Sveti Petar Claver misionar (1580-1654)

 

Sveti Petar Claver bio je isusovac, apostol crnačkog roblja u Kolumbiji. Živio je životom istinskog heroja. Na blagdan Bezgrješnog začeća 1594. primio je kleričku tonzuru.
U Barceloni na isusovačkom sveučilištu dobio je zvanje za Družbu Isusovu i 1602. stupio je u isusovački novicijat. Dvije godine kasnije polaže prve redovničke zavjete. Još nije bio zaređen za svećenika kad su ga odabrali za misije u Novoj Granadi, Kolumbiji. 1616.godine zaređen je za svećenika. Crni robovi su ga zbog njegovog rada zavoljeli poput oca, a veliko poštovanje i divljenje je uživao i od bijelaca. Ljubav koju je iskazivao crncima mijenjali su njihove živote i crncima i bijelcima vodeći ih prema Kristu. Petar je osim redovnih zavjeta imao dodatni zavjet, a on je bio da će crnce voditi prema Kristu i tu je sva mudrost njegovog djelovanja.

Blažena Djevica Marija - mala Gospa

Mala Gospa

preuzmi cijeli dokument u pdf-u

Između svih svetaca kojima slavimo dan njihove smrti samo svetom Ivanu Krstitelju (24. lipnja) i Bogorodici (8. rujna) slavimo dan rođenja. Bogorodica je kraljica svih svetaca.

Rodila je Boga i po posebnoj milosti od samog začeća bila je očuvana od svake pa i najmanje ljage grijeha kao i od istočnog grijeha. Dolikovalo je da Kristova Majka bude Njega dostojna, koliko je to moguće; a ne bi ga bila dostojna, kad bi bila okaljana nasljednim grijehom i podložna sotonskoj vlasti, pa bilo to samo i u prvom času svog začeća.
Rođenje Utjelovljenog Boga, koji je uzeo ljudsko tijelo u krilu svete Bogorodice i na taj način ga posvetio slavimo na Božić.
Pripovijeda se da je jedan pustinjak na dan 8. rujna često čuo nebeski pjev. Molio je Boga da mu očituje što ti glasovi znače. Kad je čuo da zbor Anđela i svetaca u nebu slavi svetkovinu Blažene Djevice Marije, došao je u Rim i pripovijedao je to papi, koji je odredio ovaj blagdan. 

Olimpijada u Riju 2016 i rodna ideologija

utrka na 800 metara za žene - tri dečka odnijela pobjedu

preuzmi cijeli dokument u PDF-u

Radi li se o povijesnoj stvari ili jednom ponižavajućem i diskriminirajućem činu kad muškarci koji su se proglasili ženama u utrci za žene pobjeđuju i osvajaju sve tri medalje? Žalost i sramota! Sud za športsku arbitražu (CAS) je odlučio da ti muškarci smiju odlučiti da su žene, i da na osnovi toga moraju biti uvršteni u trku sa ženama i uopće ne moraju ni umjetno mijenjati svoje hormone.

U drugim ih natjecanjima nije bilo.

Dramatični podatci iz Velike Britanije o porastu spolno prenosivih bolesti među homoseksualcima

(London) U Velikoj Britaniji Ministarstvo zdravstva bilježi boom spolno prenosivih bolesti. Za to su odgovorni homoseksualni i biseksualni muškarci i njihovi čini.

Dana 5. srpnja ove godine britansko je Ministarstvo zdravlja objavilo najnovije podatke koji dokazuju pravu eksploziju infektivnih bolesti koje se prenose homoseksualnim odnosima. Pogođene su poglavito osobe koje se u smislu rodne ideologije označavaju kao „gender fluid“.

Masonski planovi za uništenje Katoličke crkve

preuzmi cijeli dokument u pdf-u

Ovdje donosimo, sabrano na jednom mjestu, više planova za uništenje Katoličke Crkve te drugih tekstova o toj temi koji su objavljeni u našim časopisima ili po našim blogovima i portalima. Koliko god anticrkva nasrtala i nanosila stravične udarce, i koliko god se činilo da ima uspjeha, ostajmo s Kristom, čvrsto uvjereni u pobjedu jer uspjeh je anticrkve samo prividan i privremen.

Ne zaboravimo Kristovo obećanje svojoj Crkvi: „A ja tebi kažem: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati."(Mt 16,18).

„Iz rečenoga je lako razumjeti što je masonska sekta i što ona želi. Njezina načela u tolikoj su općoj suprotnosti s ljudskim razumom da ništa ne može biti izopačenije. Želja da se uništi vjera i Crkva ustanovljena od Boga s obećanjem vječnog života, pokušaj da se ožive, nakon osamnaest stoljeća, poganski običaji i institucije, velika je glupost i smjela bezbožnost. Ne manje strašno i nepodnošljivo je preziranje darova udijeljenih putem Njegovih poslanika. U ovom ludom i zastrašujućem pokušaju čovjek prepoznaje onu neukroćenu mržnju i osvetnički bijes koji je protiv Isusa Krista planuo u Sotoninom srcu.“

[Papa Lav XIII., enciklika Humanum genus]

Isprika...

Cijenjenom čitateljstvu,

u postu o Sv. Pričesti 26. kolovoza dogodila nam se veća pogreška u navodu 

”U nekim krajevima i u nekim zajednicama pričest na usta je ušla u praksu makar Sveta Stolica NIKAD nije dala za to dopuštenje!”

točan navod je: ”U nekim krajevima i u nekim zajednicama pričest na ruku je ušla u praksu makar Sveta Stolica NIKAD nije dala za to dopuštenje!”

Tekst je ažuriran i greška otklonjena te vas molimo za razumijevanje i ujedno zahvaljujemo na praćenju i svakoj pomoći u radu za blog na slavu Krista Kralja!

Božji blagoslov!

Zašto ljubim svoju crkvu

preuzmi dokument u pdf-u

Istina je životno načelo duha. Sveti Augustin pita:" Za čim teži čovjek više negoli za istinom?" Što je skromnom šumskom cvijetku zraka sunčana, to je duhu čovječjemu istina. 
Duša mi je golubica što se krije u pećini, da ne bude plijenom svijeta. U istinu roni vjera moja i čeznuće moje duše.

Crkva je vojna sila Kristova, a sveti Augustin govori da je ona vjerni narod Božji proširen po svoj zemlji i dodaje:“Neće imati Boga za Oca tko ne želi imati Crkvu za Majku“. Majka Crkva darovala nam je tri dragulja. Prvi dragulj je njezino jedinstvo jer Gospodin je osnovao samo jednu Crkvu "jedno stado, jedan ovčinjak, jedan pastir."
 

Nadbiskup Fulton Sheen: Značenje sv.Mise

https://m.youtube.com/watch?v=sr_57fD6Ado

prijevod u pdf-u

Danas ću vam govoriti o misi i pokušat ću vam je pojasniti, ako mogu. Siguran sam da u ovoj crkvi ima mladih ljudi koji su rekli: “Ja ne želim ići na misu, ne želim ići u crkvu.

Ja ništa od toga ne dobivam.” A znate li zašto? Jer ništa ne donosite. Siguran sam da neki od vas, dečki, imate majke koje ne zanima nogomet. Kažete joj: “Dođi, mama. Pogledaj utakmicu”. Ona od toga ništa ne dobiva. Zašto? Zato što sa sobom ne nosi nikakvo znanje o nogometu. Sjetite se koliko ljudi ne želi ići na operu. Opera im je dosadna zato što ne donose nikakvo znanje o glazbi. Zamislite da se odjednom nađete u Ateni na brdu Areopagu. Biste li to razumjeli? Biste li pomisli: “Pa ovo je mjesto gdje se Sokrat branio!” I gdje je sv. Pavao održao svoj veliki govor. Morate ponijeti nešto sa sobom u Grčku kako biste je mogli razumjeti. I onda naravno da ništa od nje ne dobivate. Jer ne činite nikakvu žrtvu, ne ulažete nikakav trud kako biste razumjeli što je to misa. Pojednostavljeno, misa je put prema Kalvariji i tim putem vi se držite za križ na kojem je Krist i ostavite ga ovdje, danas. Kad god se služi misa, mi postavljamo križ, u Nairobiju, u Tokiju, u New Yorku, u ovom gradu. To je misa: nastavak Kalvarije. I kako bismo u tome mogli sudjelovati, vi morate donijeti svoje male križeve. Naš Gospodin je rekao: „Uzmite križ svaki dan i slijedite me“. Svatko ima svoj križ. Na primjer, vi, mladi učenici, imate križ pravopisa, matematike, poslušnosti. Kad vam majka kaže: „Operi suđe“. I to je mali križ. Odrasli ljudi imaju različite vrste križeva. I svatko od nas donosi svoj križ ovdje i stavlja ga uz veliki Kristov križ. I stavljamo svoje križeve na hrpu pred Njim, to je misa. Ima tri čina, baš kao velika drama. Zamislite dramu iz 4-5 st. pr. Kr. Jer to je bilo veliko doba drame. Drama je pomicala srca, čistila duše. Ali bila bi odigrana samo jednom. I ako ste bili u tom kazalištu, nakon što ste odgledali dramu i ona vas je oduševila, pomislili biste: kakva šteta, svatko na svijetu bi trebao vidjeti ovo! Kako to postići? Pa osnivanjem kazališnih družina: drugi glumci, isti tekst, ista drama. Ali pokazuje se na različitim pozornicama svijeta. Primijenimo to sada na smrt našega Gospodina. Ta je drama odigrana jednom, ali u noći posljednje večere naš Gospodin rekao je: Pripremit ću ovu dramu kako bi se ona izvodila diljem svijeta, a srca i duše čistile. I reče: ustanovit ću kazališne družine. I rekao je svojim apostolima i svećenicima: Činite to! Ponavljajte! Isti tekst, ista svrha, samo su pozornice različite.

Pobožnost pet prvih subota

Dana 13. srpnja 1917., u toku svog trećeg ukazanja, govoreći o drugom svjetskom ratu, koji će doći, rekla je: »Da bih ga spriječila, doći ću i zamoliti, da se obavi posveta Rusije mome Bezgrješnom Srcu i da se ide na sv. Pričest prvih subota u svrhu naknade«.

Taj najavljeni ponovni dolazak zbio se 10. prosinca 1925., kad je Lucija bila kao kandidatica u Pontevedra u Španjolskoj. Tada je Gospa ustanovila, da se spomenuta pobožnost obavlja kroz pet prvih subota u mjesecu. Crkvena vlast u Leiriji odobrila je tu pobožnost 13. IX 1939. godine. Pobožnost prvih pet subota sastoji se u slijedećem:

Enciklika "Ad diem illum", 02. veljače 1904.

Enciklika je izdana povodom proslave 50.obljetnice (8.prosinac, 1854.godine, papa Pio IX) dogme o Bezgrešnom začeću Blažene vazda Djevice Marije. Govori o posredovanju milosti po Majci. Majka Marija je najdostojnije zaslužila da bude obnoviteljica izgubljenog svijeta (preuzeto iz Eadmer, De excellentia Virginis Mariae 9 (PL 159,573). Djeliteljica je svih darova koje nam je zaslužio Isus svojom smrću i krvlju.

Pobožnost Srcu Isusovu i Srcu Marijinu za naše vrijeme

 „Egzekucija“ Presvetog Srca u Španjolskoj u tridesetim godinama prošlog stoljeća

preuzmi cijeli dokument u pdf-u

Djelotvornost štovanja presvetog Srca Isusova pokazuje nam i velika nesklonost koju su revolucionari imali prema njoj: kada je ne mogu baš ignorirati, ismijavaju je i bore se protiv nje na svaki način. Blaženi katalanac José Torras y Bages (1846.-1916.), biskup Vicha (Španjolska), ustvrđuje: „Revolucija je deklarirani neprijatelj pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu jer joj snažan instinkt da razumjeti da je to pobožnost određena da je uništi“.

Ova pobožnost sadržava krajnje sredstvo božanskog milosrđa kojemu se moramo uteći ako se želimo spasiti i od vječne propasti, kao i od vremenite. Otac Jules Chevalier napisao je već 1891.: „Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu objavio je sam Gospodin, a preporučila ju je Crkva kao učinkovit lijek za zla modernoga svijeta.“

Svećenik zauvijek

Prijatelji, najvažniji dan u mojem životu bio je dan kada sam bio zaređen za svećenika.
“SACERDOS IN AETERNUM” Rimska Crkva je u vrijeme pape Pija XII to tako tad zvala.
“SACERDOS IN AETERNUM” u prijevodu sa latinskog na bilo koji jezik znači svećenik zauvijek.

Noć prije ređenja dobio sam knjigu MISSALE ROMANUM odnosno Rimski Misal. Ta knjiga se koristi u vrijeme Mise rimskog obreda. Papa, kardinali, biskupi i većina današnjih (u vrijeme kad je bio intervju) svećenika prije reformacije Drugog Vatikanskog Sabora su polagali zakletvu. Kao što je bio slučaj sa svima njima, biskup koji me je redio zamolio me da stavim lijevu ruku na tu knjigu, a desnu da podignem i da izgovorim ovu zakletvu:
“Dobrovoljno i bezrezervno prihvaćam Apostolsku i Crkvenu tradiciju svete, katoličke i Apostolske Rimske Crkve i obećavam, zavjetujem i svečano se zaklinjem da ću održati i ispovijedati cijelu tradiciju, nepromijenjenu, do zadnjeg daha života."

Najvažnije i najsvetije od tradicije je Sveta Misa. Misa naših predaka, Tradicionalna Latinska Misa. Ponekad ju nazivamo Tridentinska Misa Pape Pija V. zato jer je na zahtjev koncilskih otaca koji su se sakupili između 1545. i 1563.godine u Talijanskom gradu Tridentu papa Pio V dao trajno dopuštenje za Tradicionalnu Latinsku Misu, kako smo je nazvali i zavoljeli.