U zadnje vrijeme često susrećemo na raznim blogovima i portalima oprečne stavove u vezi Svetog Oca, Pape, njegovih izjava i nauke koji zbunjuje vjernike (i svećenike) zbog neznanja, koji smatraju da je Papa u svemu nepogrješiv. Tako od Pape vjernici stvaraju papolatriju (idola, a jedini idol nam može biti Isus Krist), a svećenici koji, nažalost, ne čitaju dokumente jer za to nemaju vremena, budući je zvanja sve manje, duše vode u mogući gubitak vječnosti ili ostaju bez odgovora. Često puta vjernici (i svećenici) u dobroj nakani, ali u velikom neznanju sebe i svoje stavove stavljaju na mjesto suca i autoriteta, upravo zamjerajući najviše onima koji im žele približiti pravi nauk o poslušnosti Papi. Na taj način oni postaju suci onoga što treba vjerovati. Vjera ne ovisi o našem osobnom sudu, nego o autoritetu Boga koji se objavljuje i koji ne može biti kontradiktoran. Stoga je potrebno prihvatiti sve što je Bog objavio, a ne uzimati samo ono što mi se kao pojedincu sviđa.
S tim razlogom želimo donijeti prikaz nauka Katoličke Crkve kako bi svima bilo jasno može li Papa pogriješiti.
Što govori Katolički nauk?
Što dogma uključuje? Na što je katolik pozvan vjerovati u vezi nauka nepogrješivosti Pape?
Svaki katolik je dogmu dužan poštivati jer ukoliko prilagođuje dogmu sebi to je kao da se postavlja na mjesto suca onoga što treba vjerovati (što smo već spomenuli) i na taj način, što potvrđuju i papa Pio IX. (kad je definirao dogmu o bezgrješnom Začeću Djevice Marije 1854.) i papa Leon XIII. (u enciklici Satis cognitum, 29. lipnja 1896. je napisao:"Tko poriče jednu od istina vjere, čak i samo u jednoj točki, zaista gubi cijelu vjeru, jer odbija poštovati Boga kao vrhovnu Istinu i formalne temelje vjere.") katolik gubi vjeru.
Odabir nekih istina vjere među cjelinom istina vjere zove se hereza ili krivovjerje.
U ovom slučaju nepogrješivost pape uključuje kad papa govori ex cathedra odnosno izriče istinu na rang dogme koju vjernici moraju vjerovati. U tom slučaju papi je obećana pomoć Duha Svetoga, tako da on ne može pogriješiti.
Petrovim nasljednicima nije obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz Njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. (Prvi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija, Pastor aeternus, vidi dokument OVDJE )
Tako četiri desetljeća nakon smrti pape Honorija I. je održan Treći carigradski sabor na kome je osuđena doktrina monotelitizma koju je papa zastupao. Pristaše monotelitizma uključujući Honorija I., proglašeni su hereticima i anatemizirani. Odluku o anatemi pape je prihvatio papa Lav II. Slučaj Honorija I. jedinstven je za sad u povijesti Katoličke Crkve. Na Prvom vatikanskom koncilu 1870. poslužio je kao glavni argument protivnicima dogme o Papinoj nepogrješivosti.
Prvi vatikanski sabor je definirao dogmu koja glasi: "Kad Rimski prvosvećenik govori sa Stolice (ex cathedra), to jest, kada vrši službu pastira i učitelja svih kršćana i kada svojim vrhovnim apostolskim autoritetom, definira učenje o vjeri i ćudoređu koje treba vjerovati čitava Crkva, odlikuje nezabludivošću, koja mu je obećana u blaženom Petru, i kojom je božanski Otkupitelj želio da bude opremljena Njegova Crkva kod definiranja učenja o vjeri i ćudoređu; zbog takve su definicije rimskog prvosvećenika nepromjenjive po sebi, a ne po suglasnosti Crkve.
(Kanon) – Ako bi se pak netko usudio proturječiti ovoj našoj definiciji, čega neka nas Bog oslobodi, neka bude kažnjen anatemom. (komentar: anatema u prijevodu znači izopćen, proklet.)
Kao što je Gospodin prokleo suhu smokvu jer nije donosila ploda, a suha smokva je simbol smrtnog grijeha takvim primjerom su bili vođeni i crkveni oci u nauci bilo o ćudoređu ili kojim drugim ključnim pitanjima.
Papa nije pozvan donositi novi nauk niti po pitanju ćudoređa niti po pitanju onoga što je definirano.
Papina nepogrješivost treba biti u službi čuvanja vjere koja je nepromjenjiva i neophodna za spasenje.
Blažena Marija Deluil – Martiny je predvidjela da će doći do toga da će masonerija htjeti posjesti na Petrovu stolicu jednog od svojih. ( Molitvenik bl.Marije Deluil – Martiny)
Taj Papa će biti prožet humanitarnim načelima koje će htjeti proširiti. Zapravo, na taj način kroz na vanjski izgled humanosti, mnogi će, koji ne znaju nauk Katoličke Crkve biti zavarani.
Humanitarna načela su dobra, no prvenstveno Papi nije dana prva ta uloga već da čuva polog vjere jer Krist je došao prvenstveno zbog spasenja duša.
Ukoliko slijedimo Papu u krivom nauku i lažnom milosrđu to je vrlo pogubno za našu dušu jer ako on ide u grijeh idu i svi oni koji ga u tome slijede i na taj način ne da samo gube vjeru, već objektivno gledajući gube i vječnost.
A otpad od vjere već je vrlo vidljiv i u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Francuskoj (u kojoj po novim izvještajima jačaju tradicionalna zvanja za koja uputimo koju molitvu.)
Da, istina, apostazija je najavljena i u Božjoj Riječi, ali ne da bi joj se priklonili već da razborito postanemo bolji.
Nadam se da ćemo se svi dobro preispitati, da nećemo sebe postavljati na mjesto suca što treba, a što ne vjerovati, jer ukoliko ne prihvaćamo polog vjere sveti Pavao nam upućuje riječi koje je izrekao u poslanici Timoteju: „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati“ (2 Tim 4, 3-4) To vrijeme je došlo.
