smislu riječi i da ne mogu biti korištena u svetoj Misi. Čini se važno ovo napomenuti da se izbjegnu pogubna liturgijska "eksperimentiranja".
Ukoliko se titlovi ne vide molim Vas kliknite na videozapisu na ikonicu za titlove
Dragi i poštovani čitatelji bloga budući da ste nam vi bitni odlučili smo se na kraju 2017.godine prisjetiti 7 postova koji su tijekom godine najviše generirani prema broju vaših klikova.
Mi poštujemo vaš izbor i zajedno s vama drago nam se toga prisjetiti! Klikom na naslov posta otvara se post za čitanje.
Vi ste ona dragocjenost koja se ugrađuje u ovaj blog i bez vas, a podržavani prvenstveno Gospinim zagovorom i Božjom milošću i providnošću ovaj blog ne bi imao smisla.
Želimo da svi zajedno svakim danom postajemo makar samo malo bolji i privrženiji Gospodinu koji je Put, Istina i Život.
Zahvalni smo svima vama koji nas podržavate duhovno i moralno bilo vašim javljanjem kako je djelovalo pozitivno i korisno na vas, bilo lajkanjem stranice, a posebno izrečenom molitvom bez koje ne bismo mogli dalje.
