O, slatka pustinjo uslijed ovog nespokojnog svijeta
Tražiš li pustinju jer se bojiš svijeta? Gospodin za svaki dan Ti govori: "Ne boj se"!
Žeđaš za pustinjom, a bježiš od nje jer se bojiš siromaštva? Bog siromahe naziva blaženima (Mt 5,3).
Bojiš li se odricanja i napora i čak ni samom sebi to ne možeš ili ne želiš priznati?
Samo siloviti (oni koji pobjeđuju grijeh i zlo u sebi) osvajaju kraljevstvo nebesko.
Već je sv. Toma Akvinski govorio da je nada prva među jakim pokretima duše u kojima ima srdžbe („Spes prima est inter passiones irrascibiles“). Tko tu svoju srdžbu obuzda, može je koristiti za ostvarenje velikih i plemenitih ciljeva. Tko joj se podloži, postaje njezin rob. Agresivnost nas želi odvesti od Boga jer neuredna je u samoj sebi, ali pobijedimo li je upravo nas ona vodi Bogu.
Bez znoja i napora, bez kušnji ne može se dobiti vijenac života. (1 Kor 9, 24-25). U Jakovljevoj poslanici piše: "Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube."(Jak 1,12).
Apostol Pavao govori: "Patnje ovoga vremena nisu dostojne buduće slave koja će se objaviti u nama."
Sin Čovječji nema kamo glavu nasloniti, a Ti još uvijek želiš uživati u prostranim stanovima?
Očekujući baštinu u svijetu, nećeš moći biti subaštinik s Kristom. Pustinja želi one koji su lišeni svega. Tijelo naviknuto na meko odijelo ne podnosi teret lovora.
Zemlja smo i prah, i neprestano se u prah raspadamo nesigurni kroz sve vrijeme u svoje spasenje.
Tko se onda može spasiti? Gospodin odgovara: "Ljudima je to nemoguće, a Bogu je sve moguće. Zaista, kažem vam: Vi, koji ste ostavili sve i pošli za mnom, primit ćete stostruko i baštiniti život vječni." (Mt 19, 25-29)
Pročitajte post. Češće puta nam više u životu govori ono što nalazimo između redaka...
