Papa i Luther: neprihvatljivo proturječje

           

Luther i papa Franjo: neprihvatljivo proturječje

Papa će 31. listopada boraviti u Švedskoj kako bi slavio 500 godina nastanka protestantizma koji – kako svi povjesničari potvrđuju – nije bio reforma, nego vjerska revolucija koja je promijenila povijest Europe i svijeta.

U jednom intervjuu za RAI News izjavio je valdeški pastor Paolo Ricca:

„Prvi put u povijesti jedan papa javno sudjeluje na proslavi reformacije koja je više od četiri stoljeća u Rimu osuđivana kao heretična. Nazočnost Pape u Lundu duboko mijenja ovaj negativni sud i implicira pozitivnu prosudbu. Reformacija je u cjelini bila nešto dobro“.

Neviđena čistka u Kongregaciji za bogoštovlje

     

             Nemir i uzrujanost u tradicionalnim krugovima: je li time neutraliziran kardinal Sarah?

Prava pravcata čistka u Kongregaciji za bogoštovlje i sakramentalnu stegu i torpedo Pročelniku Kongregacije, kardinalu Robertu Sarahu. Koji, osim što je  kao i mnogi afrički kardinali kritičan prema liberalnom tumačenju pobudnice Amoris Laetitia glede pripuštanja Pričesti rastavljenih ponovno oženjenih, usudio se prije nekoliko mjeseci izreći preporuku da se sv. Misa usmjeri k Istoku:„Jako je važno da se vratimo što je prije moguće zajedničkom usmjerenju svećenikā i vjernikā koji su zajednički okrenuti u istom smjeru, prema Istoku, ili barem prema apsidi, prema Gospodinu koji dolazi“. I dodao je:„Pozivam vas da primijenite ovu praksu gdje god je to moguće“.

No ova tema – Misa okrenuta prema puku ili prema Bogu – eksplozivna je tema već iz godina nakon Koncila i povezana s nekadašnjim liturgijskim bitkama koje poput krvnih osveta nikada ne završavaju. I prelaze s oca na sina (u duhovnom smislu, da se tako izrazimo). Počevši od nadbiskupa Annibalea Bugninija, autora liturgijske reforme koji ju je po mišljenju svog nalogodavca Pavla VI. previše gurao te ga je stoga Pavao VI. poslao kao nuncija u Iran, a to zacijelo nije bilo unapređenje.

Krist Kralj vjekova

Liturgija s crkvenim blagdanima, bila je najuspješnije sredstvo, kojim je Crkva odgajala katolički duh i borila se protiv krivovjerja. U crkvenim blagdanima izražene su najuzvišenije istine naše svete vjere. U prvim stoljećima svetkovala su se samo dva blagdana Božić i Uskrs.

Na taj način Crkva je htjela vjernike jasno uvjeriti o temeljnim istinama Utjelovljenja i Uskrsnuća. Kasnije se postepeno razvilo štovanje mučenika, a onda štovanje djevica i ispovijedalaca. Kako su dolazila nova krivovjerstva, javljale su se nove pogibelji, a tako su se rađali i novi blagdani. Tako je bio ustanovljen blagdan Tijelova, kao izraz vjere u Božansku Euharistiju. Blagdan Srca Isusova kao izraz vjere u ljubav i Božje milosrđe kako bi se jasno pokazalo da je Bog ljubav, a ne strogi sudac i osvetnik. Novi vjekovi rađali su novim zabludama i novim opačinama. Najpogubnija zabluda zadnjih stoljeća je liberalizam i laicizam u najrazličitijim oblicima.

Ceremonijalni ples

 

Ceremonijalni ples u katedrali svetoga Lovre, izvor podataka - novine Il Corriere dell'Umbria. Naslov je "Table od silence 9/11", ceremonijalni ples koji je nastao iz suradnje između umbrijske umjetnice Rosselle Vasta i njujorške koreografkinje Jacqulyn Buglisi.

Izvor: blog Chiesa e postconcilio

Domišljata ljubav Isusa Krista u Euharistiji

Tko je Ljubav? Utjelovljeni Bog, koji je jedini među svim ljudima prolio svoju Krv da nas uvjeri kako nas ljubi. Srce Isusovo bilo je oduvijek ranjeno ljubavlju prema svojim stvorenjima. Ta Ga je ljubav izvela iz krila Očeva da se Utjelovi u krilu Majke Marije, da se rodi među životinjama, On kojemu je prijestolje povrh najuzvišenijih serafina!

Živio je 33 godine među ljudima i tek onda kad je ljudska zloća dosegla posljednje granice, kad je skovala osudu svome Stvoritelju, tek tad je očitovao sav sjaj svoje ljubavi u Euharistiji kojoj imaju pravo pristupiti svi katolici (podrazumijeva se ako su primili već sakrament prve svete Pričesti) koji su u stanju milosti. Samoga sebe Krist žrtvuje na drvetu križa kako bi svakome pojedinom dokazao svoju ljubav!

O istinskoj poslušnosti

„Vjerom, pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu; zaputi se, ne znajući kamo ide“ (Heb 11,8)

„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38)

„Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam“ (Iv 15,14)

„Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima“ (Dj 5,29)

„Bio je poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,8)

Bitka kod Lepanta: Gospa od Svete Krunice (Sensus Fidelium)

 

Povodom svetkovine Svete Krunice propovijed će biti o tome kako se ovaj blagdan pojavio.

Sultan Selim II, vladar Otomanskog carstva, bio je pijanica. Da udovolji svojoj želji da posjeduje neograničene zalihe svog najdražeg vina, crvenog ciparskog vina, osvojiti Cipar bilo bi prilično jednostavno. Potući „nevjerne pse“ nije mu bio nikakav problem, ali spriječavao ga je jedan mali detalj. Cipar je, naime, bio kolonija Venecije, a Venecija i Turska sklopile su mirovni sporazum uz zakletvu na Kuranu. Selim je imao problem. Cipar je bio udaljen svega nekoliko milja od turske obale. A budući da je Cipar bio tako blizu, zašto bi on, turski sultan, morao plaćati Mlečanima, tim nevjernicima, za vino koje bi s pravom trebalo biti njegovo. 

Potresne riječi p.Pija o pobačaju

Otac Pellegrino reče jednoga dana našemu svetcu:„Oče, jutros ste uskratili odrješenje jednoj gospođi zbog izvršenog pobačaja. Zašto ste bili tako strogi prema toj jadnoj  nesretnici?“ Odgovori mu otac Pio:„Onoga dana kad ljudi, prestrašeni, kako se kaže, gospodarskim bumom, fizičkim štetama i žrtvama, budu izgubili strah i gađenje od pobačaja, bit će grozan dan za čovječanstvo. Jer je upravo taj dan kada bi trebali pokazati da se toga strašno boje“.

Potom, zgrabivši desnom rukom sugovornika s habitom, stavio mu je lijevu ruku na prsa kao da želi zagospodariti njegovim srcem i nastavio je odlučnim tonom:„Pobačaj nije samo ubojstvo, nego i samoubojstvo. A zar pred onima koje vidimo pred odlukom da jednim udarcem izvrše i jedan i drugi zločin, ne želimo imati hrabrost posvjedočiti im vlastitu vjeru? Želimo li ih pridobiti natrag ili ne?!“ 

Novoimenovani kardinal Cupich: „Moje tumačenje pobudnice Amoris laetitia jest tumačenje pape Franje“

Borba oko tumačenja: nadbiskup Cupich izjavljuje da zastupa isto tumačenje pobudnice Amoris laetitia koje zastupa i papa Franjo koji opet kaže da zastupa isto tumačenje pobudnice Amoris laetitia koje je kardinal Schristoph Schönborn zastupao 8. travnja 2016. u Rimu...

(Washington) Budući kardinal, Blase Cupich, čikaški nadbiskup, izjavio je u jednom intervjuu da je njegovo tumačenje kontroverzne posinodske pobudnice Amoris laetitia „isto kao i kod pape Franje“.

Od progresivnog autsajdera do najutjecajnijega crkvenog kneza

Msgr. Cupich nije bio 2014. godine samo biskup malene biskupije Spokane u državi Washington, nego i progresivni autsajder u Američkoj biskupskoj konferenciji. Pa ipak, ili možda upravo zbog toga, kako kažu promatrači, papa Franjo imenovao ga je čikaškim nadbiskupom, a to je jedna od najvažnijih biskupskih stolica na svijetu. Otada Argentinski papa svoje povjerenje daje Blasu Cupichu koji treba episkopat u SAD-u dovesti na Bergogliovo usmjerenje ili barem treba biti dosadni trn u tijelu jednog donedavno prilično kompaktnog episkopata.

Pošto američki biskupi nisu birali Cupicha kao sinodskog oca za Biskupsku sinodu o obitelji zbog njegovog liberalnog usmjerenja, papa Franjo osobno ga je imenovao.

„Pestis eram vivus, moriens ero mors tua“ – „Papa, živ sam bio tvoja kuga, mrtav ću biti tvoja smrt!“ (Martin Luther)

                           

Sablazan u Vatikanu: Luter prelazi prag Vatikana na dan 99.

obljetnice čuda sunca u Fatimi

Teško je šutjeti o novoj sablazni, ne zna se kojoj po redu. Sada se zbilja prelaze sve granice. A k tome i ova besmislica: u Vatikan ulazi Lutherov kip, a njegovi su pristaše ukinuli kipove katoličke pobožnosti.... Nastavljam se pitati kako katolički sensus fidei može tolerirati takva zastranjivanja, a da ne trepne ni okom. I od ove nove maškarade lažnog ekumenizma, libera nos Domine!

Očito počinje annus terribilis. Ako još nije groza pustoši, onda smo zacijelo vrlo blizu!

Sveti Pio X, moli za nas!

Preklinjemo Vas, Svetosti, spasite našu djecu!

 

  

„Molite za mene“ (papa Franjo)

Pouzdajte se u Gospu Fatimsku,

POSVETITE RUSIJU KAKO JE TO GOSPA ZAHTIJEVALA!

- To je jedini put za obraćenje svijeta i odvraćanje od njegovih zala;

- Jedini put da se zaustave svi ratovi.

 

Papa Pio XII. i Fatimsko čudo sunca

Sveti otac, papa Pio XII. četiri je puta počašćen viđenjem Fatimskoga čuda sunca u Vatikanskim vrtovima. To je se zbilo prije svečanog proglašenja dogme o tjelesnom Uznesenju Blažene Djevice u Nebo i kratko nakon toga (1.11.1950.)

Dana 13. svibnja 1917., isti dan kada se Majka Božja Marija prvi put u Portugalu pokazala očima triju nevinih pastirčića, Eugenio Pacelli, kasniji papa Pio XII., u Sikstinskoj je kapeli zaređen za biskupa. Zaredio ga je papa Benedikt XV. Pio XII. opetovano je govorio da on ovoj čudnoj slučajnosti pripisuje velik značaj i u tome vidi znak Neba.

» Dekret o opravdanju «

Pavao III. (1534. -1549.)

(Paulus III.)

(Tridentski sabor, VI. sjednica, 13. I. 1547.)

preuzmi dokument kao pdf

Predgovor

Budući da je u ovo vrijeme, ne bez gubitka mnogih duša i velike štete za crkveno jedinstvo, rasijano krivo učenje o opravdanju, sveti ekumenski i opći Tridentski sabor na hvalu i slavu svemogućega Boga, za mir Crkve i za spas duša... želi izložiti svim vjernim kršćanima pravo i zdravo učenje o samom opravdanju, koje je naučavao "sol pravednosti" [Mal 4,2] Krist Gospodin, "početnik i dovršitelj naše vjere" [Heb 12,2] koju su (nam) predali apostoli i koju je trajno držala Katolička crkva, potpomognuta Duhom Svetim; najstrože zabranjujući kako se ne bi netko ponovno usudio drugačije vjerovati, propovijedati ili naučavati, nego li se ovim dekretom određuje i objavljuje.

Misao pape Pia XII

Zabrinut sam zbog poruka Blažene Djevice Luciji iz Fatime. Ta Marijina upornost oko opasnosti koja prijeti Crkvi Božansko je upozorenje o samoubojstvu putem mijenjanja vjere kroz liturgiju, teologiju i dušu Crkve. Posvuda oko sebe čujem inovatore koji žele razbiti svetu kapelicu, uništiti univerzalni plamen prave vjere Crkve, odbaciti njezine ukrase i natjerati ju da se kaje zbog svoje prošlosti.

Sveta Krunica - nadbiskupu Stepincu sva nada!

Najdraža Stepinčeva slika-slika koju je voljela njegova majka Barbara

Krunica u Stepinčevom životu bila je prisutna još od kolijevke. Župnik Huzek svjedoči kako je prilikom obilaska obitelji Stepinac u blaženikovoj kolijevci ugledao rastegnutu krunicu, te je u tom trenutku rekao njegovoj majci Barbari: "Kak ne bi Lojzek postal svetac, kad već sad moli krunicu."

Kao nadbiskup Alojzije Stepinac je govorio kako je molitva svete krunice jedno od najvažnijih sredstava kojim se služi sveta Crkva u vjerskom odgoju svoje djece od vremena svetog Dominika do danas.Riječi Stepinca: "Krunica je bez sumnje  najmilija molitva kako priprostog tako i mnogih školovanih ljudi.  Duh bezvjerja je nagrizao mnogo toga i tako je potisnuta ova divna molitva. Svima je poznato da se krunica nekad rado molila u obiteljima kao zajednička molitva. Danas je nažalost, toga lijepog običaja nestalo iz mnogih obitelji. S njom je nestalo i obiteljskog blagoslova koji je uz moljenje krunice vezan. Ono što krunicu čini tako lijepom i privlačnom je što ona spaja usmenu molitvu sa razmatranjem. Molite ju, molite ju svaki dan. To je sva naša nada!"

Pomorska bitka kod Lepanta: papa Franjo o Krunici – ponovni udar munje u kupolu sv. Petra?

              Pomorska bitka kod Lepanta 7. listopada 1571.: prikaz u katedrali u Montagnani

(Rim) U petak je bio blagdan svete Krunice (Festum Beatae Mariae Virginis a Rosario) koji se izvorno zvao spomendanom Gospe od Pobjede. Uveden je prigodom pomorske bitke kod Lepanta protiv Turaka 7. listopada 1571. kada su kršćani odnijeli pobjedu. Preimenovanje u blagdan svete krunice dogodio se već 1573.

Papa Franjo poslao je u petak sljedeću poruku preko Twittera:

„Molitva Krunice jest molitva koja uvijek prati moj život; to je također i molitva jednostavnih ljudi i svetaca... to je molitva moga srca.“

Zasada nije potvrđeno da je u petak ponovno munja udarila u kupolu bazilike sv. Petra u Rimu, kao i  uvečer 11. veljače 2013., onoga dana kada je papa Benedikt XVI. neočekivano i na posve iznenađujući način objavio svoje odreknuće.
Udar munje u kupolu sv. Petra dosada je u crkvenoj povijesti posvjedočen samo onog dramatičnog dana.
Ne postoje povijesni pokazatelji koji – čak i bez slika – izvješćuju o takvom udaru munje u kupolu bazilike sv. Petra koja je dovršena 1590. godine.

Tekst: Giuseppe Nardi

Izvor:http://www.katholisches.info/2016/10/08/seeschlacht-von-lepanto-papst-franziskus-ueber-den-rosenkranz-erneuter-blitzeinschlag-in-peterskuppel/

Tradicionalna latinska Misa - melem za dušu

                                         slika sa Twittera, proslijedio father Kevin Cusick

Tradicionalna Latinska Misa - pojedini dijelovi njezinih ceremonija i molitva datiraju iz dana Gospodnjih i Njegovih Apostola iz Rimskih katakombi gdje su prve Latinske Mise nastale i to prije 1900 godina. Nisu se slavile na stolovima nego na grobnicama, kamenim grobovima mučenika....

Kodificirao ju je papa Pio V, bula Quo Primum. Za razliku od Nove Mise koja je banalizirana te otvara mogućnost svim novotarijama tradicionalna latinska misa jasno duše upućuje na žrtvu Gospodina. Misa je nekrvna žrtva Isusa Krista!

Više pročitati na:


http://ontrebakraljevati.blogspot.hr/2016/08/bula-quo-prium-tempore.html

http://ontrebakraljevati.blogspot.hr/2016/09/svecenik-zauvijek.html

Ići ću mirno i odvažno u Katoličku Crkvu jer, ako je VJERA tako važna za naše

spasenje, potražiti ću je tamo od kud je istinska Vjera prvo krenula,

potražit ću je među onima koji su je primili od samoga Boga.

Moćna molitva, sveta Krunica - poruke iz Fatime

Krunica je satkana od temeljnih molitava naše vjere. U taj vijenac molitve satkana su i razmišljanja o središnjem događaju Povijesti spasenja: Utjelovljenje Riječi, muka i smrt na križu našeg Spasitelja, uskrsnuće i vječna proslava Sina Božjeg, dolazak Svetog Duha.
Krunica poziva na pokajanje, uvodi čovjeka u misterij nedokučivog milosrđa Božjeg, potiče na nadu, budi vjeru u katoličkoj duši koja ju moli srcem i otkriva smisao čovjekova života.
Mnogi za svoje obraćenje zahvaljuju molitvi Krunice. Majka vodi Sinu, a Sin Ocu u djelovanju Svetog Duha.
Krunica je razmatranje Evanđelja s Majkom Marijom.

Štovanje Presvetog Srca Isusova

"Želimo li dozvati u pamet važna razdoblja, kojima je ovo štovanje prolazilo tokom povijesti kršćanske pobožnosti, odmah vidimo, kako nam se pred očima javljaju imena nekih, koji su u toj stvari stekli posebnu slavu, i koje moramo smatrati pionirima jednog oblika religioznog štovanja, koji se privatno i postepeno sve više širilo u redovničkim zajednicama. Navodimo, među onima, koji su učvrstili to štovanje Presvetog Srca Isusova, koji su postepeno doprinosili njegovu razvitku i koji su, na taj način, za nj posebno zaslužni, na primjer: sveti Bonaventura, sv. Albert Veliki, sv. Gertruda, sv. Katarina Sijenska, bl. Henrik Suzo, sv. Petar Kanizije, sv. Franjo Saleški. Sveti Ivan Eudes je sastavio prvu liturgijsku službu u čast Presvetog Srca Isusova, čiji je svečani blagdan, uz odobrenje mnogobrojnih francuskih biskupa, proslavljen prvi puta 20. listopada 1672. god. Ali zacijelo, među onima, koji su promicali ovaj vrlo plemeniti način štovanja, najodličnije mjesto zauzima sveta Margareta-Marija Alacoque. Ona je, sa svojim duhovnikom, blaženim Klaudijem de la Colombiere uspjela, svojom žarkom revnošću, da se ta pobožnost, već vrlo razvijena, utemelji, na veliko udivljenje vjernika, i da se razlikuje od ostalih vrsta kršćanske pobožnosti svojim vlastitostima ljubavi i zadovoljštine Miserentissimus Redemptor."

("S radošću ćete crpiti vodu na izvorima Spasiteljevim"Enciklika Pape Pija XII. o štovanju Presvetog Srca Isusova)

                                        

Kardinal Sarah: „Europa s rodnom ideologijom nema budućnosti“ – Ljudi trebaju postati aktivni, a ne čekati da ih drugi brane

Kardinal Sarah: " rodnom ideologijom UN i EU provode ideološki kolonijalizalizam"

(Madrid) „Borba protiv rodne ideologije borba je za čovječanstvo.“ To je izjavio kardinal Robert  Sarah, pročelnik Kongregacije za bogoštovlje na predavanju u španjolskoj Avili. Po njegovom mišljenju rodna ideologija predstavlja stvarnu pogibelj da Zapad i Europa ne budu imali budućnosti.
Kardinal iz Gvineje bio je 24. svibnja gost na Jornadas Mujer, Familia y Sociedad o ženi, obitelji i društvu na Katoličkom sveučilištu u Avili. Sarah je ondje govorio o temi „rodne ideologije i njezinih posljedica“.

Slobodni zidari naređuju Europskoj uniji: otvoriti granice za sve više useljavanja

           http://tradikatolik.blogspot.hr/2015/09/slobodni-zidari-nareuju-europskoj-uniji.html

Prije godinu dana na blogu Traditio Ecclesiae objavljen je ovaj članak koji nam je otvorio oči o skrivenim namjerama masovnog useljavanja u Europu. Svi se čudimo, gledamo u nevjerici, negodujemo, postavljamo pitanja koja nemaju odgovora...Pritom zaboravljamo da je na djelu razbijanje monolitnosti kršćanske Europe i daljnji korak u uništenju njezinih kršćanskih korijena te izazivanja nemira, nezadovoljstva i kaosa, a možda i ratnih sukoba. Unatoč svim neugodnostima koje su u ovih 12 mjeseci dogodile, silovanjima, terorističkim napadima, dokazima da se na ovaj način džihadisti ubacuju u europske zemlje te znanju o brutalnim pokoljima i progonima naše kršćanske braće na Bliskom istoku, vlada opća apatija i malobrojni uspijevaju poduzeti nešto konkretno i učinkovito. Sve one političare i državnike koji se javno suprotstave, đavolska propagandna mašinerija pokušava uništiti. Mir u Europi i svijetu vidljivo je ugrožen.

Sada nas samo zagovor Majke Božje Fatimske može spasiti!

Moskovski patrijarh Kiril I. potpisuje peticiju za dokinuće pobačaja

(Moskva) Moskovski patrijarh Ruske pravoslavne crkve, Kiril I. stavio je svoj potpis na peticiju kojom se zahtjeva „okončanje legalnog ubijanja nerođene djece“.Ruski pokret za život otpočeo je sa skupljanjem potpisa za jednu peticiju kojom se zahtjeva okončanje pobačaja. Peticiju podržava i Povjerenstvo za obitelj i zaštitu majčinstva i djetinjstva Ruske pravoslavne crkve. U prošli je utorak peticija koja teži za „izmjenama zakona“ radi zabrane pobačaja i pilule za dan poslije, dobila je važnu podršku Moskovskoga patrijarha.Kiril I. u svibnju je ove godine pobačaj označio „istinskom nacionalnom katastrofom“ koja „svake godine oduzima život više od milijuna naših sugrađana“. Ruska pravoslavna crkva po cijeloj Rusiji održava 29 centara za pomoć majkama u nevolji. Godine 2015. pružena je pomoć 5,5 milijuna žena u ovim centrima.
Prema podatcima poznatog borca za ljudska prava Sergeja Česnokova, predsjednika ruskoga pokreta za život, peticiju je potpisalo više od 300.000 građana. Cilj peticije je prikupiti milijun potpisa.

Tekst: Giuseppe Nardi

Izvor: http://www.katholisches.info/2016/09/29/moskauer-patriarch-kyrill-unterzeichnet-petition-fuer-ein-ende-der-abtreibung

Sveta Mala Terezija (dio njezinog marijanskog testamenta)

Po starijem, nereformiranom kalendaru sveta Mala Terezija se slavi 3. listopada. Djetinje je duboko bila vezana uz Majku Mariju i već sa nježnom dobi djeteta postigla je po zagovoru Majke i svojim radom na sebi svetost života spremnog za nebo. Odlučila sam stoga par riječi danas posvetiti toj tako velikoj svetici i djetinje odanoj i privrženoj prema Majci Mariji. 

Sveta Mala Terezija i ljubav prema Majci Mariji

Poznato je da je sveta Mala Terezija Maku Mariju nazivala više Majkom nego li Kraljicom.

Sveta Mala Terezija razboljela se na Blagovijest 1883.godine.  Svojim djelom i likom svjedoči da ju je ozdravio Majčin osmijeh. Ovu nevjerojatnu istinu možemo promatrati i povezati da je sveta Mala Terezija još kao sasvim maleno djetešce ostala bez svoje majke. Kasnije joj majku zamjenjuje sestra, a i ona odlazi u samostan. Bog često u ljudski život pripušta teške trenutke kako bi posve prionuo uz Njega. On nas zove Sebi upravo po križevima. Blago onome tko to zna prepoznati!

Anđeli - ukazanje Anđela čuvara Portugala, 1916.

 Anđeli su duhovna netjelesna bića koja imaju razum i volju. Besmrtna su i osobna stvorenja koja, neprestano gledaju Božje lice. Sveti Toma Akvinski: "Anđeli surađuju u svemu što je dobro za nas."
(Summa theologiae I,114,3,ad 3)

Sveti Augustin o njima kaže: "Riječ anđeo označuje službu, a ne narav. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini."
(Sveti Augustin, Enarratio in Psalmos,103,1,15:PL 37,1348-49)

Anđeli, sluge Božje obdareni su pobjedonosnom snagom protiv svakog zla u svijetu. Devet korova je različitih anđeoskih vjesnika koji su puni ljubavi prema nama ljudima. Neprestano gledaju lice Božje i zato su najmoćniji izvršitelji Njegovih naredaba. Krist je središte anđeoskog svijeta. 

Anđeo čuvar je najvjerniji prijatelj na putu svakog ljudskog života. Ovisi o Tebi hoćeš li ga prihvatiti. Bog Ti ga daruje, a ne sili Te da ga prihvatiš. Želi da ga prihvatiš i da mu vjeruješ, ali ne sili. Raduje se ako često komuniciraš sa njim kako bi mogao djelovati za Tebe. Voli kad ga zoveš u pomoć u životnim odlukama, poteškoćama i u svim situacijama. Ukoliko ga prihvatiš za svoga prijatelja možeš mirno koračati stazom svoga života. To nam govori Božja Riječ, a ona nikad ne vara. "Bog Anđelu čuvaru zapovijeda da Te čuva na svim putovima Tvojim." (Ps 91,11)
 Dobar vjernik katolik rado prihvaća anđela čuvara.

"Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze." (Iv 1, 51)
Što nam to govori? Zasigurno o dvostrukom poslanju!

Gospa Fatimska: posveta Rusije i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu

 

13. srpnja 1917. – Nekoliko minuta nakon što smo prispjeli u Cova da Iria, uz česminu, oko koje se okupilo mnogo ljudi, dok smo molili Krunicu, opazismo isti odraz svjetla na koji smo se već navikli i odmah zatim Gospu na česmini.

–  Što hoćeš od mene? – odmah sam upitala.

– Želim da i sljedećeg 13. u mjesecu dođete ovamo, na nastavite moliti Krunicu u čast Naše Gospe od Krunice, da bi izmolili mir svijetu i svršetak rata, jer vam samo ona može pomoći.

– Nastavite dolaziti ovamo svaki mjesec. U listopadu ću reći tko sam, što hoću i učiniti čudo, što će ga svi moći vidjeti i povjerovati.