Pročitajmo prvi dio oporučnog pisma Blažene majke Marije od Isusa
Životno geslo bl.Marije Deluil-Martiny je "Vitam et sanguinem pro Christo hostro Rege! Oportet Illum regnare!" ("Život i krv za Krista našeg Kralja! On mora kraljevati!)
Životno geslo bl.Marije Deluil-Martiny je "Vitam et sanguinem pro Christo hostro Rege! Oportet Illum regnare!" ("Život i krv za Krista našeg Kralja! On mora kraljevati!)
Blažena Marija je neprekidno radila za kraljevstvo Kristovo. Poticala je riječima na odanost bez granica svetim interesima Crkve, katoličkih svećenika i redovničkih zajednica toliko progonjenih za vrijeme Francuske revolucije, vremenu u kojem je živjela. Djelo koje je ona širila već kao laikinja Počasna Straža Srca Isusova opstalo je i jako se proširilo kako u krugovima klera tako i laika jer je Marija mnogo vremena provodila u molitvi pred Presvetim.
Govorila je:"Molimo, vapimo, dajmo zadovoljštinu, žrtvujmo se bez pridržaja; budimo gladne i žedne žrtve koja, združena s Krvlju Gospodinovom, iskupljuje zločine, zaziva milosrđe i postiže oprost. Budimo revne u žrtvi i molitvi, kako bismo dušama svećenika priskrbile obilne milosti savršenstva. U sjećanju na okrutnu Ranu nanesenu Srcu Gospodina našeg Isusa Krista, kao i Srcu Svete Crkve, Njegove zaručnice, od strane onih svećeničkih i redovničkih duša koje su, nažalost tako nisko pale u Njemačkoj i drugdje, te koje razdiru, do one mjere do koje se ono u njima nalazi, Srce njihove Majke, koje ga probadaju mačem načinjenim od prezira, nezahvalnosti, pobune, oholosti, oskvrnuća i svetogrđa svih vrsta; na taj spomen pun boli i gorčine, kao i na spomen na neizrecive i teške muke koje je Srce Gospodina našeg Isusa Krista pretrpjelo kad Mu je, u Njegovoj agoniji i smrti, predstavljen stravični prizor. Ah, udvostručimo žar i revnost! Potičimo se na zadovoljštinu, molitvu, trpljenje! Takve rane ne zarastaju osim uz pomoć krvi i suza. Prikažimo Isusovu Krv i
Marijine suze, prikažimo osjećaje, zasluge, mučeništvo, zadovoljštine, djela milosti njihovih svetih Srdaca. Uz pomoć tih blaga dajmo zadovoljštinu za one koji vrijeđaju i napadaju. Zahvaljujmo za one koji ljube, koji se bore, koji ostaju vjerni prijatelji Gospodina našeg Isusa Krista. Isus, koji više ne trpi, žeđa za našim trpljenjima kako bi ih prikazao zajedno sa svojima na slavu svog Oca i spasenje duša. Dajmo Mu ih velikodušno i na taj način u jedinstvu s našom Majkom, Presvetom Djevicom, dopunimo "što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu." (Kol 1,24). Požurimo čas pobjede nad paklom i vladavine Isusa Krista nad ljudima.
Bacimo se u Srce Presvete Djevice, pouzdajmo se u Njezinu nježnost, predajmo Joj se bez pridržaja, kako bi nas ona učinila onakvima kakvima nas Isus želi!
Marijo, kraljuj nad nama, Ti i Tvoj Sin! Danas svijet više ne želi Gospodinovo milo kraljevstvo. Jedni ga se stide, drugi Ga mrze i preziru; nastoje Ga izagnati iz srdaca i iz društva. Na tu sramotu, na taj prezir, na to sotonsko bezboštvo, glasno i jasno odgovarajmo:"Doista, On treba da kraljuje..."(1 Kor 15,25) jer Njemu pripadaju "slava i vlast u vijeke vjekova! (1 Pt 4,11)
On treba da kraljuje nad srcima i svijetom. Onaj tko nije s Njim je protiv Njega.
Tko prianja uz svoju palu narav, uz svoju oholost, uz svoj razum, uza svoje hirove, taj se protivi Srcu Isusovu. Ah, mi ćemo biti posve s Njim i za Njega! On će kraljevati!"
Dana 8. prosinca 1882; uoči prvog desetljeća osnutka, majka Marija piše svojim Kćerima dugačko pismo koje je poput oporuke:"(...) Pred Crkvom se uzdiže gotovo razotkrivena, ohrabrena nevoljama vremena, paklena crkva sotone, koja je dugo vremena kovala svoje zavjere u sjeni(...) Ona luđački nastoji uništiti pravo Boga u ovom svijetu, srušiti Crkvu i svaki temelj kršćanskog društvenog poretka; uzdizati tobožnju savršenost prirode čovjeka i njegovu neovisnost od Boga, vlast materije, nereda, izopačenosti te konačno samo negiranje Boga (...) Tajna sekta (masonerija) uspijeva ugurati svoje pristaše u vijeće naroda, da se tamo bore tajnim i prepredenim spletkama protiv onoga što je protivno njezinim ciljevima; kad može ulazi na vrh društvene moći da bezbožnim zakonima ostvari strašan cilj kojeg si je zacrtala, cilj koji do naših dana, zbog znatnog broja svojih članova, jedva skriva pod prozirnim i lažnim velima, koji nisu u stanju obmanuti čestite osobe. Mi smo tome tužni svjedoci. Trebamo li očajavati? Ne, sestre, nikada. Isus je pobijedio sotonu i svijet. Isusu Kristu pripada svaka vlast. Njegovu se imenu prigiba svako koljeno, pa i u podzemlju. Puci su mu dani u baštinu. Dok dopušta da se pakleno čudovište koprca pod Njegovim nogama u prolaznim i lažnim uspjesima, On pobjeđuje! Paklene sile neće nadvladati protiv Crkve koju je On utemeljio. Ideal sekti (masonskih) je istjerati Isusa iz svijeta, čak dokinuti spomen na Njegov nauk i istrgnuti Mu duše; treba stoga sestre, ljubiti Isusa Krista, nasljedovati Isusa Krista i osvajati duše za Isusa Krista. Ta je borba već stoljeće i pol poprimila poseban karakter, koji treba pobuditi najozbiljnija razmišljanja. To više nije napad samo protiv neke točke katoličke dogme i morala ili zabluda koja je bila usmjerena protiv određenih točaka. To je danas jedan širok spektar u cijelosti suprotan svim vjerskim dogmama, svim moralnim načelima, kao i svim temeljima vjerskog i građanskog društva. To je sveopće zlo i širi se u svim narodima svijeta, neovisno o razlikama u klimi, rasi ili upravljanju, bacajući umove u ogromnu mrežu prikrivenih laži, izrečenih zavodljivim riječima. U duhu velikog broja ljudi sve se istine umanjuju, najčudnija zastranjenja se opravdavaju, najočiglednije pogrješke uzvisuju, a najpogubnija načela se promiču i prihvaćaju."
(Komentar: Jedan od izvora koji možete provjeriti je knjiga kardinala Kaspera, (počasnog predsjednika Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana) „ISUS KRIST“ u kojoj niječe Kristovo božanstvo na način da za većinu čuda koja je činio Isus piše da je to izmišljotina, pretjerivanje i uljepšavanje. To je samo jedna u nizu od potvrda proročkih riječi bl. Marije od Isusa kako njemački biskupi žele uništiti Kristov nauk i Crkvu. Također u najnovijoj knjizi „Martin Luther-ekumenska perspektiva“ isti kardinal opravdava djelo raskola i želi da se prilagodimo protestantima usprkos katoličke dogme koja jasno govori da izvan Katoličke Crkve nema spasenja.)
Majka Marija od Isusa dobro zna da je Bog želio čovjeka i društvo za Krista te da mu je samo On Otkupitelj, Spasitelj, Gospodin i Kralj. Zna da izvan Njega i protiv Njega nema ništa osim propasti na ovom svijeta i vječnog pakla na drugom.
Za Kristovo kraljevanje koje se sukobljava sa svijetom, ali koje ga jedino može spasiti, Majka Marija prikazuje Bogu svoj život: kao najviši dokaz svoje ljubavi prema Kristu piše papi Lavu XIII., kao što je već učinila Piju IX., da ga zamoli da ju prikaže kao žrtvu na svoje nakane.
Dakle, još na barikadama, barikatorica, da bi osvojila svijet za Isusa – Kralja.
Njezin život završava u dobi od 43 godine života mučeničkom smrću. Ubijena je hicem iz revolvera samostanskog vrtlara, anarhiste. Dok je umirala šapćući je izgovarala riječi:"Opraštam mu za Djelo..(kraljevstvo Gospodina na zemlji)". Njezina žrtva bila je dovršena: djevica i mučenica za Isusa, za Crkvu, za Euharistiju.
Dana 22.listopada 1989., papa Ivan Pavao II., svečanom beatifikacijom u Bazilici Svetog Petra u Rimu, uzdignuo je Mariju od Isusa na čast oltara, djevicu (mučenicu), živu hostiju s Isusom – Svećenikom i Žrtvom.
Njezina je poruka od osobite aktualnosti danas, tako da se čini da je živjela u ovim našim vremenima tako jako kaotičnim i dramatičnim. Imala je jasnu svijest da je ovo vrijeme kojim vlada sotona, ali nad kojim Isus Krist, Spasitelj i Kralj priprema pobjedu po Žrtvi i zagovoru Presvete Majke Marije, svoje i naše Majke!
(Uzeto iz Pisma i molitvenika bl.Marije od Isusa, Izvadak iz pisma, nastavak pisma slijedi...)
Imprimatur Biskupijskog ordinarijata u Sisku, br.186/2017 od 5.svibnja 2017.
Kardinal Gerhard Müller ukorio je glavnog tajnika Talijanske biskupske konferencije- biskupa Nunzia Galantina, koji je ustvrdio da je protestantska reformacija bila “događaj Duha Svetoga“. Pročitajmo OVDJE cijeli post što o reformaciji govori bivši pročelnik za nauk vjere.
