Nadbiskup Luigi Negri i nadbiskup Carlo Maria Viganò priključuju se Ispovijesti vjere protiv pobudnice Amoris laetitia
(Rim) Dva talijanska biskupa priključila su se Ispovijesti nepromjenjivih istina o sakramentalnome braku koju su napisali biskupi Kazahstana, a koja je prekjučer objavljena. Otpor promjenama crkvene prakse, a time i nužno i crkvenoga nauka koje papa Franjo želi postići pobudnicom Amoris laetitia ne popušta.
Prekjučer su nadbiskupi Jan Pawel Lenga i Tomasz Peta kao i pomoćni biskup Athanasius Schneider objavili svoju Ispovijest nepromjenjivih istina o sakramentalnome braku. Istog su se dana Ispovijesti priključila i dva talijanska biskupa. Riječ je nadbiskupu Luigiju Negriju, umirovljenome biskupu Ferrare-Comacchia i kurijalnome nadbiskupu Carlu Mariji Viganu, koji je između ostaloga već bio apostolski nuncij u SAD-u.
Ispovijest je „glas savjesti“ kako potpisnici kažu i koji time reagiraju na pomutnju koja se sve više širi u Crkvi. U središtu stoji zapovijed o nerazrješivosti valjano sklopljenoga sakramentalnoga braka.
Nadbiskup Luigi Negri
Nadbiskup Negri, najprije biskup Montefeltra i San Marina, imenovan je od Benedikta XVI. nadbiskupom Ferrare i Comacchija i naslovnim opatom Pompose. Kao takav pripadao je među istaknute članove talijanskoga episkopata. Zbog svojeg hrabrog i neokrnjenog naviještanja vjere postao je poznat i izvan Italije. Još kao biskup Montefeltra suprotstavio se masonima i time nije dobio samo prijatelje.
Premda je dobroga zdravlja papa Franjo ga je umirovio čim je to bilo moguće po crkvenome pravu zbog godina starosti. Prije toga su liberalni crkveni krugovi inscenirali hajku protiv nadbiskupa jer su se nadali da će ga za Franjina pontifikata prljavom kampanjom uspjeti prije vremena potjerati iz službe. Franjo mu je za nasljednika imenovao „svećenika s ceste“ koji se zdušno trudi oko provođenja papinske linije Welcome All Refugees i koji se dodvorava muslimanima.
Nadbiskup Carlo Maria Viganò
Drugi nadbiskup koji se priključio ispovijesti jest vatikanski diplomat i kurijalni nadbiskup Carlo Maria Viganò. U javnosti je kritiziran u svezi s posjetom pape Franje SAD-u, no još i više u crkvenim krugovima. Papinsko okružje proglasilo ga je odgovornim da je Kim Davis, službenica Rowan County u državi Kansas, stavljena na popis ljudi koji osobno mogu razgovarati s papom Franjom u Apostolskoj nuncijaturi u Washingtonu. Davis je postala simbolom otpora „homo-braku“ jer je nakon presude Vrhovnoga suda uz priziv na svoju kršćansku vjeru odbila obraditi „sklapanje braka“ homoseksualaca.
Službena papinska strategija bila je naprotiv da se pošalju signali „popuštanja napetosti“ u smjeru organiziranih homoseksualaca i poglavito njihovih političkih podupiratelja. Glavni promicatelj homoseksualne agende bio je tada američki predsjednik Barack Obama. Vatikan je želio voditi pregovore s ovom političkom ljevicom. Kim Davis postala je time gotovo kamenom spoticanja. Vatikan je pokušao ovaj posjet držati u tajnosti. Kad je sama Davis to objavila, vrisnuli su lijevi mediji, zbog čega je Vatikan protivno istini opovrgao susret, ali kratko vrijeme nakon toga ipak je morao priznati.
Kim Davis bila je po želji vodećih američkih biskupa na popisu posjetitelja, što nije bilo moguće bez Nuncijeve pomoći. Njezina nazočnost omela je namjeru papinskoga okružja da gestama stekne naklonost vodećih američkih krugova, no krugova koji su daleko od Crkve. Stoga je Franjo, također u nuncijaturi, primio nekadašnjega učenika, deklariranoga homoseksualca, s njegovim homoseksualnim „partnerom“. U suprotnosti s očito neželjenim kratkim susretom s Kim Davis Papa je za dvojicu homoseksualaca ostavio dosta vremena i na koncu su objavljene i fotografije susreta. Tijekom susreta Davis s Papom kratko prije toga nije bilo dopušteno fotografiranje.
Nuncij Viganò bio je odonda otpisan u papinskome okružju i slovio je za prikrivenoga „Papina neprijatelja“. Prema vatikanskome običaju nije odmah maknut sa svoga mjesta u Washingtonu, nego pola godine kasnije.
Duboki jaz
Tko sada misli da se dvojica nadbiskupa „osvećuju“ papi Franji zbog osobnih stvari te se priključuju Ispovijesti biskupa Kazahstana, on ne ide u dubinu unutarcrkvenoga sukoba. U ovome sukobu posrijedi su načelna pitanja sadržajne naravi. Činjenica je pak da papa Franjo i njegovo okružje uglavnom neumoljivo kažnjavaju drukčija mišljenja. I slučaj Negri kao i slučaj Viganò pokazuju kuda prolazi crta razgraničenja ovoga pontifikata.
Obojica su sudjelovala 28. listopada prošle godine na Angelicumu na konferenciji koju je organizirala Voice of The Family prigodom 50. obljetnice enciklike Humanae vitae. Još jedan dokaz da je riječ o teškim sadržajnim pitanjima, a ne o osobama. I na području borbe za život naziru se opasnost da bi Franjo mogao napustiti dosadašnje obrambene crte i žrtvovati ih duhu vremena, kao što je to potvrdila legalizacija eutanazije u Italiji, a da Crkva protiv toga nije podigla svoj glas.
Tekst: Giuseppe Nardi
