„U pozadini migracije stoji plan zamjene europskih naroda“

Biskup Athanasius Schneider priznaje bez okolišanja: u pozadini masovnoga useljavanja stoji „odavno pripremljeni plan kojemu je cilj zamijeniti europske narode“

(Rim) U pozadini masovnoga useljavanja u Europu stoji plan kojemu je cilj zamjena europskih naroda. Rekao je to msgr.Atanasius Schneider, jedan od najistaknutijih biskupa Katoličke Crkve u srijedu u intervjuu za talijanski dnevnik Il Giornale. Posrijedi je „upravljani“ pokušaj da se kršćanstvo u Europi postavi u pitanje.

Biskup Scheider Nijemac je koji je rođen u Sovjetskome Savezu i poznaje dakle Sovjetski Savez i komunistički totalitarizam još iz vlastitoga iskustva. To ga razlikuje od drugih njemačkih biskupa i, dakako, pojašnjava zašto on sadržajno govori drugi jezik.

Biskup Schneider pomoćni je biskup Nadbiskupije Astana u Kazahstanu. Rođen je susjednoj Kirgiziji 1961. godine od roditelja koji su bili crnomorski Nijemci i koje su Sovjeti deportirali u Središnju Aziju. Kao njemački iseljenici članovi njegove obitelji dospjeli su 1973. godine u Baden-Würthemberg. Nakon studija i svećeničkoga ređenja doktorirao je u Rimu patristiku. Godine 2001. otišao je u ime svoga reda, Regularnih kanonika Svetoga Križa u Kazahstan. Godine 2006. papa Benedikt XVI. imenovao ga je pomoćnik biskupom biskupije Karaganda, a 2011. pomoćnim biskupom nadbiskupije Astana. Biskup Schneider uz svoj materinski njemački jezik govori tečno engleski, ruski, talijanski i portugalski, a također izvrsno poznaje latinski i grčki.

Otkrivena istina o pričešćivanju na ruku

Don Federico Bortoli je danas župnik Župe Svetog Andrije Apostola u Acquavivi u biskupiji San Marino Montefeltro. Također je biskupijski kancelar, sudski vikar i crkveni savjetnik za Unione Cristiana Imprenditori Dirigenti. On je branitelj ženidbene veze na Crkvenom sudu u Bologni. Njegova knjiga, objavljena 22. veljače, La distribuzione della Comunione sulla mano (Primanje Pričesti na ruku), je njegova doktorska disertacija o kanonskom pravu. Razgovarali smo s njim o ovoj bitnoj temi.

Ključni dokument koji se odnosi na podjelu Svete Pričesti na ruku jest naputak Svete kongregacije za bogoštovlje Memoriale Domini (od 29. svibnja 1969.) (nadalje „M.D.“), izdan po smjernicama Pavla VI. U osnovi, možete li nam reći kako je došlo do ovog dokumenta i koje je smjernice sadržavao?

Sveta Pričest i zanimljivi podatci iz bogate riznice svetaca

Sveti Apostol Jakov Stariji, prvi biskup Jeruzalema, pogubljen od Heroda Agripe godine 44.

U Liturgiji Svetoga Jakova svećenik kod Svete Pričesti moli:

"Neka nas Gospodin blagoslovi i učini dostojnima

da sa čistim kliještima prstiju užarenih ugalj primimo

te položimo vjernicima na jezik."

Gostujući autor–more, plaže

Mali Lošinj – jedna od mnogih lijepih plaža i šetnica

Vrijeme je kad mnogi traže odmor na plažama mora, jezerima i bazenima. No, jesu li plaže uistinu za katolike?

Ne, plaže na morima, jezera i bazeni nisu za katolike.

Zašto? Zato što dušu vode u pogibelj grijeha bluda i Crkva je tako naučavala kroz skoro 2000 godina. Na žalost, ne znam kad, dogodilo se djelomični prekid s tom tradicijom Crkve, tako da se danas o tome malo priča.

Jedino ispravno kupanje je odvojenost muških i ženskih plaža, kao i prikladna odjeća za kupanje (što današnji kupaći kostimi sigurno nisu).  O čemu možete pročitati i OVDJE.

Oni koji se bore protiv tog nauka Crkve  imaju neke svoje argumente, koji se vrlo lako mogu pobiti:

Posljednji razgovor sa sestrom Lucijom, fatimskom vidjelicom

U članku se nalaze manji odlomci iz razgovora sa sestrom Lucijom, koji je izazvao velike bure u javnosti te joj je zabranjeno više govoriti.

Pogibelj ustrajanja u grijehu

Sestra Lucija:"Moje poslanje nije pokazati svijetu materijalnu kaznu koja mu predstoji ako se na vrijeme ne obrati molitvi i pokori. Ne! Moje poslanje je podsjetiti svakoga od nas na pogibao da se izgube naše besmrtne duše ako ustrajemo u grijehu."

Hitnost obraćenja

"Ne bismo trebali čekati poziv Svetog Oca iz Rima koji poziva svijet da čini pokoru. Niti bismo trebali čekati sličan poziv svoga biskupa u vlastitoj biskupiji ili redovničkih zajednica. Ne! Naš Gospodin se već vrlo često služio ovim sredstvima, a svijet nije za to mario. Poradi toga je nužno da svatko od nas otpočne s duhovnom obnovom sebe samoga.

Svatko od nas ima dužnost spasiti ne samo sebe samoga, već i pomoći svim dušama koje Bog stavlja na naš put."

"Đavao čini sve da nas rastrese i učini sve što je u njegovoj moći kako bi nas udaljio od molitve.."

Svi su bili zaneseni Antunovom poniznošću, kao i njegovom mudrošću

Bog je prema svojim nedokučivim nacrtima već dugo pripremao svoga vjernog službenika za njegovo životno poslanje: propovjednika i čudotvorca.

Riječi svetog Antuna:„U ovoj tamnoj dolini sveci blistaju kao zvijezde na nebeskom svodu. Sveci su zaista zvijezde i Krist ih drži pod pečatom svoje providnosti da se ne pojave kada sami žele, već da budu spremni na trenutak što ga je on predodredio. I kada čuju da u njihovu srcu odzvanja glas njegove zapovijedi, onda s tajnovitih područja kontemplacije prelaze na djela koja Krist od njih zahtijeva.“

Te riječi možemo doslovce primijeniti i na njega samoga. Bio je „zvijezda na nebeskom svodu“, za neko vrijeme skrivena u Bogu, ili, kako sam kaže, „pod pečatom njegove providnosti“. Ta zvijezda bila je spremna da zablista i da bude putokaz i drugima u ovoj „tamnoj dolini“ kada je to Bog od nje zahtijevao.

Grkokatolička opcija

Napomena: U ovome se članku govori isključivo o Božanskoj Liturgiji služenoj od istočnih KATOLIČKIH svećenika (kod nas najčešće grkokatolika) koji su u jedinstvu s papom.

Aktivno sudjelovanje u službama raskolničkih pravoslavnih „crkava“ teška je povrjeda božanskoga zakona.

Nakon Drugoga vatikanskoga koncila mnogi su katolici s nevjericom gledali u nagle i esencijalne promjene na svim razinama crkvenoga života. Jedna od najvećih promjena koja je nakon Koncila uslijedila bila je svakako i Novus Ordo Misa. Činjenica da se obred Mise, slavljen po našim župama stoljećima, promijenio tako naglo zbunio je mnoge katolike. Kroz stoljeća u obredu su se dogodile neke manje modifikacije, ali te su promjene tako male i, rekli bismo, skrupulozne, da se nikako ne mogu niti uspoređivati s promjenama koje su se dogodile nakon Koncila. Nove generacije su, posredstvom manjkave kateheze, potpuno izgubili smisao o žrtvenome karakteru sv. Mise i ostalim elementima katoličke duhovnosti koje nikako ne spadaju nekakvim apstraktnim sanjarenjima, već redovnome životu pobožnoga katolika. Ipak, brojni su se katolici željeli držati drevnih obreda. U kratkoj postkoncilskoj povijesti vidjeli smo različite primjere ljudi koji su djelovali vrlo požrtvovno kako bi imali i širili drevne obrede Katoličke crkve. Zadnjih godina možemo svjedočiti osobitoj rasprostranjenosti Tradicionalne Mise po drevnome rimskome obredu. Ipak, s obzirom da je u Hrvatskoj situacija takva da je, u mnogim krajevima Lijepe Naše, Liturgija po istočnome obredu raširenija od Tradicionalne Latinske Mise, činilo nam se da bi bilo Bogu na slavu, a ljudima na korist podijeliti i ovu stranu priče.

Isus se prikazuje na Oltaru, pred svim pukom, kao malo Dijete

Pročitaj, pobožni čitatelju, ovo čudo koje je učinila neizmjerna ljubav Tvog Boga, da bi dok primaš svetu Pričest, uvijek bila u Tebi živa vjera u stvarnu prisutnost Isusovu u Svetoj Hostiji.

20.travnja 1905. - kako su onda javljali španjolski listovi – prikazao se Isus Djetešce u španjolskom gradu Manzenedi pred svim pukom.

U crkvi redemptorista upravo su završavale duhovne vježbe svečanim obredom zadovoljštine. Župnik don Petar Rodriguez izložio je Presveti Oltarski Sakrament i veliko mnoštvo pobožna svijeta, poslije Ružarija, slušalo je propovijed oca Mariscala, jednog od misionara.

Najednom propovjednik nenadano presta govoriti jer je narod obuzela neka tajanstvena uzbuna. Pojedini koji su sjedili digli su se na noge, popeli se na klecala, a drugi su se izdizali navrh prstiju da bolje vide, dok je čitavom crkvom šumorio neki šapat.