Čitajući o fatimskim vidiocima prekrasan mi se vidik otvorio upravo u njihovim čistim i Bogu predanim srcima. Titule, bogatstva i zemaljske stvari su bijeda i jad, ako ne služe Gospodinu. Jedino što vrijedi je staviti sve u svrhu služenja Gospodinu. U tome je ključ za vječnu radost. Najviše je potrebno, a što traži i žrtvu sabranost, molitva i osluškivanje u tišini. Mali vidioci bili su neškolovani i iz siromašnih obitelji, ali su baštinili vjeru, jednostavnost, predanost, pouzdanje i pobožnost. To je ono što nam svima treba.
Tri ukazanja Anđela Portugala 1916. i poziv na molitvu, pripremila su njihova srca na skora Gospina ukazanja od svibnja do listopada 1917.
Pri tom ih se najviše dojmilo viđenje pakla koje su vidjeli u trećem Gospinu ukazanju.
Prema uzoru vidioca iz Fatime molimo u ovim apokaliptičnim vremenima koja nisu ni malo laka za čvrstu i nepokolebljivu vjeru, ustrajnost u nošenju križa, za snagu sv. Duha da se odupremo i onim
pastirima bilo duhovnim bilo državnim koji nas vode krivo te uz Božju pomoć budemo i njima svijetlo kako bi se i oni mogli spasiti jer ono što čine, čine iz zasljepljenosti. Moleći za njih mislimo na one duše koje oni vode. Bog želi da se sve duše spase. Činimo pokoru i žrtvu.
Molimo svetu krunicu, trpimo prikazujući i vjerujući kako zaista to ima smisla. Ako se malo odmaknemo od Fatime i pročitamo sv. Pismo, vidjet ćemo kako nas i sv. Pavao poziva upravo na to.
Oremus pro invicem!
Sveti Francisco Marto
Francisco je bio šesto od sedmero djece u obitelji (1908.-1919.). Nježan, ljubitelj prirode i životinja te se rado igrao s drugom djecom posebno Jacintom i Lucijom. On nikad nije čuo Gospine riječi, već je samo imao milost vidjeti Gospin lik i osjetiti Njezinu prisutnost. Božji plan o njegovom životu objavila mu je Lucija, koja mu je rekla, ako izmoli mnogo krunica da će ići u raj. Na isti je način saznao da će on i Jacinta živjeti još vrlo kratko. Gospi je obećao da će izmoliti krunica koliko god Ona bude htjela. Često je svoje vrijeme provodio u molitvi i razmatranju pred Svetohraništem. Preokupacija mu je bila dati zadovoljštinu i utješiti Gospodina i Gospu zbog tolikih grješnika. Tad je imao tek 11 godina!
Kad su ga pitali što bi htio biti, odgovarao je:“Ne želim biti ništa, želim ići u raj!“
Istaknuo se u otporu mjesnim vlastima i nastojanju župnika da zaniječu sve u vezi ukazanja. 1918. Zavladala je u cijelom svijetu tzv.španjolska gripa koja je pokosila mnoge. Francisco više nije mogao moliti krunicu i zatražio je svetu Pričest. Na svojoj samrti svetu Pričest je primio prvi i posljednji put.
Sveta Jacinta Marto
Jacinta je bila najmlađa. Puna energije i pomalo dječje svojeglava. Živjela je od 1910.-1920. Od najranije dobi imala je veliku ljubav prema Gospodinu. S pet godina rasplakala se kad je čula za Gospodinovu muku, obečavši da ga nikad više neće povrijediti niti sagriješiti. Od svih prijatelja najviše je voljela Luciju. S njom je zajedno čuvala ovce.
Obećala je Gospi 1917. Da neće nikome ništa reći, ali nije izdržala. Ispričala je u svojoj obitelji o ukazanjima, a oni cijelom selu. Reakcije su bile ismijavajuće, a Jacinta se zbog toga jako kajala.
Viđenje pakla čini se da je na nju najviše utjecalo. Kako bi žrtvom spasila grješnike, prednjačila je u raznim oblicima mrtvljenja. Za vrijeme bolesti izlazila bi i molila klečeći itd.
Oboljela je od tuberkuloze 1920. te preminula nakon svojeg mlađeg brata.
Službenica Božja Sestra Lucija
Bila je najmlađa od sedmero djece u obitelji, a najstarija od djece vidioca. Bila je dominantne naravi i imala osobine vođe. Nakon ukazanja, završila je školovanje i 1925. ušla u samostan Sestara sv. Doroteje u Španjolskoj. 1946. Prešla je u stroži kontemplativni red Bosonogih karmelićanki i samostan sv. Terezije Avilske u Coimbri. Jedina je od vidioca koja je s Gospom razgovarala. Gospa ju je zamolila da uspostavi pobožnost prema Njezinu Bezgrješnom Srcu.
Gospa joj je povjerila tajne, a zadnja tajna još uvijek nije do kraja otkrivena.
Djelomično iz Savez s Marijom
