Otac Nicholas Gruner
266 Elmwood Avenue Suite 281
Buffalo, New York 14222
U.S.A.
266 Elmwood Avenue Suite 281
Buffalo, New York 14222
U.S.A.
27. travnja, 1997.
"Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima."
Dragi prijatelju Naše Gospe,
Žao mi je da ti nisam mogao poslati ove tužne vijesti prije, ali tek sam se sada vratio kući iz Rima (i uskoro ću otići ponovno).
Na Uskrs je, nakon godinu dana duge i vrlo hrabre borbe s rakom, preminuo otac Marcel Nault, dugo vremena moj prijatelj, savjetnik i ispovjednik.
Kao što vjerojatno znaš, otac je radio puno vrijeme s Apostolatom Naše Gospe od 1992. kao svećenik-savjetnik, francuski prevoditelj i koordinator volontera.
Govoreći i osobno i u ime Apostolata, ovo je vrlo tužan i čak razarajući gubitak za nas.
Otac Nault bio je jedan od najboljih i najpobožnijih svećenika koje sam ikada upoznao. Čak i tijekom svojih posljednjih nekoliko mjeseci, kada je bio tako bolestan da je jedva mogao stajati ili jesti, ustrajao je na dnevnom služenju Mise za radnike Naše Gospe i vjernom moljenju svoje Krunice.
Prvi sam ga put sreo 1979. godine u župi sv. Stjepana u Dowlingu, u Ontariu. Poput mene, bio je rođen u Montrealu. Otac je bio taj koji je ustrajao da ja uvijek nosim Čudotvornu Medaljicu Naše Gospe izvan svoje reverende kao javni znak moje ljubavi prema Njoj (i to sam činio od 1982. godine).
Dok je volio Montreal, odlučio je posvetiti posljednje godine svoga života radu za Našu Gospu i prebivao je u Fatima Centeru. Nekoliko dana prije negoli je umro, rekao je mnogim ljudima da vjeruje da mi „radimo najvažniji posao na zemlji“
Otac je sudjelovao i govorio na sve tri naše međunarodne konferencije, uključujući i posljednju u Rimu gdje je, unatoč svojoj bolesti, iznio tri moćna govora potičući poslušnost Našoj Gospi i trenutačnu posvetu Rusije.
Otac je jako želio pisati tebi i ostalim posebnim prijateljima prije negoli je umro. Započeo je pismo, ali ga je bolest nadvladala prije negoli je imao mogućnost napisati više od nekoliko redaka.
Sestra Francis Theresa, koja je (s ostalima) držala skoro 24-satno bdijenje blizu njegove postelje, mi je rekla da je njegova želja bila reći zbogom tebi i ponovno objasniti zašto je rad koji radimo od tako kritične važnosti za Crkvu i čitav svijet.
Sestra je također rekla da je želio javno izjaviti koliko je zahvalan Bogu što ga je očuvao u pravoj katoličkoj vjeri, unatoč svim skandalima i nevoljama u Crkvi danas.
Prije negoli je umro, otac Nault mi je rekao da je bila velika milost patiti prije smrti. I zaista, bolno je patio, njegovo je snažno zdravo tijelo bilo svedeno gotovo na kostur.
Karakteristično za njega, prikazao je svoje muke i molitve na kraju svoga života za drugoga, moleći konstantno za dušu koja je otpala od Crkve za Jehovinim svjedocima. Prije negoli je umro, čuo je da je ta osoba napustila tu skupinu.
Otac Nault bio je čovjek i od molitve i od akcije. Njegov posljednji čin bio je ostaviti polovicu svoje skromne imovine ovom Apostolatu za širenje fatimske poruke.
Kao i Franjo iz Fatime, otac je čeznuo svim svojim srcem otići u raj i molio je sve nas da molimo za njega. Njegova vjera i ufanje, osobito na kraju, bili su sasvim poučni.
Otac Nault je volio život. Volio je Boga i Našu Gospu. Volio je ovaj Apostolat i tebe i mene. Zaista smo izgubili velikog i dobrog prijatelja. Neka nas njegov život i smrt nadahnjuju i jačaju u Isusu i Mariji. Molim te da se sjetiš oca u svim svojim molitvama.
Tvoj u Isusu, Mariji i Josipu,
otac Nicholas Gruner
Članak je preveden i ponovno objavljen s dozvolom The Fatima Centera – www.fatima.org
Izvorni članak:
