nedjelja, 14. travnja 2019.

Juda Iškariotski i đavolska nečovječnost (nakraju s riječima biskupa A. Schneidera)




Od duhovnog učitelja i velikog askete sv. Petra Alkantarskog (duhovnik sv.Terezije Avilske) koji je već za svoga života bio na glasu svetosti čitam kako je Juda Iškariotski četovođa sotonske rulje.

Isusov licemjerni prijatelj, izdajica koji se odrekao apostolstva kako bi mogao biti četovođa sotonske rulje.

Na čelu cijeloga mnoštva bestidno stupa i prilazi k predobrom učitelju da njega, koga je prije prodao, poljupcem mira i znakom prijateljstva preda u ruke njegovih neprijatelja.

"U taj čas reče Isus svjetini:'Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Svaki dan sam sjedio u hramu i učio, ali me niste uhvatili'" (Mt 26,55). "Ali ovo je vaš čas i vlast tame" (Lk 22,53).- Ovo je otajstvo dostojno divljenja. Što bi nas, moglo više začuditi i zadiviti nego gledanje jedinorođenoga Sina Božjega, ali ne samo u obličju grešna čovjeka, nego i u obličju osuđena čovjeka? "Ovo je", reče, "vaš čas i vlast tame." Iz ovih riječi se razabire da je ovo najnedužnije Janje bilo tada prepušteno đavolskoj nečovječnosti i bezdušnosti.


Đavao je po svojim slugama i pomoćnicima na nj izlio svu divljinu i okrutnost koju su samo mogli izmisliti.

Koliko se uzvišeno Božje veličanstvo poradi tebe ponizilo kad se Isus po tome, što je bio izručen đavolskoj vlasti, snizio do dna sviju zala. Zaista, ova kazna nije pripadala njemu koji je bio slobodan od svakog grijeha, nego je više odgovarala tvojim opačinama, ali joj se on svojevoljno podvrgao i htio je prihvatiti da bi se ti na taj način oslobodio od đavlove vlasti.

Razmišljam koliki svećenici, kardinali, biskupi se odriču Gospodina, predaju ga u ruke u nedostojnoj Pričesti i na koje sve načine se ne pridružuju zavedeni od zloga ili slobodnom voljom đavlovoj vojsci. Molimo za njihovo iskreno pokajanje i za svete svećenike!!!

Pitanje za razmišljanje kome se Franjo poklonio s ovim poljupcem nogu čovjeka, klečeći doduše uz pomoć, a ne može kleknuti pred Presvetim?

Ovo je beznačajna sitnica što se uistinu događa.
Vjernici katolici trebaju razumjeti ozbiljnost situacije kako bi se mogli moliti kao nikad prije za kraj krize u Crkvi ili barem mirniju situaciju. Postite, molite, bdijte!

Katolička vjera uči da je papa nepogrješiv, ali ne u svemu već samo kad govori ex cathedra tj. eksplicitno definira doktrinu koja se odnosi na vjeru i moral.

Prvi u povijesti Crkve koji se suočio s papom je sv. Pavao sa sv.Petrom.

Msgr. Schneider uči da su „pravi papini prijatelji“ oni kardinali, biskupi i laici „koji izražavaju svoju javni zabrinutost zbog vrlo bitnih pitanja, o stanju zbunjenosti u Crkvi.“
Biskup Schneider je rekao da oni koji izvode „hvalospjeve papi“ i „negiraju dokaze“ da dvosmislenost Papinog učenja izaziva zabunu, ne pomažu Papi, a ni sami sebe kad budu suočeni sa svojim konačnim sudom.“

Koji zatvaraju oči na činjenice i neselektivno brane svaku odluku Vrhovnog svećenika su oni koji najviše doprinose potkopavanju autoriteta Svete Stolice. Uništavaju njihove temelje umjesto da ih jačaju. Teško je stati uz istinu, ali iz ljubavi i iskrene želje za dobrobit drugih moramo govoriti istinu čak i kad je nepopularna. Tako je i s papom Franjom. Volimo ga, ali ne možemo i ne smijemo držati glavu zakopanu u pijesku jer onda kockamo sa spasom duša. Kristova istina je sve što nam znači i On je jedini put u vječni život i izvan Njega postoji samo vječni pakao. (https://www.lifesitenews.com/)
Ovdje nema ni mržnje ni animoziteta prema Papi Franji. Postoji brižna briga i spremnost da se suprotstavimo čak i Papi kada dođe do pogrješaka koje prijete vjeri. Trudimo se da to učinimo s poštovanjem i ljubavi, ali i jasnoćom.

Izvor: Razmatranja, sv. Petar Alkantarski
           https://www.lifesitenews.com/