O, slatka pustinjo uslijed ovog nespokojnog svijeta
Tražiš li pustinju jer se bojiš svijeta? Gospodin za svaki dan Ti govori: "Ne boj se"!
Žeđaš za pustinjom, a bježiš od nje jer se bojiš siromaštva? Bog siromahe naziva blaženima (Mt 5,3).
Bojiš li se odricanja i napora i čak ni samom sebi to ne možeš ili ne želiš priznati?
Samo siloviti (oni koji pobjeđuju grijeh i zlo u sebi) osvajaju kraljevstvo nebesko.
Već je sv. Toma Akvinski govorio da je nada prva među jakim pokretima duše u kojima ima srdžbe („Spes prima est inter passiones irrascibiles“). Tko tu svoju srdžbu obuzda, može je koristiti za ostvarenje velikih i plemenitih ciljeva. Tko joj se podloži, postaje njezin rob. Agresivnost nas želi odvesti od Boga jer neuredna je u samoj sebi, ali pobijedimo li je upravo nas ona vodi Bogu.
Bez znoja i napora, bez kušnji ne može se dobiti vijenac života. (1 Kor 9, 24-25). U Jakovljevoj poslanici piše: "Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube."(Jak 1,12).
Danas govoriti o svećeniku je nemoguće bez riječi otpadi. Još od vremena Jude je bilo otpada, ali nikada u toj mjeri kao danas!
Kako uopće razumjeti i dati pravo ime toj pojavi? Nehajnost, mlakost, grješnost, indiferentizam? Jasno kad se više ne vidi problematika grijeha, kad gotovo da mu nema ni spomena, kad se ne poučava o čuvanju od njega i zla radi vječnog dobra da se događa relevatizam, indiferentizam i otpad. Svećenik je dužan poučavati o grijehu, padu, zlu, čistoći i spasenju duše, paklu i vječnom životu....
Mnogi svećenici kao da pravdaju svoje kolege i govore vjernicima: "Koliko narod moli za svećenike, takve će i imati. Dužni smo moliti za njih itd." Da, naravno dužni smo moliti, ali pitam se kad će postati jasno da Bog u slobodnu volju ne dira i da to koliko i kako molimo nije točno što govore da je krivnja pada? Najlakše je prebaciti krivnju na drugoga.
U Lasinji se tijekom godine slave dva istoimena sveca: sv. Antuna Pustinjak (17. siječnja) i sv. Antun Padovanski (13. lipnja) kome je i posvećena župna crkva.
Iznad njih je Marija – Majka Crkve, Kraljica mučenika. Župa Lasinja nosi naziv Sv. Antuna Padovanskog i BDM Kraljice mučenika.
Videozapisom se želi prikazati ljepota misnog ruha i dr. sačuvani i vrijedni predmeti koji čine dio Lasinjske baštine, a očuvani su nakon što je Lasinja u Domovinskom ratu bila potpuno razorena. Crkva je bila do temelja srušena, a župnik i sav narod su morali otići iz svog zavičaja u progonstvo. Danas su ove vrijednosti ostavljene na čuvanje i skrb novom župniku, a može ih se svakodnevno
razgledati prema dogovoru sa župnikom. Molitvenu podršku župi pružaju uvelike i članovi "Marijine legije".
U Božjoj Riječi otkrivamo kako je Bog već u Starom Zavjetu odredio posebno odijelo za Božju službu. U Novom Zavjetu propisuje Crkva liturgijsko ruho.
To je sveta Misa, središnji liturgijski čin. Sveta Misa nosi na sebi sve biljege potpune žrtve. lzvanjski, vidljivi prinos ove Žrtve jest Tijelo i Krv Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. S ovim prinosom združeno je i najsavršenije klanjanje i zahvaljivanje, prošnja i pomirenje. U ovoj Žrtvi glavni Nadsvećenik, koji Žrtvuje jest Krist Bog - Čovjek, a svećenik je njegov sluga. Bitni obred i čin, kojim se izvršava Žrtvovanje i prinošenje, jest pretvorba kruha i vina u sveto Tijelo i Krv Gospodnju. Taj čin pretvorbe ustanovio je sam Isus, a ostalo je dodala Crkva, koja je primila puninu vlasti od Krista Spasitelja. Tako se sjedinjuje čovjek najtješnje sa Živim Bogom. Pričest svetih prinosa dopunjuje i usavršuje Žrtvu. Po njoj čovjek najpotpunije izražava unutarnju žrtvu srca te postiže divne plodove žrtve. Tako se u svetoj Misi i u glavnim njezinim dijelovima: prikazanju, pretvorbi i pričesti najdivnije ispunjavaju svi uvjeti žrtve.
Ta žrtva svete Mise je obnavljanje žrtve na križu. One neizmjerne, nepojmljive Žrtve Božje ljubavi. Razlika je samo u tom, što je na Kalvariji Krist osobno prinio žrtvu krvnu, a sada prinosi preko ruku svećeničkih nekrvnu. Žrtva križa zaslužila nam je spasenje, a žrtva oltara primjenjuje ljudima plodove toga spasenja. Žrtve Starog Zavjeta bile su tek sjene, tek pralik i naviještanje ove neizmjerno svete žrtve, gdje Bog sam žrtvuje, sam biva žrtva. Po ovoj Žrtvi teče spasenje svijetu, jer u njoj se žrtvuje Krist, koji živi-svagda. da zagovara ljude (Hebr. 7,23). Ova žrtva daje život Crkvi Božjoj, u njoj je nepresušni izvor i ocean, odakle se napajaju djeca Božja, koja kao dionici žrtve Jaganjčeve na zemlji dobivaju čvrsti zalog, da će ga jednom uživati na vijeke u nebu.
Sad nam je jasno, zašto je sveta Misa sredšte liturgije, najsvetiji liturgijski čin. Sad shvaćamo i to, zašto se u istočnoj Crkvi Misa zove jednostavno Liturgija: bez žrtve svete Mise nema istinskog ni pravog bogoštovlja, u svetoj Misi nalazi se punina božanske službe, da, sveta Misa je najuzvišenija liturgija. Točno je da ima i drugih liturgijskih čina božanske naravi, neizmjerne vrijednosti. No svi oni dobili su nadnaravnu milost i snagu tek po Žrtvi i zato smjeraju svi k žrtvi, k Euharistiji, gdje prebiva središte svega života Krist Otkupitelj. Poštujmo i ljubimo zato ovu božansku Žrtvu!
Mali Lošinj – jedna od mnogih lijepih plaža i šetnica
Vrijeme je kad mnogi traže odmor na plažama mora, jezerima i bazenima. No, jesu li plaže uistinu za katolike?
Ne, plaže na morima, jezera i bazeni nisu za katolike.
Zašto? Zato što dušu vode u pogibelj grijeha bluda i Crkva je tako naučavala kroz skoro 2000 godina. Na žalost, ne znam kad, dogodilo se djelomični prekid s tom tradicijom Crkve, tako da se danas o tome malo priča.
Jedino ispravno kupanje je odvojenost muških i ženskih plaža, kao i prikladna odjeća za kupanje (što današnji kupaći kostimi sigurno nisu). O čemu možete pročitati i OVDJE.
Oni koji se bore protiv tog nauka Crkve imaju neke svoje argumente, koji se vrlo lako mogu pobiti:
Našim čitateljima i svima koji istinski ljube Isusa i Crkvu donosimo ovo potresno i tragično svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste. Sve one koji budu čitali ovaj tekst potičemo na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu.
Hrvatski duhovni velikan bl. Alojzije Stepinac je vrlo često pozivao na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu.
Upućivao bi puk slijedećim riječima: "Prvo, davati zadovoljštinu i naknadu Spasitelju u Euharistiji, jer su bezbožnici u porušenim i zapaljenim crkvama, osramoćenim redovnicima i poubijanim svećenicima obeščastili zapravo samoga Krista. Njega progone u svakom redovniku i svećeniku, u biskupima i katoličkim svjetovnjacima. To nije samo nezahvalnost i bezumlje, nego prava ludost, paklena zaslijepljenost i najniži pad ljudskog dostojanstva. Protiv takve strahovite mržnje i sotonske grozote nije moguće, da oni, koji Krista ljube ne stave pred noge Euharistijskog Kralja, duboko potreseni, svoju zadovoljštinu i naknadu.... Naša vjerna srca treba ispuniti velika bol i beskrajni stid, a sav svijet jasno i glasno treba očitovati svoju vjernost i ljubav prema Njemu. Što više rana zadaju najamnici pakla Njegovom mističnom Tijelu, Crkvi, i Njegovu sakramentalnom Tijelu na Oltarima, to gorljivija i žarča treba biti naša zadovoljština i naknada." (A.Benigar, A.Stepinac 274)
Dana 21. ožujka 1982. prije nego što je papa Ivan Pavao II. obavio svoju posvetu svijeta 13. ožujka 1982., Sveti Otac poslao je nadbiskupa Santea Portalupija, Papinskoga nuncija u Portugalu da razgovara sa sestrom Lucijom u njezinom karmelskom samostanu. Nuncija je pratio Leirijski biskup (Leiria je biskupija u kojoj se nalazi Fatima), Alberto Cosme do Amaral i doktor Francisco de Lacerda.
Nadbiskup Portalupi zamolio je sestru Luciju osobito za pojašnjenja u svezi s posvetom Rusije. Sestra Lucija objasnila je da bi Papa trebao odabrati jedan nadnevak kada će Njegova Svetost i svi biskupi svijeta, svatko od njih u svojoj katedrali i u istom trenutku, obaviti javni i svečani obred zadovoljštine i posvete Rusije svetim srcima Isusa i Marije.
Dana 19. ožujka 1983., nadbiskup Portalupi ponovno je susreo sestru Luciju. Sestra Lucija za tu je prigodu pripremila tekst koji je službeno pročitan. Rekla je da posveta kako ju je tražila Fatimska Gospa nije izvršena činom od 13. svibnja jer:
Rusija nije bila glavni cilj te posvete i
Nisu sudjelovali svi biskupi, iz vlastite katedrale, na javnom i svečanom obredu.
Tekst koji je sestra Lucija pripremila zaključen je ovom rečenicom: „Posveta Rusije nije izvršena kako je Gospa zahtijevala. Nisam to mogla (prije) reći jer nisam imala dopuštenje Svete Stolice.“1
