Šesto ukazanje zbilo se 13.listopada. Evo Lucijina opisa: 'Stigli smo u Irijsku dolinu do hrasta. Padala je kiša. Unutarnjim nadahnućem zamolila sam svijet da zatvori kišobrane i mole Krunicu. Kratko zatim ugledali smo svijetli sjaj i Našu Gospu iznad hrasta lužnjaka.
-Što želite od mene?
-Želim da se ovdje sagradi kapelica meni u čast. Ja sam vaša draga Gospa od Krunice i nadalje neka se dnevno moli Krunica. Rat ide kraju, a i vojnici će se vratiti kućama.
- Htjela bih vas toliko toga zamoliti: da ozdravite bolesnike, obratite grješnike....
- Neke da, druge ne. Moraju se popraviti i moliti za oproštenje svojih grijeha. Neka Gospodina više ne vrijeđaju, već je previše izvrijeđan.
Rastvorila je ruke, blistala na suncu, dok se podizala odražavalo se njezino vlastito svjetlo na suncu.'
Tada se dogodilo veliko čudo, dokaz istinitosti ukazanja. Najednom je prestalo kišiti. Sunce se započelo kao vatreno kolo oko sebe okretati bacajući na sve strane svjetla u bojama koje su se izmjenjivale: žuta, zelena, crvena, modra i ljubičasta. Najednom kao da se otkinulo od nebeskog svoda da bi se amo – tamo skokovima strovalilo na mnoštvo.
Ovaj potresni prizor trajao je oko 10 minuta. Potom se sunce vratilo na svoje mjesto i zasjalo redovitim sjajem. U međuvremenu su pastirići doživjeli drugo milosno gledanje. Lucija pripovijeda: 'Nakon što je draga Naša Gospa nestala u neizmjernoj daljini nebeskog svoda, vidjeli smo kraj sunca Svetog Josipa s Djetetom Isusom i Našu Gospu u bjelini s modrim ogrtačem. Sveti Josip kao da je znakom križa blagoslivljao svijet.'
