Hajdemo raditi za hranu koja se ne kvari – naše spasenje.
Hajdemo raditi u vinogradu Gospodnjemu da zaradimo
dnevnu plaću u mudrosti koja glasi:
„Oni koji rade u meni, neće griješiti.“
Krist nam kaže:
„Polje je svijet. Hajdemo raditi u njemu i iskopati mudrost,
njeno skriveno blago, blago koje mi svi tražimo i želimo postići.“
Prva zapreka su grijesi, mali i veliki. Laki grijesi gase žar ljubavi prema Bogu i bližnjemu.Treba ih se kloniti zbog zla koje nose sa sobom i zbog dobra koje sprječavaju.
Druga zapreka je grižnja savjesti koja proizlazi iz grijeha. Uznemiruje dušu, oslabljuje duševne moći i čovjeka čine bespomoćnim i beskorisnim za dobra djela.
Treća zapreka je ogorčenost, tjeskoba srca i prekomjerna žalost jer s njima ne mogu biti zajedno i s njima se ne može složiti blagodat i milina dobre savjesti i duhovna radost čovjekova srca.
Četvrta smetnja su pretjerane brige koje uznemiruju srce i ne dopuštaju da ga obuzme duhovni san koji proizlazi iz čestih molitava. Djeluju uznemirujuće i udaljuju čovjeka od sjedinjenja s Bogom.
Šesta zapreka su naslade i zadovoljavanje osjetila. Ovo čini čovjeka nedostojnim da se okrijepi duhovnim utjehama. Sveti Bernard kaže: "Onaj koji slijedi svjetovne utjehe nije dostojan posjeta Duha Svetoga."
Sedma je neuredno uživanje u jelu i pilu, dugotrajne i raskošne gozbe, jer one čovjeka čine nesposobnim za sveta bdijenja i pobožne vježbe. Kad je tijelo opterećeno mnogom hranom i prenatrpano, duh se ne može slobodno uzdizati i uznositi u viša područja.
Osma zapreka je radoznalost osjetila i razuma. To je onda kad čovjek hoće vidjeti, čuti, znati novosti jer to oduzima dragocjeno vrijeme, smućuje srce i rastresa dušu na sve strane. To uvelike šteti bližem odnosu s Bogom.
Deveta je lakoumno propuštanje uobičajenih pobožnih vježba osim kad ih se ispušta ili odgađa iz kakva pobožna razloga ili kad to zahtijevaju prilike. Duh pobožnosti je jako nježan i jednom kad se izgubi, ne vraća se ili to biva s velikom teškoćom.
Ukoliko se naš život s Bogom neprestano ne zalijeva, on se počne sušiti i ugiba.
Zato neki s pravom kažu da onaj tko se bavi promatranjem ili kontemplacijom, motrenjem Boga mora biti gluh, slijep i nijem. Što se bude manje kretao među onim što je vani, to će u nutrini uživati veći mir i sabranost.
Sveti Petar Alkantarski, duhovnik svete Terezije Avilske
(Poznato je kako je sveta Terezija tražila uvijek mudroga duhovnika. Tako da su napisani savjeti riječi mudrosti i siguran put do duhovnog iskustva i bliskosti s Bogom. Sveti Petar Alkantarski je već za života došao na glas svetosti. Provodio je veoma strog i oštar pokornički život. Gotovo da uopće nije spavao, a i hranio se vrlo oskudno. Moramo znati da ono što je jednom svecu krepost nama može biti grijeh. Tako ne preporučam iscrpljivanje nespavanjem već radije buđenje i lijeganje na vrijeme, s prirodom. Ostali zapisani savjeti će uvelike koristiti, ako ih ustrajno primjenjujemo.)
