utrka na 800 metara za žene - tri dečka odnijela pobjedu
preuzmi cijeli dokument u PDF-u
Radi li se o povijesnoj stvari ili jednom ponižavajućem i diskriminirajućem činu kad muškarci koji su se proglasili ženama u utrci za žene pobjeđuju i osvajaju sve tri medalje? Žalost i sramota! Sud za športsku arbitražu (CAS) je odlučio da ti muškarci smiju odlučiti da su žene, i da na osnovi toga moraju biti uvršteni u trku sa ženama i uopće ne moraju ni umjetno mijenjati svoje hormone.
Mediji su cijeli događaj uglavnom popratili šutnjom. Jedino postoji snimka na youtubu i mali skromni člančić u ni manje ni više nego "nabrijanom" ljevičarskom Jutarnjem listu čiji je autor dobro reagirao ovaj put no vrlo skromno jer vjerojatno drugačije ne bi niti smio.
Kako god dao nam je povod da se malo oglasimo i preko bloga jer zaista Krist i njegova nauka trebaju vladati umjesto pojedinih novotarija koji ponižavaju ljudski rod do sloma i životinjske razine.
"Muško i žensko stvori ih Bog"…. Bog je točno odredio tko će što biti i ne postoji niti jedan opravdani razlog da se to promijeni.
Sam događaj na Olimpijadi u Riju 2016. srušio je onu povijesnu vrijednost, čast i ugled koju kao takav veličanstven događaj ima i sveo ga na vrlo nisku sramotnu razinu.
Još jedan razlog ušutkavanja medija je taj što je kanadski premijer Justin Trudeau ozakonio da tko progovori protiv rodne teorije dobije do dvije godina zatvora. Makar je četvrto mjesto zauzela žena kanađanka Mellisa Bishop premijer niti ovaj put nije imao smilovanja da se oglasi u obranu žena jer da je bilo po moralnosti i pravednosti kanađanka bi zapravo uzela medalju ako bi nepravednost muškaraca koji su se predstavili da su žene isključili iz utrke, no zasigurno je moralna pobjednica.
Feministice šute o ovom događaju jer čovjeku posebice ako nije uronjen u Božju milost teško se suočiti sa istinom, a feministkinje su se suočile da ih pobjeđuju oni protiv kojih su zaratili.
Motiv muškaraca koji su se natjecali sa ženama je ljubav! Koja sramotna ljubav, bezosjećajna i gnjusna, potpuno nepravedna! Ovaj događaj je jedna u nizu potvrda da ljubav ne može biti ljubav ukoliko isključuje poštovanje prema drugoj osobi i ukoliko isključuje istinu! Istina je da su se muškarci utrkivali sa ženama. Što govori, ljubav nije ljubljena i u ovome slučaju ne postoji!
Bitno je „da ljudi ljube jedan drugoga“ kaže pobjedni(ca)k utrke.
Srž rodne ideologije i politike je „ljubav“ koja opravdava svaku devijaciju, negiranje prirodnih zakona i prava drugih ljudi.
Pobjedni(ca)k utrke smatra da je „bitno zabaviti se“. Proglasiti da olimpijske igre služe zabavi, nije li to uvreda za ta starogrčke ratnička natjecanja koja su do danas zadržala dostojanstvo, ozbiljnost i predanost časnoga natjecanja najboljih športaša na svijetu? Zar su veličanstveni sportaši godinama vježbali, mučili se i odricali svega uključivši i zabavu – da bi sebi omogućili nekoliko dana zabave u inozemstvu, i to na račun poreznih obveznika svoje zemlje? Bio bi potpuni apsurd tako razmišljati!! Vrhunska dostignuća, muku i napore istinskih sportaša sad svesti pod "zabavu"? Mislim da se može na daleko jednostavnije načine zabaviti i da je ovo samo izvrgavanje termina u korist rodne ideologije…
Što je rodna ili gender ideologija?
Skup ideja, očekivanja i djelatnosti koji je u zadnjem desetljeću XX. stoljeća proizašao iz tzv. feminizma trećeg vala, te je u velikoj mjeri vezan uz institucionalne tzv. rodne studije - sveučilišne ustanove osnovane u svrhu izučavanja i promicanja feminizma i LGBTIQ aktivizma. U literaturi na engleskom jeziku koriste se za ideje obuhvaćene terminom "rodna ideologija" nazivi postmoderni feminizam (eng. postmodern feminism), te - od strane oponenata iz feminističkih redova - rodni feminizam (eng. gender feminism).
Zametak dženderističke ideje nalazimo u radu utjecajne američke feminističke spisateljice Adrienne Rich, 1980. godine. U eseju "Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence" A. Rich - tvrdi da je heteroseksualnost nasilna politička institucija koja služi ostvarivanju prevlasti muškarca nad ženom ( a što dolazi do izražaja i u ovoj utrci na 800 metara). Zalaže se za "lezbijsku egzistenciju" kao normalni načinu života za svaku ženu i govori da tek ona žena koja se duboko oproba u "lezbijskoj egzistenciji" može biti doista osposobljena da u pravoj slobodi razmisli o eventualnom upuštanju u heteroseksualne odnose.
Lezbijsko-feministička filozofkinja Monique Wittig objašnjavala je da su žene potlačena klasa kojoj su muškarci eksploatatori. Jedini put za istinito oslobođenje vidjela je u lezbijstvu, te je objašnjavala: "Ja nisam žena, ja sam lezbijka".
1972. god. feministička sociologinja Ann Oakley predlaže da se o "spolu" (engl. sex) govori kao o biološkoj podjeli na muškarce i žene, a da se termin "rod" (eng. "gender") koristi za opisivanje kulturalno konstituiranih sadržaja koji društvo povezuje uz ženskost i muškost. Jean Stockard i Miriam M. Johnson predložile su 1992. godine da se u raspravama o tjelesnim razlikama između muškaraca i žena upotrebljava naziv "spol" i "spolne skupine", a u raspravama o društvenim aranžmanima i očekivanom ponašanju nazivi "rod" i "rodne uloge".
Ideologija je suštinski formirana u lezbijsko feminističkim i separatističko feminističkim krugovima u New Yorku 1980.- ih godina - počiva na ideji da je spol puka društvena i zakonska klasifikacija bioloških karakteristika koja dijeli osobe na samo dvije kategorije na osnovu genitalija i reproduktivnih funkcija, te je "društveni konstrukt i osnova diskriminacije i neravnopravnosti".
Pobornici te ideje, koju znatan broj sveučilišnih nastavnika zaposlenih na rodnim studijima smatra fundamentalnim antropološkim otkrićem, zalažu se za temeljiti redizajn ljudskog društva gdje bi se čovjeka oslobodilo od tzv. "heteronormiranosti", tj. kulturalnog programiranja da se ponaša kao "muško" ili kao "žensko" i na taj način se suprotstavljaju prirodnom i Božjem zakonu valjda da sebe prikažu bogovima na zemlji. Jadnog li naučavanja!
Filozofkinja Judith Butler kao i autori i politički aktivisti koji nasljeduju misao J. Butler, tumače da se riječ spol koristi, u primjeni na ljudsku vrstu, za sve one razlikovne osobine koje su biološki i nasljedno uvjetovane, dok "rod'' označava one razlikovne osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem; iz takve koncepcije, proizlazi da su pojmovi "muškarac" i "žena" proizvoljni društveni konstrukti. Teoretičari rodne ideologije drže da je zapravo istinito, da se ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno (ono- ne ona ili on već ono): ono se tek naknadno socijalizira u muškarca ili ženu - ili nešto treće (četvrto, peto ... "rodnih identiteta" može biti onoliko, koliko postoji varijanti seksualnih sklonosti). Dženderisti stoga zaključuju da se obiteljski odnosi (otac, majka, muž, žena) smatraju „rodno-specifičnima“; njihov daljnji zaključak jest, da bi bilo ispravno da se te "rodno-specifične" odnose i s njima povezane termine zamijeni „rodno-neutralnim“ odnosima i terminima. "Muž" i "žena" trebali bi postati "partneri", "tata" i "mama" bi trebali biti isključivo "roditelji", "kćer" i "sin" bi morali biti "potomci" itd.
Kao posljedica socijalnih i psiholoških promjena koje bi nastale dosljednim odvajanjem spola i "roda", smatraju pobornici takvih ideja, nastalo bi jedno daleko savršenije ljudsko društvo - u kojem bi praktično nestao svaki oblik diskriminacije, nejednakosti, eksploatacije i nepravde svake druge vrste.
Najodlučnije zagovornike teorija rodne teorije/rodne ideologije - dženderiste - nalazimo u redovima LGBTIQ aktivista i među pripadnicima feminističkih udruga.
Rodna ideologija teži uspostavi socijalnih odnosa u kojem odnosi između ljudi neće biti obilježeni podjelom na "muško" i "žensko"; njeni pobornici smatraju da takva podjela opterećuje čovječanstvo i da život čovjeka čini lošim.
Ovakva nastojanja izazivaju dalekosežne posljedice u odnosu na brak i obitelj; zapravo je neskrivena težnja dženderista da posve razgrade tradicionalni poredak vrijednosti u području braka i obitelji, spolnosti i prokreacije.
Osobitu pozornost dženderisti posvećuju uspostavi nadzora nad rađanjem, koje se postiže zalaganjem za što veću dostupnost abortivnih i biomedicinskih tehnika, ali i nastojanjem da se oslabi utjecaj tradicionalnih etičkih načela iz područja seksualnosti među djecom i mladima, putem medija i kroz školske programe u koje su ugrađeni mehanizmi rodne ideologije. Pritom se uobičajilo govoriti o "seksualnim pravima" (ne postoji neki međunarodnopravni dokument o "seksualnim pravima") djece i mladih, podučava se da eksperimentiranje u području spolnosti predstavlja dobrodošli dio puta osobnog sazrijevanja. Nastoji se djecu i mlade uvjeriti u svekoliku slobodu izbora u području spolnosti: nije bitno hoće li eksperimentiranje sa spolnošću rezultirati heteroseksualnim, homoseksualnim, transseksualnim ili kakvim drugim opredjeljenjem.
Što nam donosi nova Olimpijada?
O rodnoj ideologiji možete više pročitati ovdje:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rodna_ideologija
izvor:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rodna_ideologija
izvor:
