Slušajući kulturu govora naroda s kojim živim i dijelim svakodnevnicu, nameće mi se pitanje o psovci i agresiji kao hrvatskoj rak – rani.
U općem shvaćanju pojma riječi kultura smatra se kao nešto pozitivno, a može biti višeg ili nižeg stupnja. Latinska riječ "cultura" znači njegovanje, obrađivanje. Označava napredak prema boljem i kvalitetnijem.
Možemo li nešto razorno zvati kulturom?
Živimo u vremenu kad se dobro naziva zlim, a zlo dobrim. Tako dolazimo do razumijevanja da i zao, negativan, vulgaran govor možemo nazvati kulturom. Međutim, kad bolje razmislimo takav govor ne možemo zvati kultura govora već antikultura koja se nikad niti u jednom smislu ne može zamijeniti kulturom govora jer je sasvim suprotna. Antikultura je pojam za negativan, vulgaran govor. Psovka je antikulturna, ona je govor mržnje i osude osobe. Psovka razara dušu čovjeka.
U novo vrijeme antikulturu govora susrećemo na ulicama gradova, na radnim mjestima, u raznim televizijskim programima, posebno filmovima, u kazalištu, koncertnim dvoranama, svađi, zabavi i općenito svakodnevnom govoru. Mnogi će reći tko mi što može? Imam pravo govoriti kako ja želim. Druge koji se izražavaju kulturno u njihovoj sredini smatrat će zaostalim, nepoželjnima. Najnekulturniji govor danas se brani kao izričaj kulture govora. Koje kulture? Postaje li hrvatski jezik kulturniji ako u njemu ima više vulgarizama, psovke i hule?
Mnogi narodi ne poznaju psovku. Strana im je. A mi? Bi li smo se mi trebali ponositi što nam je hrvatski jezik obeščašćen psovkom?
Gdje je korijen psovke i bogohulnog govora? Korijen psovke i antikulturnog govora općenito je u samom sotoni. On je izvor i začetnik takvog govora. Zloduh je mrzitelj Boga jer Ga je odbacio i prezreo svojom ohološću. Zato umjesto jezika ljubavi, dobrote i lijepog načina izražavanja koristi govor mržnje, napada, uvreda, osude, vulgarizama, bogopsovke....
Bitno za razlikovanje duhova je prepoznavati Božji način govora od zlodušnog pa bio on laskanje, „ulizivanje“, napad, uvreda, mržnja, osuda (komentar: kad god rečenica počinje s Ti si ovakav/ovakva ili sl., taj „ti si“ je osuda i/ili optužba.. Potrebno se uvijek izražavati u prvom licu kao npr. to što si rekao, napisao me čini napetim, radosnim, uznemirenim i sl.).
Zloduh sve što čini čini iz mržnje prema Bogu i čovjeku, prema svemu stvorenome.
On bi htio cijelu zemlju zaraziti govorom mržnje i psovkom.
Jedino što smijemo osuditi i uz što nikako ne bi smjeli pristati je grijeh, zlo djelo. Grijeh i zlo mrziti, a osobu ljubiti! Duša hrvatskog naroda duboko je ranjena grijesima govora protiv Boga i svetinja (majke, života) čime čovjek ne samo da duboko vrijeđa Božje dostojanstvo već teško ponižava i sebe kao osobu, a i svoj narod.
Kultura uključuje kulturu srca, duha i savjesti. Riječi izviru iz srca.“Iz obilja srca usta govore.“(Mt 12,34)
Pristojno izražavanje spada u čovječnu uljudnost i očituje otmjenost duha.
Postoji još jedan način govora, a on se naziva asertivan način govora. Izražava se u različitim situacijama kroz izražavanje vlastitih misli, osjećaja i uvjerenja (a što smo već malo spomenuli), na direktan, iskren i adekvatan način, uvažavajući pri tome prava drugih. Koristi se kod zauzimanje za poštovanje vlastitih interesa, potreba i želja, suprotstavljanje nepravdi, te odbijanje neopravdanih zahtjeva bez osjećaja krivice. Nasuprot agresivnosti je asertivnost. Glavna razlika je u tome što asertivna osoba ne ostvaruje svoje interese, potrebe i želje tako što šteti drugim ljudima, dok agresivna osoba to čini. Agresivna osoba, za razliku od asertivne osobe, stavlja pred sebe da pod svaku cijenu mora dobiti ono što želi i ne bira sredstvo da to dobije. Smatra sebe pametnijom, vrjednijom i boljom od drugih. Uglavnom superiornijom od drugih. Za razliku od agresivne osobe asertivna osoba smatra da svatko ima pravo na svoje mišljenje, da se pogledi na stvari mogu pojasniti i da je neslaganje normalna pojava što se rješava kroz dijalog.
Vrlo često agresivna osoba koristi se zastrašivanjem, psovkom, manipulacijom ili vulgarizmima kako bi došla do cilja. Također nije sposobna suočiti se sa vlastitim pogrješkama i odgovornost sa sebe prebacuje na drugu osobu na taj način da se prikaže superiornijom, a to čini omalovažavanjem druge osobe. Pri tome se služi riječima koje pobuđuju kod druge osobe osjećaj krivnje.
Agresivna osoba se jako dobro zna koristiti manipulacijom. Kad prepoznamo manipulaciju za što je potrebno ponekad i vremena, potrebno je znati nekoliko antimanipulatorskih izraza napamet, koristiti prema prilici. Određeni izrazi mogu biti: To je Vaše mišljenje, što ja imam sa tim, imaš pravo na svoje mišljenje, moguće je, ukusi su različiti, moja savjest je čista, može se vjerovati da je tako...
Osobe koje nemaju kulturu govora su bezosjećajne i čim otvore usta pakao izvire iz njih.
Isus na Veliki petak prima zaušnicu i odgovara:"Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo. Ako li pravo, zašto me udaraš?" (Iv 18, 23)
Koliko li takvih zaušnica svakodnevno prima Presveti Bog od našega naroda iz Hrvatske!
Molimo za Bogopsovače i pokušajmo djelovati koliko možemo na govor drugih! Neka iz naše Hrvatske odjekne slava i hvala Gospodinu umjesto svake vrste antikulture govora! "Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime Tvoje dovijeka." (Ps 86, 1)
Savjet sv. don Bosca: “ U najtežim prilikama bolje je Bogu se smjerno i ponizno pomoliti, nego sasuti bujicu riječi, jer tad riječi samo vrijeđaju duše slušatelja, a krivcima ni najmanje ne pomažu.“
"Oče! Sveti se Ime Tvoje!"
(Lk 11,2)
