Prikazani su postovi s oznakom Drugi blog. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Drugi blog. Prikaži sve postove

utorak, 21. svibnja 2019.

U devetnici svetoj Ivani Arškoj




Bez sumnje djelovanje Ivane Arške ima povijesni domet koji nadilazi povratak Francuskog kraljevstva njegovom zakonitom kralju, što je bio neposredni cilj poslanja Ivane Arške. Posljedica pak procesa protiv Ivane Arške bila je –  diskreditiranje Pariškog sveučilišta  koje je sebi prisvajalo vlast kontroliranja papinskog djelovanja, a čiji su članovi bili najaktivniji na saboru u Bazelu u postavljanju posljednjeg antipape u povijesti Crkve, Feliksa V. Članovi Pariškog sveučilišta bili su naime veoma aktivni također u procesu protiv Ivane Arške. Nadalje, odjeljivanje dvaju kraljevstava, to jest Francuskog od Engleskog, očuvalo je Francusku od SHIZME koju je slijedećeg stoljeća prouzročio Henrik VIII.

Izvor i cijeli članak možete pročitati na OVOJ stranici.

Molimo sv. Ivanu Aršku da i nadalje bude velika zaštitnica Crkve u ovom apokaliptičnom vremenu.

srijeda, 10. listopada 2018.

Je li eutanazija psihijatrijski tretman?



    Napisao: Alex Schadenberg, izvršni direktor Koalicije za prevenciju eutanazije

Damiaan Denys M.D. Ph.D., predsjednik Nizozemskog društva psihijatara, napisao je komentar koji je objavljen u rujanskom broju časopisa „The American Journal of Psychiatry“ pod naslovom: „Je li eutanazija psihijatrijski tretman“?

Komentari stručnjaka, poput Denysa, o psihijatrijskoj eutanaziji nevjerojatno su važni za zemlje koje, kao Kanada, razmišljaju o proširivanju eutanazije i na ljude s psihijatrijskim problemima.

Denysov komentar temelji se na slučaju udane žene od 42 godine koja je, primajući psihijatrijsku pomoć, zatražila smrt eutanazijom. Psihijatrijski tim, čiji je član bio i Denys, nije odobravao smrt eutanazijom, budući da su postojale mogućnosti liječenja, ali žena je svejedno umrla eutanazijom.

Denys je napisao:
„Iako smo ju intenzivno liječili dvije godine, naš je savjet odbačen. Osam mjeseci kasnije, dobili smo osmrtnicu pacijentice.“

ponedjeljak, 6. kolovoza 2018.

Novi reality show


Slijedeće godine na danskoj televiziji (komentar: iako se čini daleko, Danska, svijet je postao globalno selo pa bi brzo reality show mogao doći i do nas. Osobito ako uzmemo u obzir da Hrvatska ima najvelikodušniji zakon o izvantjelesnoj oplodnji. Čak 6 besplatnih postupaka, od kojih dva pokušaja moraju biti u prirodnom ciklusu i to sve do 42. godine života žene. Zakon o umjetnoj oplodnji je izglasan 13. srpnja 2012. ) Kanal 4 debitirat će novi reality show.

Program je usmjeren protiv tradicionalne obitelji te promiče promiskuitetni životni stil. Tu činjenicu ne skrivaju ni njegovi tvorci koji svoje "remek – djelo" reklamiraju kao odmak od tradicionalnog obiteljskog modela.

Sadržaj programa je pronalaženje djetetova oca, ali samo da bi se ono moglo začeti. Za odabir partnera odgovoran je tim stručnjaka koji traže kandidata za djetetova oca prema kriterijima žena koje sudjeluju u programu.

petak, 5. siječnja 2018.

Ovo se zaista isplati vidjeti – virtualna šetnja kapelicama Zadarske nadbiskupije

          Časne sestre u noćnom klanjanju pred presvetim – izmjenjuju se svakih sat vremena

Budući da u Redu Kćeri Srca Isusova u Lasinji, Sisačka biskupija ima zvanja iz Zadarske nadbiskupije (članak iz 2010, danas je 27 sestara u Redu Kćeri Srca Isusova s tim da je jedna sestra privremeno u Tirolu, a jedna u njihovoj kući u Marseilleu) prenosim s bloga Tradicionalna Misa obavijest o kalendaru i svetoj Misi, a također ono što je na jedan način posebnost možete virtualno prošetati kapelicama Zadarske nadbiskupije u kojima se mise slave "ad orientem" odnosno prema istoku, svetohraništu, prema najstarijoj tradiciji sveopće Crkve, kako prenosim s bloga Tradicionalna Misa.

Ova virtualna šetnja je zaista prekrasna i isplati se odvojiti vremena kako biste nešto jako lijepo vidjeli.

Sveta Misa po tradicionalnom rimskom obredu  slavit će se u zagrebačkoj crkvi sv.Martina 7. siječnja (ove nedjelje), blagdan svete Obitelji, u 11.30.

Kao dodatnu “poslasticu” autor fotografija kalendara je pripremio i virtualnu šetnju  po ovim crkvama koju možete vidjeti OVDJE, pa vam svakako preporučujemo da odvojite malo vremena i pregledate ove crkve u virtualnom okruženju, dok vam se ne pruži prilika da ih vidite uživo i pomolite se u njima, prenosim s bloga Tradicionalna Misa. 

četvrtak, 2. studenoga 2017.

Potrebno je poznavati preodličnu ljubav Kristovu


Sveto Srce je neiscrpno vrelo koje samo to traži da se prelije u ljudska srca kako bi bila slobodna i spremna da upotrebljavaju vlastiti život po njegovu uređenju. Iz tog Srca neprekidno teku tri potoka:

Prvi potok je potok milosrđa. On je za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore.

Drugi je potok ljubavi. On je na pomoć svih koji se trude i koji teže za savršenstvom da bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća.

Treći potok je potok iz kojeg teku ljubav i mir za Njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi.

Tako će se oni, svaki na svoj način, posve posvetiti širenju Njegove slave. To je Srce bezdan svih dobara i veselja u kojem je potrebno utopiti sve naše tuge.

(Uzeto iz Život i djela 2, 1915., Sveta Terezija od Isusa)

utorak, 17. listopada 2017.

O povijesti schönstattskog pokreta i herojskom utemeljitelju (veliki milosni susret s Gospom već na zemlji, boravak u logoru Dachau, Afrika, Milwaukee, otac koji mnogima postaje dobar i mudar otac iako svoga oca nikad nije ni upoznao)



Najbolje ćemo razumjeti ovaj katolički i apostolski pokret kad pogledamo lik i život utemeljitelja ovog pokreta, o. Josepha Kentenicha. U Crkvi Duh Sveti u svim vremenima poziva velike i svete ljude da svojim sposobnostima i od Boga danim milostima daju odgovor na pitanja, potrebe i nevolje novog vremena. Tako je bio pozvan i pater Joseph Kentenich, kao prorok i odgajatelj čovjeka u našim vremenima. Ustvari: Odgojiti «novog čovjeka u novoj zajednici» bio je njegov prvi i veliki cilj.

Promatrajmo njegov život:

Joseph Kentenich rođen je 16. 11. 1885. u Gimnichu kod Kölna (u Njemačkoj), umro je 15. 09. 1968. u Crkvi klanjanja na Brdu Schönstatt. Do devete godine rastao je uz brižnu majku i njene roditelje. Oca nikada nije upoznao: bio je vanbračno dijete. To mu je cijeli život zadavalo veliku bol, ali i razlog da se, više nego drugi, bavi pitanjima kao što su: “Što znači otac? Kakva svojstva ima? Zašto Isus Boga zove Ocem?” Bog je dopustio ovaj bolni nedostatak oca bude uzrokom da Joseph Kentenich otkrije i duboko shvati lik oca te i sam bude izvrstan otac u jednom vremenu i društvu koje je izgubilo pravi lik oca.

Zbog teških prilika majka Katarina odvodi malog devetogodišnjeg Josepha u sirotište u Oberhausen. I sama štovateljica Majke Božje, u toj nevolji posvećuje svog Josepha Majci Božjoj pred kipom Gospe u sirotištu. Maleni Joseph je tu majčinu posvetu duboko doživio i svjesno prihvatio. Majka Božja od sada postaje njegova jedina odgajateljica.

ponedjeljak, 28. kolovoza 2017.

Sveti Ćiril Jeruzalemski i pričešćivanje na ruku


Žir je potencijalni hrast; hrast je potpuno razvijeni žir. Ukoliko bi hrast ponovno postao žir (kad bi to bilo moguće bez odumiranja), bilo bi to nazadovanje. Zbog toga je u svojoj enciklici Mediator Dei (br. 51) papa Pio XII. osudio liturgijski arheologizam kao protuliturgijski stav sljedećim riječima: »...ne bi bio motiviran ispravnom i razboritom revnošću onaj tko bi se htio vratiti drevnim obredima i običajima, odbijajući nove propise koji su doneseni voljom Božje Providnosti i zbog promijenjenih okolnosti. Takav način razmišljanja i djelovanja, naime, ponovno oživljava pretjerani i nezdravi arheologizam koji se javio na nezakonitome koncilu u Pistoji, te se nastoje obnoviti mnogobrojne zablude koje su bile pretpostavke za taj buntovnički sabor ili su iz njega proistekle uz veliku štetu za duše, te ih je Crkva, kao budna zaštitnica poklada vjere povjerenoga od Gospodina, s potpunim pravom osudila«.

Takvim su sumanutim arheologizmom obuzeti pseudoliturgičari koji haraju Crkvom pozivajući se na II. vatikanski koncil; pseudoliturgičari koji gdjegod idu dotle da poticanjem i primjerom tjeraju svoje podložnike na povrjedu onih malobrojnih ispravnih propisa koji još uvijek postoje, a koje su oni sami formalno proglasili ili potvrdili.