subota, 3. lipnja 2017.

Kardinal Arinze: „Maleni pastiri u Fatimi vidjeli su da pakao postoji. I da nije prazan“

Kardinal Arinze o 100 godina Fatime: „Pakao postoji i nije prazan“


(Pariz) Kardinal Francis Arinze, do svojeg umirovljenja od 2002.-2008. Pročelnik Kongregacije za bogoslužje i sakramentalnu stegu preporučuje ljudima koji ne vjeruju u postojanje pakla da se pozabave Fatimskom porukom.

U intervjuu koji je nedavno objavio LifeSiteNews nigerijski kardinal izrekao je stav o paklu i o Fatimi. Prije stotinu godina u portugalskom selu Fatima između svibnja i listopada 1917. ukazivala se Majka Božja trima malenim pastirima.

Ljudi koji porugljivo pakao drže „izmišljotinom“ Crkve kako bi ljude strašila, trebali bi se ozbiljno pozabaviti porukom Majke Božje Fatimske, rekao je kardinal.

„Majka Božja pokazala je trima pastirima da pakao postoji i da nije prazan.“

„Ima ljudi koji ne žele da govorimo o paklu. Ali pakao nije vatikanska izmišljotina. Pakao stoga ne prestaje postojati samo jer ljudi o tome većma ne govore.“



Dana 13. svibnja obilježena je 100. obljetnica prvoga Gospina ukazanja. Intervju je održan 14. svibnja. U sveukupno šest ukazanja Majka Božja poučila je troje djece kako molitvom i žrtvom, osobito svetom Krunicom, spašavati duše od pakla.

Godine 1930. Crkva je priznala Gospina ukazanja. Otada je više papa hodočastilo u Fatimu. Papa Ivan Pavao II. priznao je prvo čudo i 2000. godine proglasio je blaženima dvoje vidjelaca koji su umrli kao djeca. Papa Franjo priznao je drugo čudo i proglasio je dvoje vidjelaca svetima 13. svibnja ove godine.

Priznanje Gospinih ukazanja u Fatimi od Crkve podcrtava značaj i važnost poruke koju su djeca dobila od Majke Božje. Osobito važno, rekao je kardinal Arinze, jest poruka o postojanju pakla.

Kardinal je u intervjuu citirao opis pakla sestre Lucije, treće vidjelice koji je 2000. godine objavila Kongregacija za nauk vjere. Kongregacija govori s tim u svezi o „strašnom viđenju pakla“.

„Djevica nam je pokazala golemo vatreno more, za koje se činilo da je pod zemljom. Vragovi i duše, uronjeni u taj oganj, izgledali su kao crno ili tamno ugljevlje, ali prozirno i u ljudskim oblicima. Sve je to plivalo u tom ognjenom moru, nošenom valovima plamena koji je izbijao iz njih samih, zajedno s oblacima dima. Padali su na sve strane poput iskri u velikom požaru, rastreseno, kao bez težine, uz zastrašujuće krikove i uzdahe, pune očaja. Tresli smo se od užasa i straha. Vragovi su se razlikovali po svojim stravičnim i odvratnim oblicima, neviđenog izgleda zastrašujućih i nepoznatih životinja, a prozirni i crni.

To je viđenje trajalo samo jedan trenutak. Sigurno bismo bili umrli od straha i užasa, da nam naša Nebeska Majka nije bila obećala (u prvom viđenju) da će nas odvesti u Nebo.

Strelovito smo podigli oči prema našoj Gospođi koja nam reče dobrostivo, ali tužna: 'Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnosti prema mom Bezgrješnom Srcu.'“

Ljudi niječu postojanje pakla „kako bi mogli živjeti kako žele“. Oni su, po kardinalovu mišljenju, kao sveučilištarci koji zavaravaju sami sebe i uvjeravaju se da ne moraju učiti jer nema završnog ispita.

„Ako ne će učiti, ja im jamčim da će pasti na ispitu. Ništa ne pomaže reći da nema ispita. Ima ga.“

Isto tako je i s paklom. Ništa ne koristi reći da ga nema.

Sam Isus Krist u evanđeljima potvrđuje stvarnost pakla kao mjesto plača i škrguta zubi, rekao je kardinal.

„Sam Isus Krist to kaže. On govori o onima koji će biti bačeni u najdublju tamu. On govori o onima koji su vječno kažnjeni. A Krist je Sin Božji i ako je netko milosrdan, onda on. Ako nam on to kaže, onda je u našem vlastitom interesu ozbiljno ga shvatiti.“

Kardinalu je važno ustvrditi da Bog ne baca nikoga u pakao, nego se čovjek svojom slobodnom voljom i svojim djelima za to odlučuje.

„To su oni [koji idu u pakao] koji Boga vrijeđaju onim što zovemo smrtni grijeh, što je odbacivanje Boga. Čovjek [koji je u paklu] ne želi Boga. On je čovjek kojega Bog poziva da dođe, ali on govori 'ne' i ne dolazi.“

Kardinal Arinze to označava kao „strahotu“ jer je „čovjeka stvorio Bog kako bi upoznao svoga Stvoritelja, njega ljubio, njemu u ovome svijetu služio i tako u Nebo došao.“

Kardinal je zauzeo stav i o posveti Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu. Da je ova posveta uslijedila pravovremeno, kako je to Majka Božja željela, svijetu bi „bilo uskraćeno mnogo jada koji je komunizam prouzročio“.

„Komunizam znači nijekati Božje postojanje.“

Komunizam pokušava izgraditi sustav koji Boga ne uzima u obzir i koji se čak „na agresivan način postavlja protiv Boga Stvoritelja i protiv čovjeka“. Tko niječe Boga, škodi i čovjeku, „jer naša veličina ovisi o Bogu“.

„Poruka Gospe Fatimske danas je isto tako relevantna kao i prije stotinu godina. Ljudi bi se ozbiljno trebali pozabaviti ovom porukom: kloniti se grijeha, moliti se i prinositi zadovoljštinu za grijehe.“

To kaže Majka Božja, stoga je se treba ozbiljno shvatiti. Ona je došla u Fatimu kako bi pomogla ljudima,

„da se klonimo grijeha i molimo se za grješnike kako nitko ne bi završio u paklu“.