Čudo ozdravljenja zagovorom sv. Lovre

Kapelica sv.Lovre u Eschringenu (Njemačka)

Sveti Lovro je jedan od najpoznatijih svetaca. Kapelica sv. Lovre u Eschringenu je sagrađena 1275. godine, a 1716. godine je opsežno renovirana. Od 1949. - 1956. nakon što je u ratu razorena, ponovno je sagrađena. Temeljito je renovirana od 2006. - 2008.

Unutarnje uređenje

U jednostavnoj kapeli nalaze se dva barokna oltara. Pri restauriranju se otkrilo da ima 8 slojeva boje. Oltari potječu iz Rimlingena (Njemačka). Tamo ih je sagradio ondašnji prvi župnik Anton Georgen. Budući da je tamo sagrađena nova crkva, oltari su bili prodani u Eschringen. Barokne skulpture Gospe Bezgrješne s lijeve strane i sv. Petra s desne strane glavnog oltara smatraju se djelom kipara Johann Wenzel Grauera.

Najstarija i najvrjednija statua je kip sv.Laurentina (sv. Lovre). Simboli: roštilj, đakonsko crkveno ruho i evanđelistar. Sv. Lovro je na roštilju bio

mučen. Pri tome je zavapio: "Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite!" (lat. "Assum est, inquit, versa et manduca."). Zbog te izjave, sv. Lovro je zaštitnik komičara, mesara i kuhara, knjižničara, kožara, studenata.

Iako se opisuje kao grub seoski rad, jedna je od rijetkih održanih srednjovjekovnih figura (oko XIII – XIV st.) i vrlo je značajna.

Bila je prvo jedina figura u niši na koru. Kad su postavljeni barokni oltari, ostala je sakrita iza. Tek u XX. st. pronašla je svoje mjesto u oltaru sa strane, a 2008. na glavnom oltaru.

Stanovnicima Eschringena je Laurentius toliko dragocjen da su figuru 1939. uzeli sa sobom pri evakuaciji u Oberfranken.

Fotografirano izvana

Čudo sv. Lovre je iz priče o bunaru

U Eschringenu je živjela jedna stara udovica sa svojim unucima. Sirotica je gotovo oslijepila. Jedanput u dubokoj noći potražila je prenoćište. Ujutro je prešla preko očiju sa svježom vodom iz bunara. Tako je činila sedam dana. Kad je došla do bunara zahvatiti vodu, prestrašeno je ustuknula jer iz dubine vode gledalo je u nju jedno lice, tako sveto i prijateljski kao od anđela. Ovo pojavljivanje se ponavljalo pri svakom dolasku na bunar. Istražio se izvor bunara i iz blata se izvukla slika sv. Laurentina (sv. Lovre). Odnijela se u kapelu. U bunaru se nalazila ozdravljujuća voda za mnoge tegobe.

Pod zaštitom sv. Laurentina (sv. Lovre)

Svetac je umro mučeničkom smrću od ruke cara Valerijana (jednog od najbrutalnijih progonitelja kršćana). Sv. Lovri kao rimskom đakonu povjerena su bila mjesna crkvena dobra i njihovo korištenje u socijalne svrhe. Kad je svetac na zahtjev trebao da preda blago, on je sve razdijelio siromasima i bolesnima u gradu i njih predstavio caru s riječima:"Oni su istinsko blago Crkve".

Zato ga je car dao ispržiti na roštilju.

Spomendan sv. Laurentina (sv. Lovre) je 10. kolovoza.

Postoji još jedna priča. Na zahtjev grofova iz Saarbrückera 1581. godine morao je sv. Laurentin (Lovro) odstupiti sa svog mjesta u kapelici jer je svako čašćenje bilo zabranjeno. Skoro 100 godina smatrao se nestalim dok ga jedna mlada žena nije našla u vodi "Lorenz – bunara", Echringenovom mlinu. Kad je nakon toga, netko od bolesnih, oprao oči s vodom iz izvora, ozdravio bi.

Isti fenomen priča legenda o Gospi u obližnjem Gräfinthalu. Kad je grofica obrisala oči sa iscjetkom (sekretom) od Gospinih rana, ozdravila je.

Jedna zanimljivost povezana uz sv. Lovru je zaljev sv. Lovre