Kad god Božja milost odabere nekoga za kakvu posebnu službu ili za kakav uzvišeni poziv, daje mu sve darove koji su tako izabranoj osobi potrebni u njezinoj službi i obilato je krase.
U najvećoj mjeri se to obistinilo u svetom Josipu, poočimu Gospodina Isusa Krista i pravom zaručniku Kraljice neba i zemlje i Vladarice anđelâ. Njega je vječni Otac izabrao za vjernog hranitelja i čuvara svoga najvećeg blaga, svoga Sina i svoje Zaručnice. Tu je službu sveti Josip najvjernije izvršio. Zato mu je Bog rekao: "Dobri i vjerni slugo, uđi u veselje svoga Gospodara."
Istina, cijela sveta Crkva mnogo duguje Djevici Mariji, jer je po njoj bila dostojna primiti Krista. Ali poslije Marije Crkva posebnu zahvalnost i štovanje duguje svetom Josipu.
Bez sumnje Krist nije ni na nebu uskratio odanost, poštovanje i onu osobitu čast što ju je iskazivao Josipu kao sin svome ocu dok je bio na zemlji.
Zato mu je s pravom rečeno: "Uđi u veselje svoga Gospodara." Iako veselje vječnoga blaženstva ulazi u srce čovječje, ipak mu je Bog volio reći: "Uđi u veselje." Time se na otajstven način želi reći kako ono veselje nije samo u njegovoj nutrini, nego da ga svega okružuje i obuzima i da je on kao uronjen u neizmjerni bezdan.
Spomeni se, nas, sveti Josipe, i svojim zagovorom i molitvom posreduj kod Isusa posebno za Hrvatsku kako bi se očuvala vjera i obitelj u njoj. Molimo da nam bude milostiva i blažena Djevica, Tvoja Zaručnica, Majka Onoga koji s Ocem i s Duhom Svetim živi i kraljuje u beskonačne vjekove.
Povijesni prikaz posvete Hrvatske svetom Josipu
U sve većim opasnostima tursko – osmanlijskih osvajanja, papa Siksto IV. (1471.-1484.) uveo je službeno liturgijsko štovanje sv. Josipa 19. Ožujka u Katoličku Crkvu. U višestoljetnim obrambenim ratovima protiv tursko-osmanlijske agresije Sveta Stolica pomagala je Hrvatsku. To je isto učinila i u velikom ratu za oslobođenje istočnih dijelova Hrvatske s Podunavljem, Likom i Krbavom koji je trajao više godina (1683.-1699.). U to je vrijeme Hrvatski sabor 9. i 10. lipnja 1687. Godine izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno naroda. Nakon oslobađanja hrvatskih zemalja slijedila je barokna obnova u Hrvatskoj s obnavljanjem i podizanjem brojnih oltara i kapelica sv. Josipu u znak zahvale za nebesku pomoć ispaćenom hrvatskom narodu.
Potrebno je naglasiti kako je i blaženi kardinal Alojzije Stepinac, gledajući strahote Drugog svjetskog rata u Zagrebu, tražio zagovor zaštitnika hrvatskog naroda i osnovao poznatu župu Sv. Josipa na Trešnjevci.
1987. se navršilo tristo godina od značajnog događaja proglašenja sv. Josipa za Zaštitnika hrvatskog naroda. Naša biskupska konferencija je 1972. godine izjavila kako je proglašenje bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i nikad nije osporeno. Te iste godine blagopokojni kardinal Franjo Kuharić je otvorio 19. 3. Godinu svetog Josipa. Iste godine u Karlovcu je otvoreno Nacionalno svetište sv. Josipa te je nastavljeno s izlaženjem Glasnika u čast sv. Josipu.
Ovdje se nalazi primjer glasila iz 1920.
Zaključak je možemo bez pretjerivanja reći kako su naši pređi bili vjerniji u štovanju svetog Josipa kao i povijesnom odabiru Sabora. Da se sveti Josip štovao i zadnjih godina kao 9. i 10. lipnja 1687, kad je izabran za zaštitnika, vjerujem kako bi povijesni razvitak za naš narod bio povoljniji odnosno da danas ne bi imali probleme koje imamo.
Sveti Josipe, bdij nad našom domovinom i svim njezinim stanovnicima, da nam bude blagoslovljeno prebivalište na putovanju u vječni život.
O, Josipe, oče sveti čuvaj kuću i posveti
sva obitelj da se složi ljubav sveta nek`se množi.....
