subota, 11. ožujka 2017.

Zavjera: Benedikta XVI. uklonio je licemjerni bonizam


Je li Benedikt XVI. zavjerom prisiljen na odreknuće? „Naravno da nije, samo, ako ipak jest, bi li rezultati drukčiji?

Ako nije bila zavjera, onda u svakom slučaju jako sliči tomu. Govorimo o odreknuću Benedikta XVI. 11. veljače (Lurdskome danu) prije četiri godine.

Bivši ferrarski nadbiskup, msgr. Luigi Negri želio se riješiti kamena koji ga je već jedno vrijeme žuljao u cipeli:

Jednog dana na površinu će izići teške odgovornosti u Vatikanu i izvan njega“.

Izjavio je da je siguran da je na Benedikta XVI. vršen „ogromni pritisak“.

Tko ga je vršio? Obama?

Negri je podsjetio na to da

na temelju onoga što je objavljeno od Wikileaks-a, neke katoličke skupine zahtijevale su od predsjednika Trumpa da oformi istražno povjerenstvo koje bi provjerilo je li vlada Baracka Obame vršila pritisak nad Benediktom“.

Onaj na koga se to odnosi demantirao je u najnovijoj knjizi s Peterom Seewaldom:

Nitko me nije pokušao ucijeniti“.

Može biti, ali smijemo se upitati koju vjerodostojnost pripisujemo spomenutim Ratzingerovim riječima koje proturječe njegovim prvim riječima. U vrijeme odreknuća od službe najavio je da će se povući u tišinu i molitvu i da se želi učiniti „nevidljivim za svijet“. Otkada netko tko se želi povući u tišinu i molitvu daje intervju koji je bestseler? Tako ostaje činjenica da nikada nije dao plauzibilan razlog za svoje odreknuće. Pa ipak, nije posrijedi neka nebitna stvar koju bi se moglo olako uzeti.

Papa koji se odrekao službe jest epohalan događaj za Crkvu ako se on i dalje odijeva kao papa i ako ga se naziva (umirovljenim) papom. Još i više, takvo nešto nikada nije ni postojalo.

Još jedna činjenica: preko njega i njegova odreknuća Crkva je došla do novoga pontifikata kojemu je važno da u svemu bude suprotnost prošlomu. Kao što sada Trump rastavlja obamaizam.

Tamne točke koje zasjenjuju odreknuće Benedikta XVI. ostaju. Okolnost da je poglavito tradicionalnim katolicima ta stvar sumnjiva, u tome ne mijenja ni mrvicu. Da, i to stoga što se stabla prepoznaju po svojim plodovima kako Evanđelje uči kao i zdrav razum.
Koliko god su oni koji su zbilja imali utjecaj napadali Ratzingera, toliko oni sada slave Bergoglia. Ratzingeru je odbijeno da može govoriti na Rimskom državnom sveučilištu, Franju je isto sveučilište dočekalo s crvenim tepihom. I ne poradi toga što je Franjo ondje održao epohalne govore kao njegov prethodnik u Regensburgu. Ne, on je govorio spontano, štoviše, raspričao se kao među prijateljima za šankom. Ponajprije je to bio politički govor i to politički korektan govor. I njegovo uporno ponavljanje, koje je prikladno ili ne, da se bez razlike treba prihvaćati migrante, hrani sumnju kod onih koji su uvjereni u zavjeru.

Katolički nauk slovi kao prestrog za „novi svijet“ koji koboldi kao Soroš žele stvoriti: hibridni, rastaljeni, homoseksualizirani i individualizirani svijet konzumenata bez korijena. Gonite onda papu teologa i naprijed papa pastir koji razvodnjava nauk vjere i tako se sviđa majstorima političke korektnosti. Naprijed u smjeru Jovanottijeve crkve koja se na najbolji način može uklopiti u Brave New World.

Kao što je rečeno: ne će biti zavjera, naravno da ne. Samo: ako je ipak bila, bi li onda rezultati drukčije izgledali?

Tekst: Rino Cammilleri

*Rino Cammilleri, rođen 1950. na Siciliji, studij politologije, asistent za diplomatsko i konzularno pravo na Sveučilištu u Pisi, potom slobodni publicist, tijekom studija borbeni pristalica studentskog pokreta, nakon toga je uslijedilo obraćenje na katoličku vjeru.