Kardinal Arinze: ”Sveta Euharistija, nije naše privatno vlasništvo” (CNS)
Kardinal Arinze govori o raspravi o Pričesti i prisjeća se blaženika koji je nadahnuo njegovo zvanje
Kardinal Francis Arinze kršten je u Katoličkoj crkvi 1. studenog 1941., na svoj deveti rođendan. Bio je dijete željno obraćenja na kršćanstvo od afričke religije, ne zbog želja odraslih ili drugih oko njega, već po svojoj vlastitoj volji i milošću Božjom.
Osoba po kojoj je primljen u vjeru bio je blaženi Ciprijan Tansi, u to vrijeme župnik čiji je primjer velike svetosti na dječaka ostavio dojam koji je trajao čitavoga života. Ovo je bio svećenik koji je, možda najznačajnije, pomogao učiti Arinzea da prepozna i voli Našega Gospodina prisutnoga u Euharistiji.
“On je bio prvi svećenik koga sam ikada poznavao,” prisjeća se kardinal Arinze, kojemu je sada 85 godina. “On mi je dao prve sakramente – krštenje, zatim pokoru i svetu Pričest.. Pripremio me za sv. Potvrdu i ministrirao sam pri njegovoj Misi 1945. godine.
“On je bio ono što biste željeli vidjeti kod župnika – gorljiv, iskren. Kada je on služio Misu, vidjelo se da je on vjerovao u ono što služi, tako da je sam njegov život bio privlačan. Nije čudo da je, gdjegod je on radio, bilo mnogo sjemeništaraca i žena koje su ulazile u redovnički život.“
Među njima bio je i sam Arinze. Ušao je u sjemenište Svih Svetih u nadbiskupiji Onitsha s 15 godina i vidjelo se da je izvanredan učenik. 1950. godine godine dobio je potvrdu škole Cambridge. Iste je te godine blaženi Ciprijan napustio Nigeriju kako bi se pridružio cistercitima na brdu sv. Bernarda u Leicestershireu. 1955. godine Arinze se premjestio u Rim gdje je doktorirao teologiju summa cum laude na Pontifikalnom sveučilištu Urbaniana. Zaređen je 1958. godine.
Prisustvovao je pogrebu blaženog Ciprijana u Engleskoj 1964. godine i vrlo je aktivno promicao slučaj njegove kanonizacije, priznajući da se borio obuzdavajući svoj entuzijazam kada je slučaj prvi put otvoren.
Godinu dana nakon smrti blaženoga Ciprijana, otac Arinze postao je najmlađi biskup na svijetu kada je, u dobi od 32 godine, bio zaređen za pomoćnog biskupa u nadbiskupiji Onitsha. Unutar dvije godine postao je nadbiskup, postajući tako prvi Afrikanac rodom koji je vodio nadbiskupiju. 1979. godine postao je predsjednik Nigerijske biskupske konferencije.
Papa Ivan Pavao II. 1985. godine uvrstio je Arinzea u Kardinalski zbor, a 2002. učinio ga je prefektom Kongregacije za bogoštovlje i sakramente.
Njegovo djelovanje kao prefekt bilo je produktivno, vezano je uz objavljivanje enciklike Ivana Pavla II. Ecclesia de Eucharistia 2003. godine o odnosu Crkve i Svete Euharistije i s pobudnicom Benedikta XVI. Sacramentum Caritatis iz 2007. godine o Euharistiji kao izvoru i vrhuncu Crkvenog života i poslanja.
Uzevši u obzir dostignuća kardinala Arinzea, ne može ga se zanemarivati kada govori o sakramentima. Nedavno je došao u opatiju Buckfast u Devonu u vrijeme kada su njemački biskupi postali tako javno podijeljeni po pitanju dozvoljavanja primanja Pričesti luteranskim supružnicima katolika na nedjeljnoj Misi da se pozivalo na intervenciju Vatikana.
„Što Crkva čini što je toliko veliko kao Misa?” upitao je kardinal Arinze. “Crkva ima samo jednu stvar jednaku Misi i to je druga Misa. Ništa drugo.“
“Nije stvar samo u tome da želimo dobro jedan drugomu. Nakon Mise možete popiti šalicu čaja ili čak čašu piva i malo kolača. To je u redu. Ali Misa nije takva.“
“Želimo dobro drugim kršćanima. Sveta Pričest nije naše privatno vlasništvo koje možemo dijeliti sa svojim prijateljima. To možemo činiti sa svojim čajem ili sa svojom bocom piva. To možemo dijeliti sa svojim prijateljima.“
Rekao je da, ako protestanti žele primati Pričest u katoličkim crkvama, trebaju postati katolici. „Dođite, budite primljeni u Crkvu i tada možete primati svetu Pričest sedam puta tjedno. Inače ne. ”
Nadalje, katolici koji su počinili smrtne grijehe moraju primiti odrješenje prije nego što primaju Euharistiju, rekao je.
(komentar: odrješenje podrazumijeva valjanu ispovijed, a to podrazumijeva iskreno pokajanje i čvrstu odluku da više ne želim činiti grijeh.)
"Ako osoba nije u stanju milosti, tada ako prima svetu Pričest i pet puta dnevno, ne dobiva milost, već čini pet svetogrđa, jer nije bio dobro pripremljen“ govori kardinal. „To znači da je sveta Euharistija za one u katoličkoj vjeri i stadu koji se drže katoličke vjere i koji imaju ispravan pristup tomu. Iz istoga razloga možete vidjeti da, ako je osoba razvedena i ponovno oženjena, postoji problem. Krist je rekao [da] onaj tko pusti ženu svoju i oženi se drugom… Krist ima jednu riječ: preljub. Nismo mi ti koji smo to izmislili."
Preuzeto iz članka Simona Caldwella, novinara Catholic Heralda.
