U svakodnevnom životu, u svom poslu susrećem očeve koji ne mare toliko za svoju djecu, očeve koji smatraju da je majka ta koja se treba brinuti o djeci, da je njegova uloga u obitelji ta da mora pridonositi novčano, da mora prehraniti obitelj, do onih očeva koji jedva čekaju doći kući sa posla i posvetiti se svom djetetu, zagrliti ga, poljubiti ga i reći mu koliko ga voli.
Moj otac je zbog posla bio uvijek odsutan. Kilometri su nas dijelili, ali na moj rođendan je uvijek bio sa mnom. Očevi, izvedite svoje dijete, budite im podrška jer izgubljeno vrijeme i vaš nedostatak djetetu s ničim se ne može nadoknaditi. Niti jedna majka ne može dati svojem djetetu ono što mu otac može dati. Ne bojte se pokazati i darivati one lijepe emocije, zaštitu, pažnju, blizinu i sigurnost. Provodite vrijeme s njim igrajući se i u molitvi. Svoj posao i odnos s djetetom povjerite brizi sv. Josipa. Svako vaše iskreno, darovano zdravo vrijeme djetetu uvelike će se urezati u njega i značiti će za daljnji zdravi rasti djeteta. Najviše što možete učiniti je u zajedničkoj obiteljskoj molitvi dovesti svoje dijete do živog i iskrenog odnosa s Boga. Na to ste pozvani i to vam stavljam na srce.
