Kip domovine - u vječni spomen svima koji su dali svoj život za Hrvatsku kao i za BiH

                         
U katedrali jedne teške noći
Uđoh tiho i priđoh oltaru
Sa zvonika jecahu zvona stara
Htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru
Jedna žena gledaše u daljinu
Tri su joj boje ovile haljinu
Prepoznah crvenu, bijelu i modru
I reče mi tiho, moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti
Hrvat je opet teško biti
A. G. Matoš

Antikrist će voditi veliku bitku protiv Boga i Crkve

Progoni kršćana pod Neronovom vlašću

"On  će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon" (Dn 7, 27) ...  "I Zvijer otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi" (Otk 13, 6-7).

Kršćanska tradicija se pitala na koji način će se ostvariti, prema  pismima,  Antikristovo  progonstvo.  Sveti Augustin odgovara: "Prvi progoni kršćana pod rimskim carevima su bili nasilni i imali suza cilj prisiliti kršćane da žrtvuju idolima. To se zapovijedalo, mučilo ih se i na njih obrušavalo. Drugo progonstvo kršćana, ono današnje je licemjerno, zavodničko i podmuklo; krivovjerci i nevjerodostojna braća kršćani su činioci tog progonstva. Kasnije kroz povijest dogodit će se još jedno progonstvo kršćana, još zlokobnije od prethodnih jer  će  u  sebi  objediniti  zavodljivost  i  nasilje,  to  će  biti progonstvo Antikrista". (Enarr.  in Ps IX 27).

Antikristova mržnja će se okrenuti protiv Boga samoga. Bit  će  zabrana  iskazivanja  i  najmanjeg  štovanja  Boga, izgovaranja njegova svetog imena,  zabrana komuniciranja s Crkvom Njegovim boravištem na zemlji,  zabrana častiti svece  nebeske.  I  nasuprot  tome  bit  će  sloboda  psovki  i huljenja  na  Boga,  Crkve,  svetaca ...  Ali  među svim  ovim bogohuljenjima  one  izrečene  od  Antikrista  izazvat  će neopisivo  oduševljenje.  S  jednog  kraja  zemlje  na  drugi ponavljat će se: "Tko je kao Zvijer!" (Otk 13,6). 

Sveta Misa – ono što vidiš i ono što se zbilja događa!

"Neka svakoga obuzme strah, neka cijeli svijet zadrhti, i neka se nebesa uzraduju, kada je Krist, Sin Boga živoga, prisutan na oltaru u rukama svećenika!" (Sveti Franjo Asiški)

Vlč.Nault–Gospa od čudotvorne medaljice

Otac Nicholas Gruner
266 Elmwood Avenue Suite 281
Buffalo, New York 14222
U.S.A.

27. travnja, 1997.

"Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima."

Dragi prijatelju Naše Gospe,

Žao mi je da ti nisam mogao poslati ove tužne vijesti prije, ali tek sam se sada vratio kući iz Rima (i uskoro ću otići ponovno).

Na Uskrs je, nakon godinu dana duge i vrlo hrabre borbe s rakom, preminuo otac Marcel Nault, dugo vremena moj prijatelj, savjetnik i ispovjednik.

Kao što vjerojatno znaš, otac je radio puno vrijeme s Apostolatom Naše Gospe od 1992. kao svećenik-savjetnik, francuski prevoditelj i koordinator volontera.

Govoreći i osobno i u ime Apostolata, ovo je vrlo tužan i čak razarajući gubitak za nas.

Otac Nault bio je jedan od najboljih i najpobožnijih svećenika koje sam ikada upoznao. Čak i tijekom svojih posljednjih nekoliko mjeseci, kada je bio tako bolestan da je jedva mogao stajati ili jesti, ustrajao je na dnevnom služenju Mise za radnike Naše Gospe i vjernom moljenju svoje Krunice.

Prvi sam ga put sreo 1979. godine u župi sv. Stjepana u Dowlingu, u Ontariu. Poput mene, bio je rođen u Montrealu. Otac je bio taj koji je ustrajao da ja uvijek nosim Čudotvornu Medaljicu Naše Gospe izvan svoje reverende kao javni znak moje ljubavi prema Njoj (i to sam činio od 1982. godine).

Dok je volio Montreal, odlučio je posvetiti posljednje godine svoga života radu za Našu Gospu i prebivao je u Fatima Centeru. Nekoliko dana prije negoli je umro, rekao je mnogim ljudima da vjeruje da mi „radimo najvažniji posao na zemlji“

Promjenom nauka Kristova želi se razoriti Crkvu, ali Krist mora kraljevati po pobjedi Bezgrješnog Srca! (II.dio)

Pročitajmo oporučno pismo blažene majke Marije od Isusa

Spomenuti ću samo pojedine odlomke iz prvog objavljenog dijela oporučnog pisma blažene Marije od Isusa kojoj je Gospodin dao jasnu spoznaju o vremenu u kojoj se Crkva nalazi. Blažena Marija nije imala privatnu objavu već iz okolnosti u kojima je živjela jasno joj je Gospodin dao spoznaju u vezi situacije unutar Crkve, a i izvan nje.

Blažena Marija je neprekidno radila za Kristovo kraljevstvo na zemlji. Još na barikadama, da bi osvojila svijet za Isusa – Kralja.

Njezin život završava u dobi od 43 godine života mučeničkom smrću. Ubijena je hicem iz revolvera samostanskog vrtlara, anarhiste. Dok je umirala šapćući je izgovarala riječi: "Opraštam mu za Djelo..(kraljevstvo Gospodina na zemlji)". Njezina žrtva bila je dovršena: djevica i mučenica za Isusa, za Crkvu, za Euharistiju.

Dana 22.listopada 1989., papa Ivan Pavao II., svečanom beatifikacijom u Bazilici Svetog Petra u Rimu, uzdignuo je Mariju od Isusa na čast oltara, djevicu (mučenicu), živu hostiju s Isusom – Svećenikom i Žrtvom.

Ljepota i vrijednost gregorijanskog korala

„Gregorijansko je pjevanje oduvijek bilo smatrano kao najviši uzor svete glazbe. Crkvena glazba treba da zadovoljava tri uvjeta:da bude sveta, umjetničkog oblika i općenita. Sve ove vlastitosti u najvećoj mjeri ima gregorijansko pjevanje, pa je ono stoga vlastito pjevanje Rimske.

O koralu se dosta pisalo kao o mračnom, ružnom i dosadnom pjevanju. Međutim takvi sudovi potječu samo iz ne znanja ili iz lošeg iskustva. Tko čuje koral u lošoj izvedbi nekoliko puta ne može postati njegovim pristašom nego samo protivnikom. Tako je to sa svime sve dok temeljito nešto ne upoznamo i ne prodremo u bit.

Iste godine kad je izdao svoj Motu proprio Papa Pijo X piše kardinalu Respighi-ju:“Gregorijansko pjevanje, koje smo baštinili od naših otaca i koje je sačuvano u raznim rukopisima naših crkava, slatko je i ugodno i tako izvanredne ljepote, da će svagdje gdje bude uvedeno oduševljavati i osvajati mlade pjevače.“ Papa je podrazumijevao da se koral mora dobro, upoznati, naučiti, pravilno i sa razumijevanjem pjevati. Međutim, ne pazi se uvijek na to u dovoljnoj mjeri. Tu leži razlog antipatije prema koralu i to osobito kod onih koji ne mogu da se sami njegovom studiju posvete nego su ovisni samo o slušanju.

Kolikima je put do korala bio težak i trnovit, često i bez njihove krivice! Ali kad su ga jednom upoznali nisu mogli, a da ga ne vole i cijene.

Moć Marijina nad svim đavlima sinut će osobito u posljednjim vremenima

Bog je zametnuo ne samo jedno neprijateljstvo, nego neprijateljstva i to ne samo između Marije i sotone, već i između potomstva Presvete Djevice i potomstva sotonina. Drugim riječima, Bog je zametnuo neprijateljstva, nesklonosti i tajne mržnje između prave djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i djece i slugu đavolskih s druge. Djeca Belialova, robovi Sotone, ljubitelji svijeta (jer to je sve isto) uvijek su do sada progonili i progonit će od sada više nego ikada prije one koji pripadaju Presvetoj Djevici, kao što je nekada Kain progonio svoga brata Abela (usp. Post 4, 8) i Ezav svoga brata Jakova, koji su praslika odbačenika i predodređenika. Ali ponizna Marija, uvijek će iznijeti pobjedu nad onom oholicom. I to tako veliku da će joj uspjeti satrti mu glavu, to sjedište njegove oholosti. Ona će uvijek otkrivati njegovu zmijsku zloću, razotkrivati mu paklene spletke, mrsiti mu đavolske osnove i štitit će do konca vijeka svoje vjerne sluge od njegove okrutne šape. No moć Marijina nad svim đavlima, sinut će osobito u posljednjim vremenima kada će Sotona stavljati zasjede njezinoj peti, to jest njezinim poniznim sužnjevima i njezinoj siromašnoj djeci, što će ih ona podignuti da ratuju protiv Sotone.

Molimo se i prinosimo žrtve za grješnike

Gospa Fatimska rekla je trima malenim pastirima Luciji, Jacinti i Franji:

„Molite, mnogo molite! Žrtvujte se za grješnike jer mnoge duše odlaze u pakao samo zato jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli!“

Pastirići su naučili moliti: "O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše, a osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe."

Ponavljajmo tu molitvu često! 

Cijenjeni čitatelji, u knjižnici bloga možete preuzeti (klikom na naslov je vidljivo na internetu o kojim je knjigama riječ) sljedeće knjige u vezi teme Fatima:

Fatima, da ili ne? Yves Ivonides , HKD sv.Ćrila i Metoda

Fatimska poruka Lucija govori, UPT

Zahvala poslije svete mise (za svećenike i laike VII.dio)

Sveti Ivan evanđelist govori o Judi izdajniku, uzevši zalogaj odmah iziđe, a bila je noć (Iv 13,30). Ne čine li nažalost tako i pojedini svećenici, koji jedva što su sišli s Oltara i vratili se u sakristiju sa žurbom skidaju svećeničko odijelo, bacaju ga nedostojno i postupaju sa njim tako kao da se radi o svjetovnom odijelu i odmah slušaju svakoga tko želi s njima razgovarati izuzev Spasitelja koji bi imao toliko toga im za reći. Nakon toga brzo bježe iz crkve kao sužnji iz svoje tamnice noseći božanskoga Gosta u poslove i lakomislene razgovore, a zaboravljaju ga u svome srcu, kao što se zaboravlja na mrtvaca u grobu. Gdje je tu vjera? Koja žalosna sljepoća!

Sveti Ivan Zlatousti govori: "Isus Krist vam daje svoje Tijelo da ga blagujete, a od vas ne prima niti riječ zahvalnosti! Za tako veliko dobročinstvo ni malo mu se ne zahvaljujete! Zar to ne znači vrijeđati Boga i zaslužiti najgoru kaznu?" (Homil .de bapstim. Christi, in fine)

Pričest i posljednje molitve svete Mise (za svećenike i laike VI.dio)

Dómine, non sum dignus (Gospodine, nisam dostojan)

Žrtva je žrtvovana i Krist s nestrpljenjem čeka kad će se dati onima koje ljubi.

Rekao je:“Vrlo sam želio da ovu Pashu jedem s vama.“

Svećenik, celebrant ovdje pada na koljena i duboko se klanja Onome koji se toliko snizuje da postane našom hranom. Ohrabren neizmjernom naklonošću i nježnošću Boga ponovno se podiže pun svetog žara i gorljivošću moli. Poziva Gospodina da bude naša snaga, naš život, naše svjetlo. Napokon je žuđeni čas došao. Svećenik stavlja svoju dušu pod zaštitu božanskog tijela, koje se žrtvovalo za njegov spas.

Izgovara riječi:

„Corpus Dómini nostri Jesu Christi custódiat ánimam meam in vitam aetérnam. Amen!“ (Tijelo Gospodina našega Isusa Krista neka čuva dušu moju za život vječni.)

Svećenik na vrhuncu svojih želja pozvan je i sjedinjuje svoje srce sa srcem svoga Boga, i kroz malo vremena koje je potrebno da uzme svete prilike, on na trenutak zaroni u razmatranje i u duši razgovara s Bogom kao prijatelj s Prijateljem. Gleda kako anđeli prostrti oko njega slave njegovu sreću dijeleći s njime njegovo veselje i sluša ih kako govore:"Veseli se i raduj prebivalište sionsko, jer Gospod prebiva u sredini tvojoj, Sveti Izraelov." (Izaija 12,6). S poštovanjem skuplja svaku česticu i pri tom misli što ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je učinio? Uzimajući kalež osjeća da dug njegov raste. Uzima kalež spasenja i prizva ime Gospodnje. Takvo je srce Božje, voli da nas obogati svojim darovima i mi mu zahvaljujemo za primljena dobročinstva pružajući ruku da primimo nova dobročinstva. S kolikom živom vjerom pobožni svećenik pije krv Kristovu! (komentar:imamo li danas pobožnih svećenika, koliko ih je i što ja kao vjernik mogu pridonjeti tome da se svećenički žar u njihovim srcima rasplamsa za prvu ljubav Krista, Trojstva, Žrtve, prema Majci Mariji, svecima i na kraju i prema bližnjima jer sve zapovjedi svode se na dvije koliko sam Bože Tebe ljubio i svoje bližnje? (Iv 13,34) To možemo cijelim svojim životom govoriti i svjedočiti, ako Ga zaista volimo.)

Posvećenje - drugi dio (za svećenike i laike V.dio)

Drugi dio kanona: od konsekracije do Očenaša

Žrtvovanje je dovršeno.

Unde et mémores, Dómine, nos servi tui , sed et plebs tua sancta, ejúsdem Christi Filii tui Dómini nostri tam beátae passiónis, necnon et ab inferis resurrectiónis, sed et in caelos gloriósae ascensiónis: offérimus praeclárae majestáti tuae de tuis donis, ac datis (svećenik sklopi ruke i pet puta načini znak križa) hóstiam + puram, hóstiam + sanctam, hóstiam + immaculátam, Panem + sanctum vitae aetérnae, et Cálicem + salútis perpétuae (Stoga, Gospodine, mi Tvoji sluge kao i Tvoj sveti puk, spominjući se blažene muke istoga Krista Sina Tvoga, Gospodina našega, te uskrsnuća od mrtvih , kao i slavnog uzašašća na nebo: prinosimo preslavnome Tvome veličanstvu od Tvojih darova i poklona, žrtvu + čistu, žrtvu + svetu, žrtvu + neokaljanu, sveti + Kruh života vječnoga i Kalež + vječnoga spasa). Najprije Bog s Oltara dobiva svoj dio milosti. Tek nakon toga mi primamo svoj dio milosti, koje nam je božanska žrtva zaslužila kada je žrtva Gospodu prikazana.

Tri su izričita otajstva Kristova života, kojima je Bog bio najviše počašćen, bitni dijelovi žrtve Njegovog Sina:

Posvećenje (za svećenike i laike IV.dio)

Treba razlikovati tri stvari:

(iz razloga opsežnosti teksta navodim samo poneke dijelove knjige koja pojašnjava svetu drevnu Tradicionalnu Misu, Misu svih vremena. Knjigu u cijelosti možete naći u knjižnici bloga)

- predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin

- dio kanona prije i za vrijeme posvete

- dio kanona od posvete do Očenaša

Predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin

Svećenik poziva puk na molitvu i dalje se sabire u dubokoj šutnji da sam moli. Sve što je zemaljsko nestaje ispred pogleda njegove duše i prodire sve do otajstvene blizine sa Gospodinom.

Oratio secreta - tajna molitva. Govori samo o vječnim stvarima - Per omnia saecula saeculórum. Vatra božanske ljubavi gori u njegovom srcu i sa njom bi htio upaliti srca svih prisutnih.

Sveti Jeronim uvjerava."U prvo vrijeme kršćanstva, kad je krv Kristova takoreći bila još svježa, a vjera puna žara cijeli puk je sa izvanrednom pobožnošću odgovarao Amen koji se orio sa svih strana crkve kao buka grmljavine."

Kako izgleda kad jedna tradicionalna zajednica hodočasti u Fatimu

Nije nam cilj samo prenijeti lijepe utiske jednoga tradicionalnoga hodočašća, nego upozoriti na neke fotografije koje nam se čine vrlo zanimljivima.

Ponajprije na preobrazbu oltarā.

Sve sv. Mise koje su služene tih dana bile su u crkvama i kapelicama koje su uređene nakon liturgijske reforme ili pak posve preuređene za novus ordo. Tako je bila nužna liturgijska prilagodba o kojoj donosimo nekoliko zanimljivih fotografija.

Izjave sabora i svetaca (za svećenike i laike III.dio)

Tridentski sabor izjavljuje da je tradicionalna latinska Misa - žrtva ista koja se prinosi na oltaru i ona na križu, na Kalvariji. Njezina vrijednost je neizmjerna, njezin učinak svemoćan, ta Misa srdžbu Božju može ublažiti. (komentar: na Tridentskom saboru Misa je kodificirana, a to znači da od tad pa za svu vječnost ništa i nitko ne može tu Misu više ukinuti. Nikad nije niti bila ukinuta osim što ju sva paklena zloba jer ne podnosi sveto želi zatrti, samo kad bi mogla.)

Sveti Lovro Just navodi opće učinke svete žrtve:

-grješnik se miri s Bogom, a pravednik biva još pravedniji

-anđeli se vesele

-gomilaju se zasluge

-zločini se opraštaju, a kreposti se množe, mane se brišu

-đavolske se zamke svladavaju, bolesni ozdravljaju, pali se dižu, slabi se oporavljaju

-umrli se vjernici oslobađaju

Božanska žrtva (za svećenike i laike II.dio)

Poznavanje vrijednosti božanske žrtve

Tradicionalna latinska Misa je bitno jedna s onom misnom žrtvom, za kojom je svijet 4000 godina uzdisao, proroci su je navijestili i svi starozavjetni obredi predočavali i koja je u punini vremena pred Jeruzalemom na Kalvariji bila prinesena i čije je nekadašnje prikazanje po riječima svetog Pavla savršeno zadovoljavalo da potpuno izvrši posvećenje izabranika. Katolička Crkva nema ništa izvrsnijeg i uzvišenijeg što se na zemlji može zamisliti.

Hugo od svetog Viktora dovikuje, kad misli na tu službu:"O, veliko dostojanstvo, čudnovata moći, uzvišena i strašna službo!“

Svetost koju traži dnevno prikazivanje sv. Mise

Bog govori Mojsiju."Svećenici koji pristupaju Gospodu, neka budu sveti." Odgovor svakog pastira treba biti:"Biti ću svet Bogu svome i neću obeščastiti ime Njegovo jer ću prinositi tamjan Gospodina i kruh Boga svoga, stoga ću biti svet."  Stupanj svetosti osobe je potrebna da odgovara stupnju što ga čovjek zauzima u kući Božjoj i službama, koje u njoj obavljaju. Ljubav mora to jače plamtjeti, vatrenije i oduševljenije buktjeti, što se više približuje k Onomu, koji dopušta da se zove vatrom što uništava. Kolika je onda potrebna nevinost, ljubav i svetost pri žrtvi svećenika Novog Zavjeta?

Sveti Toma Akvinski:„O svećeniče kako si blizu Bogu u svetoj Misi! Postoji li ikakav razmak između tebe i Vrhovnog Veličanstva?“ Svećenik je sluga Božji, a Bog je tu glavni pročelnik i nevidljivi Tvorac. Mi smo samo oruđe, a Bog je pravi djelujući uzrok. (Nasljeduj Krista 4 knj.5.gl.1)

Fatimska konferencija u Moskvi

„Fatima Center“, apostolat pokojnoga patera Nicholasa Grunera, poznat je po mnogim poučnim konferencijama i radionicama vezanim uz poruku Gospe Fatimske. Ove je, pak, godine organiziran događaj koji je izvanredan čak i za ovakav apostolat izvanrednog doprinosa. 4. – 5. studenog će se, naime, održavati konferencija povodom 100. obljetnice fatimskih ukazanja i to u Moskvi. Kako doznajemo sa stranice Apostolata, otac Gruner radio je na održavanju Fatimske konferencije u Moskvi nekoliko godina prije svoje smrti 2015. godine, a ove su godine planovi napokon ostvareni.

Na konferenciji će govoriti pater Isaac Mary Relyea, tradicionalni svećenik, franjevac i poznati propovjednik misija, osobito misija na temu Četiri posljednje stvari, koji već neko vrijeme radi s Fatima Centerom. Veličina njegovih postignuća u misijskom radu teško je mjerljiva. Vlč. Relyea će govoriti o stvarnosti pakla na koji nas je Naša Gospa u Fatimi upozorila. Poseban gost ove konferencije bit će biskup Bernard Fellay, poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Biskup Fellay će okupljenima održati predavanje pod temom „Fatima i trenutno stanje krize u Crkvi“. Uvod u fatimsku poruku dat će Christopher Ferrara, poznati američki katolički novinar, usko vezan uz novine Remnant. Elena Chudinova, povjesničarka i spisateljica, održat će predavanje „100 godina nakon listopadske revolucije“, a o posebnoj ulozi Rusije u Božjemu planu će govoriti češki novinar Michal Semin. Koordinator misije FSSPX-a u St. Petersburgu, Stanislav Protasenko, imati će predavanje pod naslovom: „Fatimska epoha: je li završila“? Svete će Mise biti služene po tradicionalnome rimskome obredu, a svakodnevno će se moliti svih 15 otajstava Krunice raspoređenih kroz dan u tri skupine (radosna – žalosna – slavna).

Apostolat Fatima Centera poziva sve nas da svakodnevno molimo tri puta Zdravo Marijo za uspjeh ove konferencije.

Više informacija na stranici Apostolata:

http://fatima.org/conference/2017/russia/russia.asp

Potrebno je poznavati preodličnu ljubav Kristovu

Sveto Srce je neiscrpno vrelo koje samo to traži da se prelije u ljudska srca kako bi bila slobodna i spremna da upotrebljavaju vlastiti život po njegovu uređenju. Iz tog Srca neprekidno teku tri potoka:

Prvi potok je potok milosrđa. On je za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore.

Drugi je potok ljubavi. On je na pomoć svih koji se trude i koji teže za savršenstvom da bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća.

Treći potok je potok iz kojeg teku ljubav i mir za Njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi.

Tako će se oni, svaki na svoj način, posve posvetiti širenju Njegove slave. To je Srce bezdan svih dobara i veselja u kojem je potrebno utopiti sve naše tuge.

(Uzeto iz Život i djela 2, 1915., Sveta Terezija od Isusa)

Nas 4865 pisalo je kardinalu Robertu Sarahu, izražavajući mu svoje poštovanje i prijateljstvo

Dragi prijatelji,

zahvaljujemo Vam na sudjelovanju. Zaključujemo prikupljanje potpisa u zahvalnosti onima koji su potpisali (i pomalo začuđeni zbog nekih kojih nema na popisu).

Od 25/10/2017 22:50:10 do sada, 1. studenoga 2017. u 19,05 sati.

Izvor

Josip Lang- iskreni svetac za kojim je tugovala najviše sirotinja

Danas slavimo sve svete, a među njima se posebno sjećamo hrvatskih svetaca i biskupa Josipa Langa.

Podrijetlo svetkovine Svi sveti je potrebno tražiti na Istoku, IV. stoljeće. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. stoljeću isti blagdan je na isti dan uveden u Rimu, a sto godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon (vrlo originalna građevina s otvorenom kupolom kroz koju ulazi svjetlo), posvećen svim bogovima, pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. Tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv:"Sancta Maria ad Martyres" – crkva svete Marije i svetih mučenika. Papa Grgur IV. premjestio je 835.godine svetkovinu Svih svetih na 01. studenoga.

Danas,Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu,u konačnoj nebeskoj slavi. Sveti Ivan u Otkrivenju svjedoči:"Vidjeh, evo veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda gdje stoji pred prijestoljem." Među njima vjerujemo da je i zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji Josip Lang koji je preminuo na današnju svetkovinu 1924. Danas slavimo 93 godine od njegovog preminuća.