Sveta Pričest i zanimljivi podatci iz bogate riznice svetaca

Sveti Apostol Jakov Stariji, prvi biskup Jeruzalema, pogubljen od Heroda Agripe godine 44.

U Liturgiji Svetoga Jakova svećenik kod Svete Pričesti moli:

"Neka nas Gospodin blagoslovi i učini dostojnima

da sa čistim kliještima prstiju užarenih ugalj primimo

te položimo vjernicima na jezik."

Gostujući autor–more, plaže

Mali Lošinj – jedna od mnogih lijepih plaža i šetnica

Vrijeme je kad mnogi traže odmor na plažama mora, jezerima i bazenima. No, jesu li plaže uistinu za katolike?

Ne, plaže na morima, jezera i bazeni nisu za katolike.

Zašto? Zato što dušu vode u pogibelj grijeha bluda i Crkva je tako naučavala kroz skoro 2000 godina. Na žalost, ne znam kad, dogodilo se djelomični prekid s tom tradicijom Crkve, tako da se danas o tome malo priča.

Jedino ispravno kupanje je odvojenost muških i ženskih plaža, kao i prikladna odjeća za kupanje (što današnji kupaći kostimi sigurno nisu).  O čemu možete pročitati i OVDJE.

Oni koji se bore protiv tog nauka Crkve  imaju neke svoje argumente, koji se vrlo lako mogu pobiti:

Posljednji razgovor sa sestrom Lucijom, fatimskom vidjelicom

U članku se nalaze manji odlomci iz razgovora sa sestrom Lucijom, koji je izazvao velike bure u javnosti te joj je zabranjeno više govoriti.

Pogibelj ustrajanja u grijehu

Sestra Lucija:"Moje poslanje nije pokazati svijetu materijalnu kaznu koja mu predstoji ako se na vrijeme ne obrati molitvi i pokori. Ne! Moje poslanje je podsjetiti svakoga od nas na pogibao da se izgube naše besmrtne duše ako ustrajemo u grijehu."

Hitnost obraćenja

"Ne bismo trebali čekati poziv Svetog Oca iz Rima koji poziva svijet da čini pokoru. Niti bismo trebali čekati sličan poziv svoga biskupa u vlastitoj biskupiji ili redovničkih zajednica. Ne! Naš Gospodin se već vrlo često služio ovim sredstvima, a svijet nije za to mario. Poradi toga je nužno da svatko od nas otpočne s duhovnom obnovom sebe samoga.

Svatko od nas ima dužnost spasiti ne samo sebe samoga, već i pomoći svim dušama koje Bog stavlja na naš put."

"Đavao čini sve da nas rastrese i učini sve što je u njegovoj moći kako bi nas udaljio od molitve.."

Svi su bili zaneseni Antunovom poniznošću, kao i njegovom mudrošću

Bog je prema svojim nedokučivim nacrtima već dugo pripremao svoga vjernog službenika za njegovo životno poslanje: propovjednika i čudotvorca.

Riječi svetog Antuna:„U ovoj tamnoj dolini sveci blistaju kao zvijezde na nebeskom svodu. Sveci su zaista zvijezde i Krist ih drži pod pečatom svoje providnosti da se ne pojave kada sami žele, već da budu spremni na trenutak što ga je on predodredio. I kada čuju da u njihovu srcu odzvanja glas njegove zapovijedi, onda s tajnovitih područja kontemplacije prelaze na djela koja Krist od njih zahtijeva.“

Te riječi možemo doslovce primijeniti i na njega samoga. Bio je „zvijezda na nebeskom svodu“, za neko vrijeme skrivena u Bogu, ili, kako sam kaže, „pod pečatom njegove providnosti“. Ta zvijezda bila je spremna da zablista i da bude putokaz i drugima u ovoj „tamnoj dolini“ kada je to Bog od nje zahtijevao.

Grkokatolička opcija

Napomena: U ovome se članku govori isključivo o Božanskoj Liturgiji služenoj od istočnih KATOLIČKIH svećenika (kod nas najčešće grkokatolika) koji su u jedinstvu s papom.

Aktivno sudjelovanje u službama raskolničkih pravoslavnih „crkava“ teška je povrjeda božanskoga zakona.

Nakon Drugoga vatikanskoga koncila mnogi su katolici s nevjericom gledali u nagle i esencijalne promjene na svim razinama crkvenoga života. Jedna od najvećih promjena koja je nakon Koncila uslijedila bila je svakako i Novus Ordo Misa. Činjenica da se obred Mise, slavljen po našim župama stoljećima, promijenio tako naglo zbunio je mnoge katolike. Kroz stoljeća u obredu su se dogodile neke manje modifikacije, ali te su promjene tako male i, rekli bismo, skrupulozne, da se nikako ne mogu niti uspoređivati s promjenama koje su se dogodile nakon Koncila. Nove generacije su, posredstvom manjkave kateheze, potpuno izgubili smisao o žrtvenome karakteru sv. Mise i ostalim elementima katoličke duhovnosti koje nikako ne spadaju nekakvim apstraktnim sanjarenjima, već redovnome životu pobožnoga katolika. Ipak, brojni su se katolici željeli držati drevnih obreda. U kratkoj postkoncilskoj povijesti vidjeli smo različite primjere ljudi koji su djelovali vrlo požrtvovno kako bi imali i širili drevne obrede Katoličke crkve. Zadnjih godina možemo svjedočiti osobitoj rasprostranjenosti Tradicionalne Mise po drevnome rimskome obredu. Ipak, s obzirom da je u Hrvatskoj situacija takva da je, u mnogim krajevima Lijepe Naše, Liturgija po istočnome obredu raširenija od Tradicionalne Latinske Mise, činilo nam se da bi bilo Bogu na slavu, a ljudima na korist podijeliti i ovu stranu priče.

Isus se prikazuje na Oltaru, pred svim pukom, kao malo Dijete

Pročitaj, pobožni čitatelju, ovo čudo koje je učinila neizmjerna ljubav Tvog Boga, da bi dok primaš svetu Pričest, uvijek bila u Tebi živa vjera u stvarnu prisutnost Isusovu u Svetoj Hostiji.

20.travnja 1905. - kako su onda javljali španjolski listovi – prikazao se Isus Djetešce u španjolskom gradu Manzenedi pred svim pukom.

U crkvi redemptorista upravo su završavale duhovne vježbe svečanim obredom zadovoljštine. Župnik don Petar Rodriguez izložio je Presveti Oltarski Sakrament i veliko mnoštvo pobožna svijeta, poslije Ružarija, slušalo je propovijed oca Mariscala, jednog od misionara.

Najednom propovjednik nenadano presta govoriti jer je narod obuzela neka tajanstvena uzbuna. Pojedini koji su sjedili digli su se na noge, popeli se na klecala, a drugi su se izdizali navrh prstiju da bolje vide, dok je čitavom crkvom šumorio neki šapat.

Psovka i agresivnost su rak – rane (agresivnost – asertivnost, što je to i kako prepoznati?)

Slušajući kulturu govora naroda s kojim živim i dijelim svakodnevnicu, nameće mi se pitanje o psovci i agresiji kao hrvatskoj rak – rani.

U općem shvaćanju pojma riječi kultura smatra se kao nešto pozitivno, a može biti višeg ili nižeg stupnja. Latinska riječ "cultura" znači njegovanje, obrađivanje. Označava napredak prema boljem i kvalitetnijem.

Možemo li nešto razorno zvati kulturom?

Živimo u vremenu kad se dobro naziva zlim, a zlo dobrim. Tako dolazimo do razumijevanja da i zao, negativan, vulgaran govor možemo nazvati kulturom. Međutim, kad bolje razmislimo takav govor ne možemo zvati kultura govora već antikultura koja se nikad niti u jednom smislu ne može zamijeniti kulturom govora jer je sasvim suprotna. Antikultura je pojam za negativan, vulgaran govor. Psovka je antikulturna, ona je govor mržnje i osude osobe. Psovka razara dušu čovjeka.

U novo vrijeme antikulturu govora susrećemo na ulicama gradova, na radnim mjestima, u raznim televizijskim programima, posebno filmovima, u kazalištu, koncertnim dvoranama, svađi, zabavi i općenito svakodnevnom govoru. Mnogi će reći tko mi što može? Imam pravo govoriti kako ja želim. Druge koji se izražavaju kulturno u njihovoj sredini smatrat će zaostalim, nepoželjnima. Najnekulturniji govor danas se brani kao izričaj kulture govora. Koje kulture? Postaje li hrvatski jezik kulturniji ako u njemu ima više vulgarizama, psovke i hule?

Mnogi narodi ne poznaju psovku. Strana im je. A mi? Bi li smo se mi trebali ponositi što nam je hrvatski jezik obeščašćen psovkom?

Što uzrokuje otpad od vjere?

Prvi kršćani (na slici rimski mučenici) su život svoj dali kako bi posvjedočili za jedinog pravog Boga

Došlo je vrijeme ponovno ili jesi ili nisi katolik koji je spreman i život položiti za Gospodina, nema mlakosti i sredine jer ćeš biti ispljunut iz Božjih usta (Božja Riječ u knjizi Otkrivenja). Doduše, to vrijeme je uvijek bilo, ali danas se posebno očituje.

U Starom zavjetu otpad se događa profinjenije, suptilnije. Sjetimo se Arona i zlatnog teleta. Tako se i danas možda može činiti da se ne događa apostazija jer prividno ostajemo kod jednog Trojedinog Boga. Ipak sve je to otpad ili apostazija od prave vjere.

Koje ga stvari uzrokuju?

Grijeh protiv Božje zapovijedi koja nas uči da se ne klanjamo idolima, lažnom i krivom nauku.

Ljudi najčešće zaboravljaju na grijeh propusta.

Što mi donosi duboki istinski mir – znak zrelog katolika?

"Postoje ljudi koji su na putu u pakao, a cijelo vrijeme upravljaju pogled prema nebu. Uzbuđeni su dok koračaju prema mjestu svoje propasti."

bl.Henry Newman

Strahovita je opasnost vjeru i duhovnost mjeriti prema izljevima osjećaja i emocija. Svrha življenja katoličke vjere je u tome da uskladimo svoje riječi i djela i tako usklađeni tražimo Božju volju prema zapovijedima koje nam je dao i tako prispijemo u vječnost. Potrebno je sebe suobličiti što više Njemu koji se u potpunosti dao za nas. U dubini duše radosno podnesena i Gospodinu darovana patnja, trpljenje, križ je početak življenja katoličke vjere.

Sestra Lucija:„Sveta je Krunica najmoćnije oružje koje nas brani u boju“

„Dezorijentiranost je dijabolična“ [29.12.1969.], „ne dajte se zavesti“. Dezorijentiranost je doktrinarna: „U ovom vremenu dijabolične dezorijentiranosti ne dopustimo da nas zavedu lažna učenja.“ [12.4.1970.]

Sestra Lucija pisala je majci Martins:

„Dakle, malena djela (odnosi se na tekst koji je napisala o svetoj Krunici) ostat će s dušama kao jeka Gospina glasa kako bih ih podsjetila na upornost s kojom je Ona preporučivala molitvu Krunice, tako puno puta. A budući da je Ona već znala da su došla ta vremena tijekom kojih će đavao i njegovi saveznici voditi tako tešku borbu protiv ove molitve kako bi duše odveli od Gospodina. A bez Boga, tko će se uopće moći spasiti?! Poradi toga moramo činiti sve što je u našoj moći da bismo iznovice duše vodili k Gospodinu.“

A u pismu naslovljenome na don Umberta Pasqualea, svećenika jako pobožna Fatimskoj Gospi, sestra Lucija napisa:

Potreba i molba da učinimo zadovoljštinu

Od prijatelja sam dobila fotografije koje želim s vama podijeliti. Crkva na fotografijama se nalazi u Njemačkoj, grad Grosbettlingen, a zove se Heillige Geist.

Zamolio me da prikažemo zadovoljštinu za svetogrđa koja se čine i ovih dana u svim Katoličkim crkvama. Za one koji se pričešćuju u smrtnom grijehu, za one koji čine zlouporabu svetih sakramenata i sakralnih prostora. 

Razmislimo, možemo li u ovakvom interijeru crkve uistinu razmatrati? Možemo li produbiti vjersko uvjerenje, potaknuti obraćenje srca i ojačati volju da slijedi Krista? Potreba za činjenjem zadovoljštine sve više raste..

Naše molitve trebaju težiti k spoznaji Isusa Krista i jedinstvu s Njim, a zato nam je osim otvorenog srca nužno potreban i interijer koji će nas na to poticati. Mnogi interijeri nažalost kao da su rađeni da ubiju vjeru u nama stoga rado objavljujem kao molbu i poticaj na zadovoljštinu.

Čudo na gori

Ovaj članak govori o veličajnim djelima, što ih Bog provodi po zagovoru svetoga Josipa. Tko je poslije Presvete Bogorodice Bogu bliži od svetog Josipa? Nitko! Zato možemo ustvrditi da je moć zagovora svetog Josipa od svetaca najveća. Tri su razloga zašto je zagovor svetog Josipa odmah poslije zagovora Majke Božje najveći:

1. jer je sv. Josip i u nebu uz Presvetu Bogorodicu

2. jer je i u nebu, iza Majke Božje, najbliži Isusu

3. jer je i po osobnoj svetosti i po veličini svojih zasluga odmah iza Majke Božje

Kako je uspostavljen blagdan sv. Josipa Radnika?

Crkva, brižna majka svih nas vodila je ranije mnogo više nego li danas, osobitu brigu da zaštiti i pridigne radnike.