Dómine, non sum dignus (Gospodine, nisam dostojan)
Žrtva je žrtvovana i Krist s nestrpljenjem čeka kad će se dati onima koje ljubi.
Rekao je:“Vrlo sam želio da ovu Pashu jedem s vama.“
Svećenik, celebrant ovdje pada na koljena i duboko se klanja Onome koji se toliko snizuje da postane našom hranom. Ohrabren neizmjernom naklonošću i nježnošću Boga ponovno se podiže pun svetog žara i gorljivošću moli. Poziva Gospodina da bude naša snaga, naš život, naše svjetlo. Napokon je žuđeni čas došao. Svećenik stavlja svoju dušu pod zaštitu božanskog tijela, koje se žrtvovalo za njegov spas.
Izgovara riječi:
„Corpus Dómini nostri Jesu Christi custódiat ánimam meam in vitam aetérnam. Amen!“ (Tijelo Gospodina našega Isusa Krista neka čuva dušu moju za život vječni.)
Svećenik na vrhuncu svojih želja pozvan je i sjedinjuje svoje srce sa srcem svoga Boga, i kroz malo vremena koje je potrebno da uzme svete prilike, on na trenutak zaroni u razmatranje i u duši razgovara s Bogom kao prijatelj s Prijateljem. Gleda kako anđeli prostrti oko njega slave njegovu sreću dijeleći s njime njegovo veselje i sluša ih kako govore:"Veseli se i raduj prebivalište sionsko, jer Gospod prebiva u sredini tvojoj, Sveti Izraelov." (Izaija 12,6). S poštovanjem skuplja svaku česticu i pri tom misli što ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je učinio? Uzimajući kalež osjeća da dug njegov raste. Uzima kalež spasenja i prizva ime Gospodnje. Takvo je srce Božje, voli da nas obogati svojim darovima i mi mu zahvaljujemo za primljena dobročinstva pružajući ruku da primimo nova dobročinstva. S kolikom živom vjerom pobožni svećenik pije krv Kristovu! (komentar:imamo li danas pobožnih svećenika, koliko ih je i što ja kao vjernik mogu pridonjeti tome da se svećenički žar u njihovim srcima rasplamsa za prvu ljubav Krista, Trojstva, Žrtve, prema Majci Mariji, svecima i na kraju i prema bližnjima jer sve zapovjedi svode se na dvije koliko sam Bože Tebe ljubio i svoje bližnje? (Iv 13,34) To možemo cijelim svojim životom govoriti i svjedočiti, ako Ga zaista volimo.)
Quod ore súmpsimus, Dómine, pura mente capiámus - Gospode, daj da čistim srcem čuvamo ono što smo ustima primili.
Sv. Augustin nam govori o razlici primanja Pričesti ustima i srcem. Samo onaj koji ima dijela na Gospodnjem duhu, nasljedujući Ga, kao što ima dijela na Njegovom tijelu po svetoj Pričesti. Na žalost ima onih katolika i svećenika koji primaju Spasitelja ustima, ali se duhovno ne hrane. Ukoliko budemo sudjelovali na Njegovom duhu, Njegovoj Istini i svetosti pričešćujući se duhom ovaj vremeniti dar biti će nam na spas vječni. Kad primamo Isusa poželimo da Ga uvijek sačuvamo u dubinama svoje duše. To molimo u molitvi Corpus tuum, Dómine, quod sumpsi, et Sanguis, quem potávi, adhaereat viscéribus meis: et praesta;.....
(Tijelo Tvoje, Gospodine, koje primih, i Krv kojom se napojih, neka priraste srcu mojemu....)
Nakon što je obrisao i pokrio kalež svećenik zadržavajući Krista u sebi čita antifonu, pričesnu molitvu koja se obično uzima iz psalama. Zatim slijedi popričesna molitva odnosno naša javna zahvala, prije nego li to zasebno učinimo. Kad zatvori svećenik misal misna žrtva je dovršena.
Ite, Missa est (Pođite u miru, Misa je dovršena) Poškropljeni krvlju Kristovom vjernici odgovaraju Bogu hvala - Deo grátias.
Sveti Augustin kaže za svetu Misu: "Niti se može kraće izreći, niti veselije čuti, niti uzvišenije zamisliti, niti plodonosnije učiniti."
U prvim stoljećima crkve svećenik bi poslije „Ite, Missa est“ poljubio Oltar i odmah bi zatim otišao, a od 11. stoljeća pobožnost je dodala troje: molitvu Plâceat, blagoslov i čitanje početka Ivanova Evanđelja.
Molitva koju svećenik potiho moli prignut pred oltarom:
Plâceat tibi, sancta Trinitas, obséquium servitútis meae; et praesta: ut sacrificium, quod óculis tuae majestátis indignus óbtuli, tibi sit acceptábile, mihique, et ómnibus, pro quibus illud óbtuli, sit, te miseránte, propitiábile. Per Christum Dóminum nostrum. Amen.
Neka Ti se svidi, Presveto Trojstvo, služba koju Ti prinijeh; i podaj da žrtva koju ja nedostojan prikazah pred očima Tvoga veličanstva bude Tebi ugodna, a meni i svima onima za koje ju prikazah, po milosrđu Tvome bude spasonosna. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Benedicat vos omnípotens Deus, Pater, et Filius, et Spíritus Sanctus - Blagoslov po onome od koga je svaki blagoslov došao, svećenik udjeluje blagoslov u Ime Oca, Sina i Duha Svetoga.
Prije nego li svećenik ostavi oltar na kojem je tako velika dobročinstva primio još jednom promatra vječnu Riječ u krilu Očevu i svome.
Klanjaj se odlikama Riječi koja bijaše u početku, bijaše u Bogu, bijaše Bog i po kojoj je sve stvoreno; klanjaj se neizrecivom poniženju na koje ga je osudila Njegova ljubav. Riječ je postala tijelom i prebiva među nama. Puna je milosti i istine. Puna istine da nas rasvijetli, puna milosti da nas posveti i da nas učini posvetiteljima braće svoje. Ostani s Njim u svom srcu, zatvori oči za zemaljsko i imaj uši da Ga čuješ jer sada sabran možeš kušati kako je sladak Gospodin i tako zahvaljujući si osigurati sreću!
(nastavlja se..)
(nastavlja se..)
