Padre Pio cjeliva kip Majke Božje Fatimske
Povijesna“Peregrinatio Mariae“ 1959. godine zaključena je 13. rujna u Cataniji činom svečane posvete Italije Bezgrješnom Srcu Marijinu na zaključenju šesnaestog nacionalnog euharistijskog kongresa. Katolička Crkva u Italiji željela je staviti svoje pouzdanje u Bezgrješno Srce Marijino, povjerivši mu Italiju jer ono je izvor svih milosti i sigurna luka spasenja. Tadašnji predsjednik Republike Giovanni Gronchi u jednom osobnom pismu koje je poslao kardinalu Giacomu Lercaru napisao je: „Čin posvete Gospi i druge časti koje su koje su joj iskazane, tumače osjećaje velike većine našega naroda.“
Ovaj je događaj pripravljen grandioznom „Peregrinatio Mariae“ koja je u pet mjeseci posjetila više od stotinu talijanskih gradova, među kojima i San Giovanni Rotondo gdje se zbilo čudesno ozdravljenje svetog o. Pija baš dok je Gospa odlazila iz gradića. Ova posebna misija nazvana je „hodočašćem divota“.
Kip se zaustavio jedan dan i u mjestu San Giovanni Rotondo kamo je pristigao 5. kolovoza. Otac Pio, u to je vrijeme već mjesecima bio teško bolestan. Tako dok je Gospin kip u svečanoj procesiji unesen u samostansku crkvu, Kapucin sa stigmama bio je u krevetu, u molitvi i nije mogao ustati. Ali dan kasnije, oko trinaest sati, malo prije nego što je Gospa odnesena u Casa Sollievo, donijeli su ga vrlo pažljivo u staru sakristiju. Spustili su kip do njegova lica, a on je dirnut do suza pobožno cjelivao kip i stavio je Krunicu koju je blagoslovio u njezine ruke; potom se vratio u sobu jer je bio umoran i u strahu da ne doživi pogoršanje zdravstvenog stanja.“
Neki očevidci izvješćuju da je padre Pio želio pozdraviti još jedanput Blaženu Djevicu nakon što je kip posjetio sve bolničke odjele, a prije nego što helikopter odnese kip. On, vidjevši helikopter koji je odlazio s Gospom, sav ganut vjerom, sa suzama je izjavio: „Gospe moja, majko moja, ušla si u Italiju, a ja sam se razbolio; sada odlaziš i ostavljaš me još bolesna“. Rekavši to, spustio je glavu dok ga su ga cijeloga prolazili trnci. Otac Pio primio je milost i dobro se osjećao. Dan kasnije želio je služiti sv. Misu, ali svi su ga od toga odgovarali. Tu je večer stigao prof.Gasbarrini koji ga je pregledao i vidio je da je posve ozdravio. Potom je rekao nazočnima: „Otac Pio je dobro i sutra može slobodno služiti svetu Misu u crkvi“.
Izvor: Voce di Padre Pio n. 9 - settembre 2007
