Čudo Božje ljubavi – (redovnička družba Kćeri Srca Isusova koju je želio bl. Alojzije Stepinac) - snažan i nesvakidašnji porast mladih zvanja u Hrvatskoj! Je li tome uz neprekidno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom pridonio i škapular?

 

               Blažena Majka Marija od Isusa Deluil-Martiny – utemeljiteljica Kćeri Srca Isusova

Utemljiteljica družbe Sestara Kćeri Srca Isusova je blažena Maria Deluil - Martiny (Marija od Isusa (1841-1884). Rođena je u Marseilleu. Pod duhovnim vodstvom svetog Ivana Marie Vianeya, župnika Arškog polako otkriva svoj životni i duhovni poziv... Njezino geslo je:"On mora kraljevati - Oportet Illum Regnare", a pri tom je mislila na kraljevstvo Njegovog Srca. Srce Isusovo i Srce Marijino se nalaze na škapularu i grbu Kćeri Srca Isusova. U 17-toj godini, nakon duhovnih vježbi, zapisuje u svoj dnevnik: “Da, moj Bože, ja vjerujem, ja vjerujem! Daj da trpim, ali da se spasim”. Njezin blagdan Sestre Kćeri Srca Isusova kao i pridruženi laici udruge Duše žrtve slave 27. veljače. 

27.veljače 1884. Marija od Isusa pada pogođena hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. “Opraštam mu … za Djelo – (kraljevstvo Gospodina na zemlji)”, njezine su posljednje riječi. Njezina je žrtva oplodila mladu kongregaciju koja se, očito štićena Providnošću, raširila u različite europske zemlje.

Sestre su došle u Lasinju, nedaleko Zagreba, prije 10 godina. U zadnje dvije godine samostan je od 8 redovnica koje su svoje živote posve darovale za slavu Gospodina obilato blagoslovljen i danas u njemu žive 22 sestre. Pitali smo za nova zvanja i dobili smo odgovor da su zvanja čvrsta, odlučna, postojana posve se dati za Gospodina i duše.

Ovu kontemplativnu kongregaciju Kćeri Srca Isusova je u tijeku II. svjetskog rata blaženi Alojzije Stepinac želio imati u svojoj Nadbiskupiji. Želio je da pred Presvetim Oltarskim Sakramentom sestre mole za plodan svećenički rad, obraćenje grešnika i tolike druge potrebe. No, to se nije ostvarilo zbog ratnih neprilika. Zasigurno je da bl. Alojzije to sada čini svojim zagovorom s neba. Što nije učinjeno za njegova života, učinjeno je sada.

Dvaput Engleska – dvije katedrale: u Westminsteru obnova posvete Engleske – U Canterburyju masoni proslavili 300 godina Londonske velike lože

 

 100 godina Fatime u Westminsteru – 300 godina masonerije u Canterburyiju

 (London) Subota, 18. veljače 2017.: dva velika događaja. Održala su se u istoj zemlji i isti dan, ali jedva da su moga biti u većoj suprotnosti. U katoličkoj katedrali Westminster u Londonu kardinal Nichols otvorio je spomen na 100 godina Gospinih ukazanja u Fatimi, obnovivši posvetu zemlje Bezgrješnom Srcu Marijinu. U anglikanskoj katedrali u Canterburyju istodobno su, jedva 90 kilometara dalje, masoni slavili utemeljenje svoje prve velike lože na svijetu prije 300 godina. Anglikanski primas Justin Welby za tu je prigodu braći iz lože pripustio prvostolnicu Engleske crkve.

Dva događaja, dva spomena, kontrastni program

Dana 18. veljače 2017.: dvije obljetnice: 100 godina Gospinih ukazanja u portugalskoj Fatimi, 300 godina utemeljenja prve Velike lože na svijetu. Od Londonske velike lože koja je utemeljena 1717. godine, danas Ujedinjena velika loža Engleske, potječe cijela svjetska masonerija. Mjesta održavanja dvaju događaja iznimno su značajna: na jednoj strani katedrala katoličkog primasa Engleske, a na drugoj katedrala anglikanskog primasa zemlje koji je primus inter pares svih anglikanskih biskupa svijeta.

Premda su sami masoni na svojoj mrežnoj stranici pisali o masonskom obredu u katedrali u Canterburyju, o tome nisu izvješćivali ni BBC, a ni bilo koje dnevne novine. To se naziva totalni nadzor nad izvješćivanjem. Što se o tome piše, netko smije sam odlučivati.

Nevjerovanje onih koji niječu stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji

Posljednji stupanj do kojeg može doći ljudska nezahvalnost je nevjerovanje i nijekanje stvarne prisutnosti Isusa Krista u Euharistiji. Koliko ga Židova niječe, a koliko krivovjeraca neće da mu se klanja jer smatraju to idolopoklonstvom. Tek maleni broj je katolika koji vjeruju u Njegovu prisutnost, iako mu niti oni ne iskazuju uvijek počasti i ne klanjaju se kako bi trebali!

Katoličke duše, kakvom revnošću gore Vaša srca i gdje je plamen kojim gorite od želje kako bi častili najuzvišeniji sakrament? Nevjernici ruše Njegove oltare, u prah obaraju Njegova svetišta, sve rade da sa zemlje izbrišu Ime Isusovo. Vi koji govorite da vjerujete što činite da nadoknadite za tolike pogrde? Prostirete li se često pred Njegovim nogama? Što da kažemo o onim zemljama gdje se Bog javno progoni, ukidaju se blagdani ili se sveti Križ skida sa školskih zidova i javnih ustanova? Što da kažemo o zemljama gdje ga se javno progoni najodvratnijim sredstvima i čine bogohulna djela poput crnih misa u kojima se časti sotona?

Želja Majke Božje - posveta njezinom Bezgrješnom Srcu: molimo svoje natpastire da obnove posvetu našega naroda Bezgrješnom Srcu Marijinu. Tom bi posvetom naš narod i Domovina mogli izbjeći mnoga zla u predstojećim burnim vremenima!

Krunjenje kipa Gospe Fatimske 13. lipnja 1946. godine

„U mojoj su uspomeni nezaboravni dani prvoga hrvatskog hodočašća u svibnju 1968. kada smo nakon svete Mise, s našim biskupima i svećenicima obavili posvetu našeg naroda Srcu Marijinu i u pozlaćenom srcu ostavili naš zavjet“

„Znamo da se pape pozitivno odnose prema Fatimi i da ne taje svoje pobožnosti prema Fatimskoj Gospi. Pio XII. je novosagrađenoj Crkvi u Fatimi podijelio čast bazilike.“

(kardinal Franjo Šeper u Uvodnoj riječi knjige „Fatima da ili ne“)

 

Gospa je u Fatimi izrekla da želi da se posvetimo njezinom Bezgrješnom Srcu, da ga se treba častiti pobožnostima i molitvama te obavljanjem pobožnosti pet prvih subota. Osobito je zahtijevala posvetu Rusije svojem Bezgrješnom Srcu. K tome, ona želi da se zemlje i obitelji njemu posvete. U mnogo slučajeva to se i dogodilo.

Na poticaj pape Pija XII. u dvadesetom su se stoljeću brojni narodi posvetili Srcu Presvete Djevice Marije.

Dana 25. ožujka 1943. u Lourdesu Francuska je posvećena Bezgrješnom Srcu Marijinu; dana 15. kolovoza 1943. Holandija i Belgija. Godine 1946. Poljski su biskupi posvetili svoju domovinu Srcu Bogomajke, a 18. svibnja 1947. kardinal Innitzer obnovio je zavjet kojim je car Ferdinand III. 18. svibnja 1647. posvetio Austriju Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Budi glas za one koji nemaju pravo glasa! (informacija o klanjanju za nerođene)

Dragi vjernici i svi koji čujete Gospodinovu Riječ:"krv brata tvoga viče iz zemlje prema meni." (Post 4, 10) Dođite i pridružite nam se u molitvi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, 18.tog u mjesecu, u crkvi sv. Blaža u Zagrebu, od 19 – 22 sata, za spasenje Kristovih najmanjih, nerođenih. Izaberite život i blagoslov i dajte, s nama iz apostolata za život, zadovoljštinu Euharistijskom Isusu za grozna ubojstva nerođene djece u Domovini i svijetu. Biraj, s nama ljubav umjesto smrti jer Ljubav nam je put i cilj u Vječnost! Budi s nama glas za one koji nemaju pravo glasa niti pravo na izbor! 

"Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25,45)

Biskup Egan:„Rastući problemi“ zbog pobudnice Amoris laetitia – „Molimo se za Crkvu“

Biskup Philip Egan:„Rastući problemi“ i „razdor“ u Crkvi zbog pobudnice Amoris laetitia

(London) Dok mnogi crkveni predstavnici izjavljuju da je sve u najboljem redu, drugi s obzirom „sve više problema“ zbog Amoris laetitia pozivaju na molitvu.

Biskup Barcelone u miru, kardinal Sistach izjavio je prije nekoliko dana da je sve u najboljem redu. Sporna posinodska pobudnica Amoris laetitia pape Franje njemu je „jasna“ i nije „dvosmislena“, zbog čega on kaže da ne može razumjeti da drugi kardinali o tome imaju dubia (dvojbe).

Posve je drukčijeg mišljenja engleski biskup Philip Egan iz Portsmoutha. On konstatira „rastuće probleme“ u Crkvi. Razlog tomu je pobudnica Amoris laetitia. Zbog tumačenja ovog papinskog dokumenta kojemu kritičari predbacuju dvosmislenost u odlučujućim odlomcima, u biskupiji i u župama se „može konstatirati rastuće nejedinstvo i razdor“.

Ljubav i vjernost "u sve dane života svoga"

Hvalospjev ljubavi

Kad bih jezike ljudske i anđeoske govorio,

a ljubavi ne bih imao,
bio bih kao mjed, koja ječi,
ili praporac, koji zveči.
Kad bih imao proroštvo
i znao sve tajne
i sve znanje;
i kad bih imao svu vjeru,
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa!
I kad bih razdijelio sve svoje imanje,
i kad bih predao tijelo svoje, da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav dugo trpi,
ljubav je dobrostiva,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
ne čini što je nepristojno,
ne traži svoje,
ne razdražuje se,
ne misli o zlu;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve podnosi, sve vjeruje,
svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Proroštva će prestati.

Jezici će umuknuti, znanja će nestati.
Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo.
A kada dođe, što je savršeno, prestat će,

što je djelomično.
Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio sam kao dijete,
sudio sam kao dijete.
Kad sam postao muž,
odbacio sam, što je bilo djetinje.
Jer gledamo sad kroz ogledalo,
u zagonetki,
a tada ćemo licem u lice.
Sada poznajem dijelom,
a tada ću poznati, kao što sam i poznat.
A sada ostaje vjera, ufanje, ljubav,
ovo troje,
ali je najveća među njima ljubav.

Izvor

Zabrinjavajuće vijesti iz Rima: je su li sve samo glasine?! Hoće li se dirati i u svetu liturgiju?

„Korekcija“ Pape navodno se već dogodila. Ako Papa odbije odgovoriti na dubia, korekcija će biti javna.
Izvor: https://gloria.tv/article/uX6M1bbBe76N2vzQGuqbPXyR9
 

Izvor: https://twitter.com/ProtectthePope
 

Kardinal Müller navodno je stavio na raspolaganje svoju službu pročelnika Kongregacija za nauk vjere, kardinal Burke otkazuje sve termine.
Izvor: https://gloria.tv/article/SGyjWs3cAbrh6YT726u2yDWp1
 
                     Velika zabrinutost kod mnogih: hoće li se dirati u svetu liturgiju?

Nove informacije u vezi dubie

Iz Rima dolaze snažne i uporne glasine da su 4  kardinala privatno ispravili papu - ako se ne odazove.. objavit će javno.

   

Lurdsko svetište – susret neba i zemlje

                                Massabiellska pećina (fotografija sa vojnog hodočašća)

Posljednji put sveta Bernardica je vidjela Presvetu Djevicu Mariju u svom zemaljskom životu iz udaljenosti. Špilja je bila ograđena ogradom. Bernardica nije mogla bliže prići, ali je imala silnu želju sa susretom. Bilo je to na blagdan Gospe Karmelske. Gospa je htjela poručiti koliko su joj mili blagdani. Htjela je na taj način pokazati da nas prati s ljubavlju te da će nas voditi putevima svetosti ako joj to dopustimo. Značenje Massabiellske pećine nalazimo u Bibliji. Gospa je htjela svratiti pozornost na to da je jedini Bog, ona hridina na kojoj trebamo graditi svoj život, da jedino u Bogu trebamo tražiti oslonac i zaštitu; da je Crkva izgrađena na stijeni – Petru ona obitelj koju neće ni vrata paklena nadvladati! 

Ograda predstavlja protivljenje ljudi; a rijeka Gava tijek ovoga života koji nas dijeli od vječnosti. Voda je nepremostiva, dok ne dođe čas da putem križa i pokajanja stignemo na drugu obalu. Ali tamo nas čeka ljubav, majčinska toplina, blaženstvo drugog svijeta. Poslije ovoga oproštajnog ukazanja Bernardica se vraća u svakidašnjicu svoga života. Ona se umanjuje, a spilja i izvor rastu. Duh Sveti vodit će dalje njezin život putovima koji su izuzeti od svake draži i svakog vanjskog sjaja. Njezina svetost ostat će skrivena okolini u kojoj bude živjela.

Blaženi Alojzije Stepinac – branitelj istine i čudoređa

Ljubav prema vlastitoj domovini

Iz govora blaženog Alojzija Stepinca: "Želim da upotrijebim ovu priliku i da iznesem stanovište Crkve o stvari, koja se danas mnogo tretira, a koja vaše duše nerijetko stavlja na kušnje, a to je odnos uvjerenog katoličkog intelektualca prema svome narodu. Nerijetko se čuje da inteligencija ne pripada narodu. A čemu se onda Vi školujete? Čemu Vaše muke i napori oko sticanja znanja? Kao što ne može istinski čovjek napredovati bez glave i zdrave pameti, tako ne može napredovati ni narod bez zdrave i poštene inteligencije... Katolici su, kažu, internacionalni. Prema tome su nenarodni i nemaju osjećaja za narod. Jeste li vi uistinu zato, što dokumentirate svoju odanost Crkvi, osuđeni da budete manji narodni negoli drugi? Ili niste li upravo vi, koji poštujete Crkvu i slijedite njezinu nauku, niste li, velim, baš vi prava narodna inteligencija i narodna uzdanica? Mnogo se, istina je, govori o ljubavi prema narodu. Mnogi govore tako o njoj zato što koristi njihovom džepu. Drugi opet da prikriju razne prljavštine, a treći jer su željni slave. Za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ona moralna i etička dužnost. Kad te dužnosti ne bi više vršili ne biste uopće bili katolici, kao što ni ja ne bih bio katolički biskup, kad ne bih požrtvovno ljubio svoj narod. Kršćanin ne samo da smije već mora ljubiti narod iz kojega je nikao. To leži već u samoj čovjekovoj naravi. Kršćanstvo ne ruši naravnog zakona već ga usavršava i oplemenjuje. Ljubav prema samom sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena već je zapovijeđena. Narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Ni jednog naroda ne mrzite i ne prezrite, a svoj narod ljubite! Tko razuman može zamjeriti djetetu, ako više ljubi svoju majku nego li tuđu? Ljubav prema narodu i ljubav prema katoličkoj vjeri ide zajedno! To su dvije sestre blizanke koje imaju zajedničkog Oca na nebesima. Bog ne može sebi protusloviti. Zar nije Spasitelj najprije propovijedao svom narodu izraelskom i prema tome nastojao najprije njemu koristiti?

Liberalno kršćanstvo – najljući neprijatelj Crkve

Počesto nabasamo na mnoge tragove u tajnu akciju koja će uspjeti promijeniti crkveni duh iznutra; tisuće je takvih spisa u XIX. stoljeću. Jedan protestantski pastor iz Ženeve profesor Bouvier,nedvosmisleno kaže u siječnju 1870. u časopisu “Liberalna crkva“, “reformiranom” časopisu u Nizzi: «U našu borbu protiv katoličanstva upliće se liberalno katoličanstvo koje je naoružano i drevnošću i naukom novoga duha…samo liberalno katoličanstvo može ostvariti djelo Reforme, živu izgradnju u sredini u kojoj je kršćanstvo rođeno. Kada čisto Evanđelje katoličkim masama nose protestantske ruke, ono se samim time kompromitira: sumnjivo je. Liberalno katoličanstvo ima mogućnost pronaći bolji način pristupa i prodora katkad brže i izravnije u samo srce Vatikana».

(Jean Ousset)

Syllabus Pija IX – Zbirka zabluda koje su odbačene u različitim dokumentima Pija IX., izdano 8. prosinca 1864.

Papa Pijo IX je dao da se u enciklici „Quanta cura“ na dan izdavanja pridoda 80 tvrdnji koje je on već ranije osudio u različitim dokumentima.

Pojedine tvrdnje koje su osuđene:

• Treba nijekati svako Božje djelovanje na čovjeka i na svijet (osuđeno u nagovoru „Maxima quidem“, 09. lipnja 1862.)
• Svaki čovjek ima slobodu prihvatiti i ispovijedati religiju, za koju, vođen svjetlom razuma, bude smatrao da je istina (osuđeno u nagovoru „Maxima quidem“, 09. lipnja 1862.)
• Ljudi u obdržavanju bilo koje religije mogu pronaći put vječnog spasenja i postići vječno spasenje (ova teza je osuđena više puta jer vjerska definirana istina govori samo je u Katoličkoj crkvi spasenje. Neki od dokumenata u kojima je osuđena su enciklika „Qui pluribus“, 9. studeni 1846., nagovor „Ubi primum“, 17. prosinca 1847., nagovor „In consistoriali“, 01. studenog 1850. )

Posvećeno svim našim koncilskim freakovima

Budući da pakao želi prognati Isusa Krista i njegovu Crkvu – uzdignimo svoje vapeće ruke prema Djevici

Budući da pakao želi prognati Isusa Krista i njegovu Crkvu iz duša i društava, sada je kao nikada prije čas da uzdignemo vapeće ruke prema neusporedivoj Djevici po kojoj je Otac Nebeski svijetu darovao Isusa Krista, kako bi ta Majka Spasiteljeva, dajući takoreći Isusa Krista dušama – dala im izgubljeni život, da bi ta moćna Zaštitnica Crkve, "strašna kao vojska pod zastavama" zadobila pobjedu nad svojim neprijateljima, i da bi ta Božanska Kraljica Hijerarhije privukla na sve članove katoličkoga klera takve blagoslove Srca Isusova da im očuvaju hrabrost i savršenost usred oluja naše žalosne epohe te da učine da zasjaju kao dijamanti bez ljage na divnom ruhu Crkve.

Izvor: Odlomak iz knjige Misli, Blažena Marija od Isusa Deluil – Martiny, utemeljiteljica družbe Kćeri Srca Isusova

Svjetlost svijeta – redovnički zavjeti

                                       Sestre Kćeri Srca Isusova - Lasinja (vječni zavjeti sestre)

Vi ste svjetlost svijetu. Grad, koji stoji na gori, ne može se sakriti. (Mt 5,14)

Odluka monaha, prihvaćena vlastitom odlukom i voljom, ne može se napustiti bez grijeha. Ono naime što je tko zavjetovao Bogu, mora i izvršiti (Pnz 23,21; Ps 50, 14). Stoga tko je napustio obećanje da će živjeti sam, te je prešao ili u vojsku ili u ženidbu, treba se očistiti zadovoljštinom javne pokore: premda i vojska može biti poštena, a ženidba časna, prijestup je napustiti izbor boljega.

Djevojke koje nisu prisiljene nalogom roditelja, nego su vlastitom voljom prihvatile odluku i stalež djevičanstva, griješe ako kasnije izaberu ženidbu, makar i nije došlo do posvećenja (djevičanstva).

(Odlomak iz pisma "Epistolas fraternitatis", pape Leona I. Velikog)