Želja Majke Božje - posveta njezinom Bezgrješnom Srcu: molimo svoje natpastire da obnove posvetu našega naroda Bezgrješnom Srcu Marijinu. Tom bi posvetom naš narod i Domovina mogli izbjeći mnoga zla u predstojećim burnim vremenima!

Krunjenje kipa Gospe Fatimske 13. lipnja 1946. godine

„U mojoj su uspomeni nezaboravni dani prvoga hrvatskog hodočašća u svibnju 1968. kada smo nakon svete Mise, s našim biskupima i svećenicima obavili posvetu našeg naroda Srcu Marijinu i u pozlaćenom srcu ostavili naš zavjet“

„Znamo da se pape pozitivno odnose prema Fatimi i da ne taje svoje pobožnosti prema Fatimskoj Gospi. Pio XII. je novosagrađenoj Crkvi u Fatimi podijelio čast bazilike.“

(kardinal Franjo Šeper u Uvodnoj riječi knjige „Fatima da ili ne“)

 

Gospa je u Fatimi izrekla da želi da se posvetimo njezinom Bezgrješnom Srcu, da ga se treba častiti pobožnostima i molitvama te obavljanjem pobožnosti pet prvih subota. Osobito je zahtijevala posvetu Rusije svojem Bezgrješnom Srcu. K tome, ona želi da se zemlje i obitelji njemu posvete. U mnogo slučajeva to se i dogodilo.

Na poticaj pape Pija XII. u dvadesetom su se stoljeću brojni narodi posvetili Srcu Presvete Djevice Marije.

Dana 25. ožujka 1943. u Lourdesu Francuska je posvećena Bezgrješnom Srcu Marijinu; dana 15. kolovoza 1943. Holandija i Belgija. Godine 1946. Poljski su biskupi posvetili svoju domovinu Srcu Bogomajke, a 18. svibnja 1947. kardinal Innitzer obnovio je zavjet kojim je car Ferdinand III. 18. svibnja 1647. posvetio Austriju Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Budi glas za one koji nemaju pravo glasa! (informacija o klanjanju za nerođene)

Dragi vjernici i svi koji čujete Gospodinovu Riječ:"krv brata tvoga viče iz zemlje prema meni." (Post 4, 10) Dođite i pridružite nam se u molitvi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, 18.tog u mjesecu, u crkvi sv. Blaža u Zagrebu, od 19 – 22 sata, za spasenje Kristovih najmanjih, nerođenih. Izaberite život i blagoslov i dajte, s nama iz apostolata za život, zadovoljštinu Euharistijskom Isusu za grozna ubojstva nerođene djece u Domovini i svijetu. Biraj, s nama ljubav umjesto smrti jer Ljubav nam je put i cilj u Vječnost! Budi s nama glas za one koji nemaju pravo glasa niti pravo na izbor! 

"Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25,45)

Biskup Egan:„Rastući problemi“ zbog pobudnice Amoris laetitia – „Molimo se za Crkvu“

Biskup Philip Egan:„Rastući problemi“ i „razdor“ u Crkvi zbog pobudnice Amoris laetitia

(London) Dok mnogi crkveni predstavnici izjavljuju da je sve u najboljem redu, drugi s obzirom „sve više problema“ zbog Amoris laetitia pozivaju na molitvu.

Biskup Barcelone u miru, kardinal Sistach izjavio je prije nekoliko dana da je sve u najboljem redu. Sporna posinodska pobudnica Amoris laetitia pape Franje njemu je „jasna“ i nije „dvosmislena“, zbog čega on kaže da ne može razumjeti da drugi kardinali o tome imaju dubia (dvojbe).

Posve je drukčijeg mišljenja engleski biskup Philip Egan iz Portsmoutha. On konstatira „rastuće probleme“ u Crkvi. Razlog tomu je pobudnica Amoris laetitia. Zbog tumačenja ovog papinskog dokumenta kojemu kritičari predbacuju dvosmislenost u odlučujućim odlomcima, u biskupiji i u župama se „može konstatirati rastuće nejedinstvo i razdor“.

Ljubav i vjernost "u sve dane života svoga"

Hvalospjev ljubavi

Kad bih jezike ljudske i anđeoske govorio,

a ljubavi ne bih imao,
bio bih kao mjed, koja ječi,
ili praporac, koji zveči.
Kad bih imao proroštvo
i znao sve tajne
i sve znanje;
i kad bih imao svu vjeru,
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa!
I kad bih razdijelio sve svoje imanje,
i kad bih predao tijelo svoje, da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav dugo trpi,
ljubav je dobrostiva,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
ne čini što je nepristojno,
ne traži svoje,
ne razdražuje se,
ne misli o zlu;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve podnosi, sve vjeruje,
svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Proroštva će prestati.

Jezici će umuknuti, znanja će nestati.
Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo.
A kada dođe, što je savršeno, prestat će,

što je djelomično.
Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio sam kao dijete,
sudio sam kao dijete.
Kad sam postao muž,
odbacio sam, što je bilo djetinje.
Jer gledamo sad kroz ogledalo,
u zagonetki,
a tada ćemo licem u lice.
Sada poznajem dijelom,
a tada ću poznati, kao što sam i poznat.
A sada ostaje vjera, ufanje, ljubav,
ovo troje,
ali je najveća među njima ljubav.

Izvor

Zabrinjavajuće vijesti iz Rima: je su li sve samo glasine?! Hoće li se dirati i u svetu liturgiju?

„Korekcija“ Pape navodno se već dogodila. Ako Papa odbije odgovoriti na dubia, korekcija će biti javna.
Izvor: https://gloria.tv/article/uX6M1bbBe76N2vzQGuqbPXyR9
 

Izvor: https://twitter.com/ProtectthePope
 

Kardinal Müller navodno je stavio na raspolaganje svoju službu pročelnika Kongregacija za nauk vjere, kardinal Burke otkazuje sve termine.
Izvor: https://gloria.tv/article/SGyjWs3cAbrh6YT726u2yDWp1
 
                     Velika zabrinutost kod mnogih: hoće li se dirati u svetu liturgiju?

Nove informacije u vezi dubie

Iz Rima dolaze snažne i uporne glasine da su 4  kardinala privatno ispravili papu - ako se ne odazove.. objavit će javno.

   

Lurdsko svetište – susret neba i zemlje

                                Massabiellska pećina (fotografija sa vojnog hodočašća)

Posljednji put sveta Bernardica je vidjela Presvetu Djevicu Mariju u svom zemaljskom životu iz udaljenosti. Špilja je bila ograđena ogradom. Bernardica nije mogla bliže prići, ali je imala silnu želju sa susretom. Bilo je to na blagdan Gospe Karmelske. Gospa je htjela poručiti koliko su joj mili blagdani. Htjela je na taj način pokazati da nas prati s ljubavlju te da će nas voditi putevima svetosti ako joj to dopustimo. Značenje Massabiellske pećine nalazimo u Bibliji. Gospa je htjela svratiti pozornost na to da je jedini Bog, ona hridina na kojoj trebamo graditi svoj život, da jedino u Bogu trebamo tražiti oslonac i zaštitu; da je Crkva izgrađena na stijeni – Petru ona obitelj koju neće ni vrata paklena nadvladati! 

Ograda predstavlja protivljenje ljudi; a rijeka Gava tijek ovoga života koji nas dijeli od vječnosti. Voda je nepremostiva, dok ne dođe čas da putem križa i pokajanja stignemo na drugu obalu. Ali tamo nas čeka ljubav, majčinska toplina, blaženstvo drugog svijeta. Poslije ovoga oproštajnog ukazanja Bernardica se vraća u svakidašnjicu svoga života. Ona se umanjuje, a spilja i izvor rastu. Duh Sveti vodit će dalje njezin život putovima koji su izuzeti od svake draži i svakog vanjskog sjaja. Njezina svetost ostat će skrivena okolini u kojoj bude živjela.

Blaženi Alojzije Stepinac – branitelj istine i čudoređa

Ljubav prema vlastitoj domovini

Iz govora blaženog Alojzija Stepinca: "Želim da upotrijebim ovu priliku i da iznesem stanovište Crkve o stvari, koja se danas mnogo tretira, a koja vaše duše nerijetko stavlja na kušnje, a to je odnos uvjerenog katoličkog intelektualca prema svome narodu. Nerijetko se čuje da inteligencija ne pripada narodu. A čemu se onda Vi školujete? Čemu Vaše muke i napori oko sticanja znanja? Kao što ne može istinski čovjek napredovati bez glave i zdrave pameti, tako ne može napredovati ni narod bez zdrave i poštene inteligencije... Katolici su, kažu, internacionalni. Prema tome su nenarodni i nemaju osjećaja za narod. Jeste li vi uistinu zato, što dokumentirate svoju odanost Crkvi, osuđeni da budete manji narodni negoli drugi? Ili niste li upravo vi, koji poštujete Crkvu i slijedite njezinu nauku, niste li, velim, baš vi prava narodna inteligencija i narodna uzdanica? Mnogo se, istina je, govori o ljubavi prema narodu. Mnogi govore tako o njoj zato što koristi njihovom džepu. Drugi opet da prikriju razne prljavštine, a treći jer su željni slave. Za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ona moralna i etička dužnost. Kad te dužnosti ne bi više vršili ne biste uopće bili katolici, kao što ni ja ne bih bio katolički biskup, kad ne bih požrtvovno ljubio svoj narod. Kršćanin ne samo da smije već mora ljubiti narod iz kojega je nikao. To leži već u samoj čovjekovoj naravi. Kršćanstvo ne ruši naravnog zakona već ga usavršava i oplemenjuje. Ljubav prema samom sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena već je zapovijeđena. Narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Ni jednog naroda ne mrzite i ne prezrite, a svoj narod ljubite! Tko razuman može zamjeriti djetetu, ako više ljubi svoju majku nego li tuđu? Ljubav prema narodu i ljubav prema katoličkoj vjeri ide zajedno! To su dvije sestre blizanke koje imaju zajedničkog Oca na nebesima. Bog ne može sebi protusloviti. Zar nije Spasitelj najprije propovijedao svom narodu izraelskom i prema tome nastojao najprije njemu koristiti?

Liberalno kršćanstvo – najljući neprijatelj Crkve

Počesto nabasamo na mnoge tragove u tajnu akciju koja će uspjeti promijeniti crkveni duh iznutra; tisuće je takvih spisa u XIX. stoljeću. Jedan protestantski pastor iz Ženeve profesor Bouvier,nedvosmisleno kaže u siječnju 1870. u časopisu “Liberalna crkva“, “reformiranom” časopisu u Nizzi: «U našu borbu protiv katoličanstva upliće se liberalno katoličanstvo koje je naoružano i drevnošću i naukom novoga duha…samo liberalno katoličanstvo može ostvariti djelo Reforme, živu izgradnju u sredini u kojoj je kršćanstvo rođeno. Kada čisto Evanđelje katoličkim masama nose protestantske ruke, ono se samim time kompromitira: sumnjivo je. Liberalno katoličanstvo ima mogućnost pronaći bolji način pristupa i prodora katkad brže i izravnije u samo srce Vatikana».

(Jean Ousset)

Syllabus Pija IX – Zbirka zabluda koje su odbačene u različitim dokumentima Pija IX., izdano 8. prosinca 1864.

Papa Pijo IX je dao da se u enciklici „Quanta cura“ na dan izdavanja pridoda 80 tvrdnji koje je on već ranije osudio u različitim dokumentima.

Pojedine tvrdnje koje su osuđene:

• Treba nijekati svako Božje djelovanje na čovjeka i na svijet (osuđeno u nagovoru „Maxima quidem“, 09. lipnja 1862.)
• Svaki čovjek ima slobodu prihvatiti i ispovijedati religiju, za koju, vođen svjetlom razuma, bude smatrao da je istina (osuđeno u nagovoru „Maxima quidem“, 09. lipnja 1862.)
• Ljudi u obdržavanju bilo koje religije mogu pronaći put vječnog spasenja i postići vječno spasenje (ova teza je osuđena više puta jer vjerska definirana istina govori samo je u Katoličkoj crkvi spasenje. Neki od dokumenata u kojima je osuđena su enciklika „Qui pluribus“, 9. studeni 1846., nagovor „Ubi primum“, 17. prosinca 1847., nagovor „In consistoriali“, 01. studenog 1850. )

Posvećeno svim našim koncilskim freakovima

Budući da pakao želi prognati Isusa Krista i njegovu Crkvu – uzdignimo svoje vapeće ruke prema Djevici

Budući da pakao želi prognati Isusa Krista i njegovu Crkvu iz duša i društava, sada je kao nikada prije čas da uzdignemo vapeće ruke prema neusporedivoj Djevici po kojoj je Otac Nebeski svijetu darovao Isusa Krista, kako bi ta Majka Spasiteljeva, dajući takoreći Isusa Krista dušama – dala im izgubljeni život, da bi ta moćna Zaštitnica Crkve, "strašna kao vojska pod zastavama" zadobila pobjedu nad svojim neprijateljima, i da bi ta Božanska Kraljica Hijerarhije privukla na sve članove katoličkoga klera takve blagoslove Srca Isusova da im očuvaju hrabrost i savršenost usred oluja naše žalosne epohe te da učine da zasjaju kao dijamanti bez ljage na divnom ruhu Crkve.

Izvor: Odlomak iz knjige Misli, Blažena Marija od Isusa Deluil – Martiny, utemeljiteljica družbe Kćeri Srca Isusova

Svjetlost svijeta – redovnički zavjeti

                                       Sestre Kćeri Srca Isusova - Lasinja (vječni zavjeti sestre)

Vi ste svjetlost svijetu. Grad, koji stoji na gori, ne može se sakriti. (Mt 5,14)

Odluka monaha, prihvaćena vlastitom odlukom i voljom, ne može se napustiti bez grijeha. Ono naime što je tko zavjetovao Bogu, mora i izvršiti (Pnz 23,21; Ps 50, 14). Stoga tko je napustio obećanje da će živjeti sam, te je prešao ili u vojsku ili u ženidbu, treba se očistiti zadovoljštinom javne pokore: premda i vojska može biti poštena, a ženidba časna, prijestup je napustiti izbor boljega.

Djevojke koje nisu prisiljene nalogom roditelja, nego su vlastitom voljom prihvatile odluku i stalež djevičanstva, griješe ako kasnije izaberu ženidbu, makar i nije došlo do posvećenja (djevičanstva).

(Odlomak iz pisma "Epistolas fraternitatis", pape Leona I. Velikog)