Isusove riječi koje je zabilježila sv. Margareta Marija Alacoque:
„Isus neće dozvoliti da se ikada izgube Apostoli njegovog Srca, i biti će im sigurnim zaklonom protiv svih zasjeda njihovih neprijatelja; osobito će ih ljubazno primiti ovo Srce na času njihove smrti, osiguravši njihovo spasenje; On će se zauzeti da ih učini velikima u očima svoga Vječnog Oca, to više što budu više poradili da prošire u dušama kraljevstvo njegove ljubavi. Obećao je da će platiti bogatstvom svoga Presvetog Srca sve dobro što se bude za njega učinilo.“
Počasna straža ima svoj početak na Golgoti, svoj temelj u rani Presvetog Srca Isusova, svoje uzore u prvim «počasnim stražarima» koje su okružile osamljeni Križ na Kalvariji, kad je Srce Isusovo bilo probodeno kopljem.
Počasnu stražu su činili Presveta Djevica, sv. Ivan i sv. Marija Magdalena. Bilo ih je, dakle, troje koji su „čuvali“ stražu i razmatrali otajstvo otvorenog Srca za spasenje čovječanstva. Počevši od tog trenutka, jedinstvenog u povijesti, Duh Sveti je pobuđivao u Crkvi tisuće i tisuće duša okrenutih prema Onome koga su proboli, kako bi Mu iskazivali čast, ljubav i zadovoljštinu za ono što je učinio za nas. Tako je na poticaj jedne ponizne redovnice, Marije od Presvetog Srca iz Družbe Pohođenja Marijina, kojoj je pripadala i sveta Margareta Marija Alacoque, u mjestu Bourgen Bresse (Francuska) godine 1863. rođena Počasna straža Presvetog Srca. Zamisao ne bi nikada zaživjela zbog mnogih strašnih prepreka da u tome nije aktivno i mudro sudjelovala Marija Deluil-Martiny, koja nije postala prvom vatrenom članicom nego vatrenom laikinjom i glavnom promicateljicom Počasne straže.
„Veza između Gospe i Počasne straže Presvetog Srca Isusova je neraskidiva. Počasni stražari su prvi među Marijinom djecom. Možda će se netko zapitati: Kako to? Jednostavno, jer se Marija ne može odijeliti od Sina. Ako smo dakle mi Počasni stražari najtješnje okupljeni oko Sina, onda smo i oko Majke, jer gdje je On, tu je i Ona. Stoga dragi stražari i stražarice idimo k Mariji veselo svakog dana iznova, utječimo joj se neprestano, kitimo svoju dušu cvijećem Njezinih kreposti. Tako ćemo najbolje omiljeti Njoj i razveseliti Presveto Srce Isusovo.“ (bl.Marija od Isusa)
Počasna straža na jedan poseban način časti Mariju: časti je kao suotkupiteljicu ljudskoga roda. Kad je Isus na Kalvariji prinosio Sebe kao žrtvu pomirnicu svome Ocu za čovječanstvo, ispod njegovog Križa stajala je Majka Marija i potpuno se sjedinjavala s Njegovim prikazanjem. Ona je dakle prva učinila ono što sada Počasna straža ponavlja neprestance po cijelome svijetu, tj. prikazivala je Bogu Ocu presvetu Krv što je tekla iz svetih rana, osobito iz klanjanja vrijedne rane Njegovoga Božanskog Srca. I dok je prikazivala svoga Sina, prikazivala je i sebe samu za naše spasenje u naknadu za povrijeđenu čast Božju. Time je posve postala slična svome Božanskom Sinu koji je bio žrtva i ujedno svećenik koji je žrtvu prinosio, a koji je i danas preko ruku svećeničkih prinosi. I kao što je Ona na Kalvariji bila s Njim najuže sjedinjena, tako je i sada ona neprestano dionica Njegove žrtve i žrtvovanja. Marija je dakle bila i jest prva i najdostojnija Počasna stražarica. Isus ni najmanju stvar ne pušta bez nagrade. Ako je to istina za sve stvorove, koliko više za Mariju. Ona je s Njim zajedno prinosila žrtvu kojom je otkupio svijet, a On je zato s njom razdijelio plijen koji je dobio svojom žrtvom. Taj plijen smo mi. To je učinio kad je s Križa rekao svojoj Majci pokazujući na Ivana u kome je gledao sve nas: "Ženo, evo Ti sina." Mi smo dakle prava njezina djeca, jer nas je dobila svojom žrtvom. Ovo je razlog da smo uvijek uz Mariju, da je nada sve više ljubimo i povodimo se za Njezinim krepostima.
„Naša Gospo od Presvetog Srca, moli za nas! Štiti Počasnu stražu!"
Mariji pristaje naziv Naše Gospe od Presvetog Srca radi njezinog sjedinjenja sa Srcem Isusovim prije Njegova utjelovljenja, za vrijeme utjelovljenja i čitava zemaljskog života, i napokon kroz sve vjekove koji su prošli ili će proći od otkupljenja svijeta. Tome odgovaraju tri velike Marijine svetkovine: Bezgrešno Začeće, Božić ili rođenje Isusovo od Marije, i Svijećnica ili prikazanje Isusovo po Mariji. Sva sredstva što ih Počasna straža pruža svojim članovima da ih posveti vode konačno do sjedinjenja sa Srcem Isusovim i žrtve po Njegovoj svetoj volji. To je smisao Počasne straže. Na putu savršenstva razlikuju se tri stupnja: ljubav koja se kaje, ljubav koja nadoknađuje, i ljubav herojska koja je spremna na sve. Prema tome se i u Počasnoj straži razlikuju tri čete duša: duše koje tješe, duše koje nadoknađuju i duše žrtve. Ali to je samo put kojim se prolazi, svrha je treći stupanj, tj. stanje žrtve ili sjedinjenje sa neprestano žrtvovanim Spasiteljem.
Magdalena je svoje miomirise i suze položila pod Isusove noge. Isus joj je dao svoju predragocjenu Krv, od jučerašnje grješnice učinio je podnožje svog oltara i postolje svog prijestolja; jer Pilat je napisao: Raspeti je bio KRALJ!
Ivan, jedini od dvanaestorice, hrabro je slijedio svog Učitelja, a Isus mu je povjerio svoju Majku i pridružio ga toj prvoj svečanoj Misi Kalvarije koju je On, vječni Svećenik, slavio na slavu svog Oca i za spasenje svijeta, uz prisutnost Djevice, svoje suradnice u djelu otkupljenja. To je razlog zbog kojeg su Ivan i Marija stajali s obje strane žrtvenog oltara. Počasni stražari imaju u njemu lijepi uzor kako moraju ustrajno vršiti svoj sat straže. I oni moraju slijediti Krista do križa.
Razlog postojanja počasne straže
Tko ga nije primijetio? Svijet ide u propast! Moralne i doktrinarne ruševine su posvuda! Tko će spasiti čovjeka? Ranjeno Isusovo Srce!
„Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“. (Iz 53,5) Sve nam je dao, a kako vraćamo?
Živuće Srce Isusovo je trajno ranjeno u ovim trima velikim ranama:
- U Njegovom očinstvu, po zaboravu i nezahvalnosti ljudi: „Sinove sam ti odgojio, podigao, ali se oni od mene odvrgoše „ (Iz 1,2);
- U Njegovom Kraljevskom dostojanstvu, po otpadu naroda koji odbijaju Njegovo kraljevanje u društvu: „Urotili su se protiv Gospodina i njegovog Krista“;
- U Njegovom Svećeništvu, po obeščašćivanju Njegove žrtve i Njegovog sakramenta ljubavi, po svetogrdnim izdajama onih koje je On izabrao da Ga slijede u svećeništvu ili u posvećenim životu: „Drugi nanose udarce mom tijelu, ali ovi (svećenici i posvećene osobe) zadaju udarce mom Srcu“
CILJ Počasne straže je odgovoriti na ove tri velike boli Srca Isusova kroz trajnu pobožnost iskazivanja utjehe, zadovoljštine i ljubavi, sažeto kroz:
-Sat straže
-Predragocjeno Prikazanje
-Jedinstvo sa trajno žrtvovanim Spasiteljem.
PLODOVI ovih vježbi su uistinu plodovi života. Zadobiva se veća mržnja prema grijehu, veće kajanje za vlastite krivice, nježna, djetinja Isusu zahvalna ljubav. Stječe se više velikodušnosti, gorljivosti, odanosti Bogu i dušama, duh zadovoljštine i duševno raspoloženje svojstveno apostolima. Dublje se uranja u duh žrtve i žrtvovanja, usko se sjedinjuje sa životom i značajkama žrtve Isusa, našeg Spasitelja.
Ustroj Počasne straže
Članovi Počasne straže prihvaćaju jedan sat u danu (onaj koji im najviše odgovara). Na početku tog Sata Prisutnosti, bez da išta mijenjaju u svojim poslovima, u duhu odlaze na Mjesto ljubavi, pred Svetohranište; tamo prikazuju Isusu svoja djela, svoja trpljenja, svoje misli, svoje osjećaje i želju koju osjećaju – tješiti Njegovo Srce svojom ljubavlju. Za vrijeme Sata Prisutnosti članovi udruge nastoje malo više misliti na Isusa, vrše barem jedan čin ljubavi; i ako mogu, prikazuju jednu žrtvu. Ali ništa, apsolutno ništa nije propisano niti se zahtijeva: traži se jedino dobra volja, a svatko će slijediti poticaje vlastitog srca ili vlastite pobožnosti da posveti taj blagoslovljeni sat. Ako članovi Udruge zaborave svoj sat Straže, pozivaju se izvršiti ga u vrijeme kad postanu svjesni tog zaborava. Isusovo Srce će izlijevati milost na milost; blagoslove na blagoslove, na vjerne i samilosne duše koje će prema Njemu vršiti ovo sveto poslanje odanosti i ljubavi!
U trenutku kad sat započinje, na trenutak se sabrati, učiniti znak križa, u duhu krenuti, praćen svojim Anđelom pred Svetohranište; ponizno u duhu i srcu kleknuti pred Isusa. Sve se ovo može učiniti u kratko vrijeme; i ako se nalazi u prisutnosti drugih osoba, bez da itko od njih primijeti. Započevši sat straže na ovaj način, potrebno ga je nastaviti mirno, slobodno bez ikakvog uznemiravanja, vršeći vlastite uobičajene dužnosti pod Božjim pogledom. Podsjetit se s vremena na vrijeme da smo straža Svetohraništa, upravljajući pogled vlastitog srca prema Isusu, toliko nježnom, toliko punom ljubavi, tako napuštenom u Njegovom svetištu!
Počasna straža Presvetog srca Isusova ima za cilj prikazati Bogu predragocjenu Krv Srca Isusova probodenog na križu. Po ovom žrtvovanju, po ovom prikazanju Isusove Krvi, mi ostvarujemo naše svećeništvo.
Glavne svetkovine su Tijelovo i Presveto Srce Isusovo.
Zaštitnici počasne straže i nakane
Općenito gledajući zaštitnici Počasne straže su: Blažena Djevica Marija, sveti Josip, sveti Franjo Saleški, sveta Margareta Marija Alacoque, sveti Ivan evanđelist, sveta Marija Magdalena, blažena Marija od Isusa....
Izbor sata je slobodan, po osobnoj volji.
Ukoliko želite postati član Počasne straže potrebno je popuniti pristupnicu koja se nalazi u prilogu OVDJE i poslati na mail adresu sestara.
Povezani tekstovi:
Kako se razvila Počasna straža Srca Isusova u Hrvatskoj?
Kako moliti sedam posljednjih Isusovih riječi?
Povezani tekstovi:
Izvor: Uzeto iz Glasnika Počasne straže (brojeve glasnika možete nabaviti putem interneta i/ili predbilježbom kod Sestara Kćeri Srca Isusova u Lasinji)
