Dragi i poštovani čitatelju, ukoliko se češće pitaš što drugi misli o Tebi, moj odgovor je predaj Bogu tu ovisnost i poput svake druge ovisnosti moli i radi na tome da napustiš tu ovisnost.
Navezanost na tuđa mišljenja je ogromno opterećenje i velika prepreka na putu prema Bogu koja proistječe iz oholosti. Ujedno je i velika napast te poput svakog kumira (idola) može ti uništiti život. Nezadovoljstvo svojim životom je također kumir kojeg treba pobijediti, a to može samo Bog učiniti u Tvojem životu.
Jedino onaj čovjek koji je istinski slobodan od tuđih mišljenja može biti istinski usidren u Gospodinu. Takav čovjek je istinski radostan čovjek, bez glume i maski.
On zna da ono što ga treba zanimati je jedino što Bog misli o njemu i blisko je povezan s Bogom.
Ova istinita priča je nastala iz pera velikog sveca, sv.Bernardina Sijenskog koji je bio teolog, pravnik, izuzetan propovjednik i reformator Reda manje braće. Preuzeta iz Nova et Vetera (pismo posvećeno katoličkoj tradiciji) neka ti bude pomoć da se oslobodiš opterećenja što drugi misli o tebi.
Pusti druge i oj, budi svoj!
(primjenjivo i u mnogim drugim primjerima, situacijama, staležima)…
Pripovijetka nam kazuje da je nekoć živio sveti muž koji je dobro poznavao ovozemne stvari te se uvjerio da u životu ne postoji način da se izbjegnu zli ljudski jezici. Jednom prilikom rekao je svojemu redovničkom bratu koji mu je po hijerarhiji Reda bio podređen:"Sine, dođi sa mnom i uzmi našega magarca.
Poslušni redovnik ode, uzme magarca, a mladić je išao uz njega pješice. Kada su prolazili kroz mnoštvo ljudi, naišli su na blatnjavo mjesto kad začuju:"Pogledajte kako je okrutan prema ovome bratu kojemu je naredio da pješice glibi kroz blato, a sam pak jaše na magarcu!"
Kada je sveti muž čuo te riječi, istog trena sišao je s magarca i na njega posjeo brata, a kada je hodio za magarcem, požurivao ga je prijeći kroz blato. Na to se javio i drugi:"Gledajte, kakva li čudna čovjeka da ima životinju i u takvoj starosti ide pješice, a dopušta jahati na magarcu tome mladiću koji se ne bi nu umorio ni zablatio kad bi on umjesto njega hodio. Vjerujte mi, to je lud čovjek, a osim toga obojica bi mogla ići na tom magarcu kada bi samo željeli i to bi bilo najbolje."
Zatim i sveti muž uzjaše magarca. Kada su prevalili dio puta, naišli su na jednog koji je rekao:" Pogledajte ovu dvojicu s magarčićem koji su obojica uzjahali ovu jadnu životinju! Vjerujte mi, ne mare oni odviše o njoj! Uopće se ne bih začudio da životinja ugine!"
Čuvši to, sveti muž smjesta siđe s magarca i isto naloži bratu te su hodeći jedan za drugim vodili magarca uzvikujući mu da ide...
Kada su već prevalili dio puta, netko dobaci:"Pogledajte ove luđake što imaju magarca, a obojica glibe kroz takvo blato!"
Vidjevši da ne postoji način da ih ostave na miru i da im što god ne predbacuju, sveti muž kaže mlađe bratu:"Dosta mi je više toga! Vraćamo se kući."
Kada su stigli u svoju samostansku sobicu sveti muž je rekao:"Dođi k meni, sine moj! Jesi li obratio pozornost na pouku koju smo naučili iz ovog događaja s magarcem?"
Brat postavi pitanje:"Na što mislite?"
"Nisi li primijetio da su ljudi, svaki puta kada smo jahali na magarcu, o nama loše govorili? Kada sam ja bio na magarcu, a ti išao pješice, loše su govorili o meni, tvrdeći da sam tebe kao mlađega trebao posjesti na magarca. Kada sam sišao s magarca i tebe postavio na svoje mjesto, tada su govorili da se ja, starac, trebam uspeti na magarca, a da ti mladac, trebaš ići pješice. Kada smo obojica uzjahali i tada su o nama loše govorili da smo suvišne okrutni prema magarčiću jer njemu to predstavlja preveliki teret. A kada smo naposljetku, obojica sišli, ponovno su nas grdili jer je, naime, ludost ići pješice kada imaš magarca. Stoga, sine moj, uzmi u obzir ono što ću ti reći: Znaj da čovjek koji živi na svijetu, čini dobro koliko samo uzmogne i što god učini, ionako će o njemu loše govoriti. Međutim, sine moj, smij se ovome svijetu i neka te on ne uznemirava. Nemoj stati na njegovu stranu jer tko bi se god na bilo koji način opredijelio za njega, uvijek bi bio na gubitku. Svijet donosi jedino grijeh i stoga mu se samo smij i uvijek čini dobro i pusti ljude neka govore što god im volja..."
