Sveti Ćiril Jeruzalemski i pričešćivanje na ruku

Žir je potencijalni hrast; hrast je potpuno razvijeni žir. Ukoliko bi hrast ponovno postao žir (kad bi to bilo moguće bez odumiranja), bilo bi to nazadovanje. Zbog toga je u svojoj enciklici Mediator Dei (br. 51) papa Pio XII. osudio liturgijski arheologizam kao protuliturgijski stav sljedećim riječima: »...ne bi bio motiviran ispravnom i razboritom revnošću onaj tko bi se htio vratiti drevnim obredima i običajima, odbijajući nove propise koji su doneseni voljom Božje Providnosti i zbog promijenjenih okolnosti. Takav način razmišljanja i djelovanja, naime, ponovno oživljava pretjerani i nezdravi arheologizam koji se javio na nezakonitome koncilu u Pistoji, te se nastoje obnoviti mnogobrojne zablude koje su bile pretpostavke za taj buntovnički sabor ili su iz njega proistekle uz veliku štetu za duše, te ih je Crkva, kao budna zaštitnica poklada vjere povjerenoga od Gospodina, s potpunim pravom osudila«.

Takvim su sumanutim arheologizmom obuzeti pseudoliturgičari koji haraju Crkvom pozivajući se na II. vatikanski koncil; pseudoliturgičari koji gdjegod idu dotle da poticanjem i primjerom tjeraju svoje podložnike na povrjedu onih malobrojnih ispravnih propisa koji još uvijek postoje, a koje su oni sami formalno proglasili ili potvrdili.

Napušteni vjernici

Zbunjeni se katolici moraju sjetiti da je Naša Gospa rekla: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti!“

Mnogi se pravi katolici ovih dana, iz redova laika i svećenstva u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i prekomorskim zemljama, sve više osjećaju kao bez pomoći i bez ikakvog vidljivog rješenja. Za sve je njih to strašno uznemirujuća situacija jer vide mnoge crkvene službenike i organizacije te pojedine katolike kako otpadaju i priklanjaju se duhu svijeta. Čini se da je otpadništvo (apostazija) nahrupilo na crkvene službenike, župljane i urede kancelara.

Mnogi od naše prave katoličke braće ne gledaju više u biskupe i svoje svećenike za pomoć u nemiru koji osjećaju i gladi koju proživljavaju za čistim, jednostavnim katoličanstvom za koje su očekivali da će ga se naviještati, učiti i živjeti na razini župe, u katekizmima, u liturgijskom i molitvenom životu župe, u knjigama i propovijedima koje im se nude u katoličkoj zajednici i u uzornim životima koje su naučeni tražiti u onima koji javno ispovijedaju evanđeoske savjete.

Tko su istinski prijatelji naroda?

"Istinski prijatelji naroda nisu ni revolucionari, ni novotari, nego tradicionalisti."

Sv.Pijo X.

Kad Ti ruke

Zato će svaki koji bude nedostojno jeo ovaj kruh ili pio iz Gospodnje čaše biti krivac tijela i krvi Gospodnje. Stoga neka svatko ispita samog sebe i onda istom neka jede od kruha i pije iz čaše. Tko nedostojno jede i pije, na svoju usudu jede i pije, što ne razlikuje tijela Gospodnjega.(1Kor 11, 27-29)

KAD TI RUKE

Kad ti ruke na smrtnu postelju klonu
I kad ćeš htjeti popudbinu svoju,
Otvorit ćeš drhtava usta i slijepljeni jezik,
Spoznat ćeš kako je Bog velik.
Lakoćom si pružao ruku,
A sad ti i to zadaje muku.
Olovne ruke prikovane uz krevet,
Primiti Isusa njima,

Od svećenika posvećenog sotoni do gorljivog apostola krunice Blažene Djevice Marije moguće je samo po velikoj milosti Božjoj!!!

                                                                  Pompei

                                                  Pompei zadnji dan – vulkan Vezuvo

Potpuno uništenje Pompeja

Pompeji su talijansko mjesto smješteno u podnožju poznatog vulkana Vezuva koji je u rimsko doba eruptirao i svojim pepelom cijeli grad pretvorio u zgarište, a ljude i životinje u okamenjene ostatke koji se i danas mogu vidjeti. Osim toga tragičnog događaja iz prošlosti grad je poznat po najslavnijemu svetištu Marije, Kraljice svete krunice. Svetište je najpoznatije jer je blaženi Bartol Long, apostol krunice i vjerni Gospin sluga, iz tadašnje pustoši i bijede uspio podići cijeli novi grad s kompleksom svetišta, domova, škola, sirotišta i drugih ustanova katoličkog karaktera. Tako su Pompeji po nebeskoj milosti postali grad uskrsnuća i života.

Bartolo Longo bio je odvjetnik. Rođen kao katolik prezrevši vjeru otišao je stranputicom i angažirao se u razne paranormalne, magijske i okultne prakse. Služio je kao zaređeni spiritistički svećenik, posvećen službi đavlu, što mu je donijelo mnoge bolesti i strahove te razne druge muke. Služeći sotoni, prošao je tešku depresiju i tjeskobu te borbu sa suicidalnim mislima.

Zamrzio je Crkvu, ismijavao sakramente, ocrnjivao Papu kao osobu i svećenike, sudjelujući i u masonskim ložama.

O stogodišnjici Fatimskih ukazanja Kako je masonerija pokušavala zamračiti i uništiti Fatimsku poruku

Od samog početka masoni su pokušavali zataškati i zamračiti ono što se zbilo u Fatimi iako im to nije pošlo za rukom

(ReL/InfoCatolica) Prošlo je već sto godina i danas se upozorava na posljedice komunizma. Međutim, u ono vrijeme Blažena Djevica dala je trima malenim pastirima i cijelome svijetu svoju poruku. Od samoga početka masoni su pokušavali ušutkati svjedoke i zamračiti ono što se zbilo u Fatimi premda im to nije pošlo za rukom. O tome izvješćuje Cari Filii News:

Od početka 20.stoljeća u Portugalu su imala utjecaj politička i ideološka antiklerikalna strujanja povezana s masonskim ložama koje su pokušavale iščupati vjeru iz srdaca pučanstva. Ukazanja iz 1917. u Fatimi pojavljuju se u političkoj i društvenoj klimi koja je bila otvoreno protukatolička.

Ugnjetavanje onih čije su žrtve bile portugalski katolici uklapaju se u europski kontekst virulentnog antiklerikalizma i u portugalski kontekst prastare borbe protiv Crkve.

Možemo se vratiti do početka te borbe kod markiza de Pombala, kraljeva diplomata koji je postao premijer Jospa I.

Fatima nas uči pomnjivo gledati u Nebo

Fatimska ukazanja iz 1917. još nas stotinu godina kasnije uče mnogo toga. Donose primjerice poziv da znamo čitati znakove Neba. U Fatimi su svako Gospino ukazanje pratile atmosferske pojave.

Najdojmljivija pojava bila je 13. listopada 1917. Sama Gospa najavila je malenoj Luciji, jedinoj od vidjelaca s kojom je govorila, da će se ukazanja zaključiti čudom kako bi se svi uvjerili u vjerodostojnost poruke: „Posljednji mjesec napravit ću čudo kako bi svi vjerovali“. Desetine tisuća ljudi, hodočasnika i skeptika koji su željeli dokazati da su ukazanja lažna, pristiglo je 13. listopada u Cova da Iria. Dnevne novine tog doba govorile su o 40-50 tisuća nazočnih, no broj je vjerojatno bio puno veći. Na koncu prvog razgovora Lucije s Gospom, u trenutku kada se Presveta Djevica uzdizala prema Nebu, začuo se glas malene pastirice: „Gledajte sunce!“

Je li Müllerovo pismo spasilo motuproprij Summorum Pontificum? Zašto je kardinal vjerojatno učinio uslugu FSSPX-u i zajednicama Ecclesia Dei?

Je li kardinal Müller svojim posljednjim službenim činom kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere spasio motuproprij Summorum Pontificum?

(Rim) Baciti pogled iza kulisa u Vatikanu počesto je vrlo teško. To vrijedi i za najnovije objave o navodnim nakanama pape Franje da povuče motuproprij Summorum Pontificum i da Tradiciju i tradicionalni obred u Crkvi odgurne u onaj kutak u koji je bila protjerana prije 1988. godine. Odgovarajuća izvješća iz službenih crkvenih medija, ali i iz New York Times-a dogodila su se istodobno s otpuštanjem kardinala Gerharda Müllera s mjesta pročelnika Kongregacije za nauk vjere. Što je na stvari s ovim planovima i u kojem odnosu stoje oba događaja?

Kronologija događaja:

30. lipnja

Dana 30. lipnja kardinala Müllera papa Franjo primio je u audijenciju. Susret je trajao samo minutu. Na „neprihvatljiv“ način, kako je kasnije rekao sam Kardinal, Papa mu je priopćio da ga otpušta iz službe pročelnika Kongregacije za nauk vjere, ne navodeći razloge za to. Kao prigoda iskorišten je kraj Müllerova prvoga petogodišnjega mandata na čelu Kongregacije za nauk vjere.

Srce katoličanstva

„Srce katoličanstva kuca u Misi.“

Julius Smed (1857.-1930.), njemački protestantski teolog

Misli Martina Luthera protiv sv.Mise:

„Kada Misa bude uništena, mislim da ćemo s njom uništiti cijeli papizam. I zbilja, papizam se temelji na Misi kao na stijeni, cijel cjelcat sa svojim samostanima, biskupijama, bogoslovijama, oltarima, službama i učenjima, jednom riječju sa svim svojim trbuhom. Sve će se to nužno urušiti kada se uruši njihova bogohulna i gnjusna misa. ....

Treba uhititi papu, kardinale i sav ološ koji ga časti i idolopoklonički ga obožava, uhititi ih kao psovače i iščupati im jezik iz dubine grla i sve ih redom povješati“.

(Martin Luther, Contra Henricum, Regem Angliae, Werke t.X, Wittemberg 1522., str. 220.)

Prenosimo iz Il Timone od 5.srpnja 2017.:

„To je potvrda (ako je uopće potrebna) onoga što smo oduvijek tvrdili: Bugninijevom reformom, također i krivnjom protestantskih 'promatrača' koji su na nesreću bili pozvani na sudjelovanje u radu Consiliuma, povjerenstva za pokoncilsku reformu, Misa većma nije posve katolička.

A sada se bojimo da će postati još i manje (Papinom voljom koji bi iznova želio izmijeniti misal i izmisliti 'ekumensku misu').“

Izvor 1 Izvor 2

Pričest na usta ili na ruku? (sažeto iz istoimene knjige don Alojzija Bavčevića)

Odrasli, posebice roditelji su primjer djeci,

mladi naraštaji promatraju i upijaju od odraslih

Često se postavlja pitanje kako je Isus dao razlomljeni kruh svojim učenicima na Posljednjoj večeri? Točan podatak na taj odgovor nemamo. Ukoliko je i dao na ruku trebamo znati da su apostoli službenici Euharistije. Oni smiju doticati, primati i davati njegovo Tijelo. Pričest se nije uzimala nego primala kao i svi drugi sakramenti koji se ne uzimaju već primaju. Može se reći da se u prvim stoljećima crkve pričest primala na ruku međutim nikada to nije bilo kao danas. Tad kad se primalo na ruku, ruka je bila omotana bijelim platnom i u stavu klanjanja se prinosila ustima. Hostija se nije doticala drugom rukom. (Cesarije iz Arles-a). Pričest na ruke kako se to čini danas djeluje razarajuće na vjeru čovjeka jer Boga svodi na razinu čovjeka i stvara sumnju u prisutnost Krista u posvećenoj prilici male bijele Hostije. Također na taj način olakšano je oskvrnuće Isusa u Hostiji. Samo neka od tih oskvrnuća su prodaja posvećene Hostije, krađa i uporaba za sotonske obrede. U velikim koncelebracijama u Rimu nađene su svete Prilike bačene na zemlju. Praksa primanja pričesti na ruku nije bila naznačena u liturgijskoj konstituciji Sacrosanctum Concilium.

Marcello Pera: „U tijeku je teški napad na Benedikta XVI.“

"Ne volim teorije zavjera, ali imam osjećaj da je u tijeku težak napad na Papu emeritusa." Rekao je to u intervjuu za La Fede Quotidiana senator i filozof Marcello Pera, počasni predsjednik Senata, kojega s Benediktom XVI. povezuje odnos dubokog poštovanja i prijateljstva. Pera komentira nedavna događanja nakon objave izvješća Crkve u Njemačkoj o navodnim zlostavljanima u zboru Regensburške katedrale.

Gospodine Pera, ovo izvješće izišlo je gotovo istodobno s porukom Pape emeritusa prigodom smrti kardinala Meisnera, nekrologa koji je nekima izazvao bol u trbuhu. Što o tome mislite?

„Ja ne volim i nikada nisam volio teorije zavjere, ali imam osjećaj da otpočinje ili je već otpočeo i u tijeku je težak napad na Papu emeritusa, napad kojemu je cilj njegov brat te sam kardinal Müller.

Pojasnite nam to...

„Cilj je, barem u Njemačkoj, Papa emeritus. A nije to nešto što danas nastaje, posvema je jasno. Ne isključujem da se to izvješće može zlorabiti kao oruđe uvrede Benedikta XVI. kako bi se okaljao njegov lik služeći se osobama koje su mu drage ili bliske.“

Sve dakle polazi iz Njemačke?

„Jedan dio Crkve u Njemačkoj zbilja nije volio Benedikta XVI. Mislim na Kaspera koji je vazda bio teološki protivnik Benedikta XVI., a sada se posve priklonio Bergogliovim stavovima. S druge strane, i Rimska je kurija u sebi podijeljena i nije pretjerano govoriti o teškim unutarnjim borbama.

Tradicionalni Rimski obred ne može biti iznimka

Sveti Pio iz Pietrelcine celebrira staru Misu

Pojašnjenja iz bule Quo primum tempore pape sv.Pija V.:

„Zapovijedamo i snagom svete poslušnosti naređujemo svima napose i pojedinim patrijarsima i upraviteljima gore spomenutih crkvi, kao i drugim osobama urešenima bilo kojim crkvenim dostojanstvom, pa bili to i kardinali Svete Rimske Crkve ili imali neki drugi stalež ili odličje, da ubuduće posve izostave i sasvim odbace sve druge uredbe i obrede iz ostalih Misala, koliko god bili stari i premda ih se dosad običavalo pridržavati, te da pjevaju i čitaju Misu prema obredu, načinu i propisu koji sada predajemo ovim Misalom; i neka se ne usude u slavljenju Mise dodati ili recitirati drukčije ceremonije ili molitve od onih koje se nalaze u ovome Misalu.“

„Jednako tako određujemo i izjavljujemo da se poglavari, upravitelji, kanonici, kapelani i drugi svećenici bilo kojega naslova, svjetovni ili redovnički kojega god reda, ne obvezuju slaviti Misu drukčije nego smo to odredili; i da se nitko ne tjera ili primorava zamijeniti ovaj Misal; i da se ovo Naše pismo ni u koje vrijeme ne smije opozvati ili preinačiti, nego da zauvijek čvrsto i valjano ostane na snazi — bez obzira na prethodne apostolske konstitucije i uredbe te opće i posebne konstitucije i uredbe donesene na pokrajinskim i sinodalnim saborima, i bez obzira na bilo kakve protivne odredbe i navade utemeljene na običaju spomenutih crkvi ili na trajnome propisu od pamtivijeka, osim ako je stariji od dvije stotine godina.“