Poznavanje vrijednosti božanske žrtve
Tradicionalna latinska Misa je bitno jedna s onom misnom žrtvom, za kojom je svijet 4000 godina uzdisao, proroci su je navijestili i svi starozavjetni obredi predočavali i koja je u punini vremena pred Jeruzalemom na Kalvariji bila prinesena i čije je nekadašnje prikazanje po riječima svetog Pavla savršeno zadovoljavalo da potpuno izvrši posvećenje izabranika. Katolička Crkva nema ništa izvrsnijeg i uzvišenijeg što se na zemlji može zamisliti.
Hugo od svetog Viktora dovikuje, kad misli na tu službu:"O, veliko dostojanstvo, čudnovata moći, uzvišena i strašna službo!“
Svetost koju traži dnevno prikazivanje sv. Mise
Bog govori Mojsiju."Svećenici koji pristupaju Gospodu, neka budu sveti." Odgovor svakog pastira treba biti:"Biti ću svet Bogu svome i neću obeščastiti ime Njegovo jer ću prinositi tamjan Gospodina i kruh Boga svoga, stoga ću biti svet." Stupanj svetosti osobe je potrebna da odgovara stupnju što ga čovjek zauzima u kući Božjoj i službama, koje u njoj obavljaju. Ljubav mora to jače plamtjeti, vatrenije i oduševljenije buktjeti, što se više približuje k Onomu, koji dopušta da se zove vatrom što uništava. Kolika je onda potrebna nevinost, ljubav i svetost pri žrtvi svećenika Novog Zavjeta?
Sveti Toma Akvinski:„O svećeniče kako si blizu Bogu u svetoj Misi! Postoji li ikakav razmak između tebe i Vrhovnog Veličanstva?“ Svećenik je sluga Božji, a Bog je tu glavni pročelnik i nevidljivi Tvorac. Mi smo samo oruđe, a Bog je pravi djelujući uzrok. (Nasljeduj Krista 4 knj.5.gl.1)
Sveti Kornelije a Lapide:"Dužnost je svećenika da za narod od Boga traži oproštenje plačem, molitvom i pokorom."
Sveti Ambrozije:"Daj mi da uz Tvoje zapovijedi uvijek prianjam, i ne dopusti da se ikada od Tebe odijelim.“
Na putu svetosti je potreban neprekidni napor! "O kako moraju biti čiste ruke, kako čista usta, kako sveto tijelo, kako neokaljano srce svećenika, kojemu se toliko puta navraća početnik čistoće!" (Nasljeduj Krista 4 knj. 11 gl.)
"Prikazivanje misne žrtve je nešto neusporedivo više i po sebi traži veću svetost nego pričest. Srce svećenikovo je Kristova palača, Njegov stalni stan. Tu On traži živi vjeru, široku ljubav, nepokolebljivu nadu i uistinu kraljevski sjaj u krepostima koje rese svećenikovo srce." (Idée du Sacerdoce, P.Condren)
Sveti Hrizostom:"Svećenik nužno mora provoditi više anđeoski nego li ljudski život jer je pozvan da zastupa Krista."
Tridentski sabor (22.sjed.) govori da svećenik koji žrtvuje mora k tom uzvišenom činu pridonijeti svu brigu, sav mar, svu vanjsku i unutarnju svetost, koliko je sposoban.
Ne biti svet, a tu prinositi žrtvu nije li to pravi uzrok da se nebeski duhovi na plač natjeraju?
Kreposti koje se traže za svetkovanje tajna
Svećeniku na Oltaru tri su kreposti nužnije od ostalih: živa vjera, duboka religioznost i velika čistoća duše.
Po riječima svetog Pavla vjera je pravedniku što je duša čovjeku. (Rim 1,17). Kakva je svećenikova vjera takva mu je i pobožnost prije i za vrijeme svete mise. Dobar svećenik posvud ćuti strahopoštovanje pred Bogom i vruće želi da promiče Njegovu slavu. Njegova religioznost se pokazuje osobito pažljivom i požrtvovanom prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. U tom otajstvu se Spasitelj najviše za nas ponizio. Zahvalnost traži da ga u tom sakramentu još više častimo nego u ostalima.
Ne može se proračunati šteta, što je vjeri nanose one svete Mise, koje trčeći govore svećenici bez držanja i dostojanstva, izgubljena pogleda, žurnih kretnji i brzog glasa; svećenici čije brze korake, polovična poklecanja, sve neozbiljne ceremonije ne može čovjek gledati, a da se ne pita, klanjaju li se Bogu ili Mu se rugaju?
Sveti Ivan Avilski, prisustvujući jednoj takvoj žalosnoj Misi u kojoj je klanjanje postalo ruglom, oćutio je takvu bol, da je ne mogavši trpjeti to svetogrdno nepoštivanje, digao se sa svog mjesta, lagano se približio k oltaru, kao da će nešto na njemu popraviti i obrativši se celebrantu, koji je upravo htio da uzme Hostiju, rekao mu:"Ne postupajte tako zlo s Onim, koji je u Vašim rukama, On toga ne zaslužuje." Srećom savjet je bio poslušan. Otvorio je oči tome nepromišljenom svećeniku tako da se iza Mise bacio pred noge Onome koji ga je opomenuo i kasnije ga uzeo za svoga duhovnog vođu.
Sveti Grgur Veliki jasno govori o tome u kakav veliki ponor mogu pasti duše svećenika koji svetu Misu prinose iz običaja, a da se ni časa nisu sabrali i ispitali svoju savjest, svoje srce koje prianja još uz lake grijehe:"Onome tko dnevno ne okaje što je pogriješio, makar bili najmanji grijesi što ih je počinio, malo po malo duša će se napuniti i s pravom će mu odnijeti plod."
(nastavlja se..)
