(Rim) Ide li katoličanstvo ususret „najvećoj promjeni posljednjih stoljeća“? U to je uvjeren Matteo Matzuzzi koji izvješćuje za talijanski dnevnik Il Foglio „kako papa Franjo revolucionira Crkvu“. Ovaj proces ne događa se bez lomova i sukoba. Uskoro će biti već pet godina od njegova izbora, a uvijek se otvaraju nova pitanja. Kamo će se preseliti težišta Crkve? Što je s „mrežama i vezama“ u Crkvi? Što će biti od kulturne i duhovne ostavštine Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.? Hoće li se Franjo moći održati usuprot svim protivljenjima i otporu ili će doći do velike pobune?
Papa Franjo donosi novi elan, ali je otvorio Pandorinu kutiju
Filozof Massimo Borghesi mišljenja je da je Franjo Crkvi donio novi elan. Doduše, ona je 1989. godine ispravno upozoravala na budućnost bez kršćanskih vrijednosti, ali se potom povukla u utvrdu s „tri ili četiri načela o kojima se ne može raspravljati“.
Je li raščlamba točna? Je li Crkvi tijekom pontifikata Benedikta XVI. nedostajalo misionarskoga žara? Ili zar nije bila štoviše sigurnim svjetionikom? Franjo ruši svjetionike „kako ne bi smetali onima koji su bez orijentacije“, kako se to u Rimu potajno i napola šaljivo šapuće. Ta, zar nije više puta radikalno odbacio „prozelitizam“ da se svaki misionarski žar mora ukočiti, već čisto zbog brige da će vas vlastiti papa žigosati zbog nasrtljivog vrbovanja i obraćanja nekatolika?
„Stječe se dojam da je Bergogliov pontifikat otvorio Pandorinu kutiju u kojoj su sadržani svi nagomilani sukobi pokoncilskoga vremena koji su zauzdavani dugom erom Ivana Pavla II. koja je dospjela do svoga konca odreknućem Benedikta XVI.“, napisao je Matteo Matzuzzi.
„Nemamo informacije u kojem smjeru ovaj Papa želi ići“
„Bergoglio se okružio savjetnicima koji možda imaju politički ili retorički talent, ali nisu ljudi od važnosti i ozbiljnosti“.
R.R. Reno iz First Thimgs, nekadašnji profesor teologije i etike na Creighton University, govori o „velikoj patnji“ poradi trenutačne situacije. Po njegovu mišljenju, točno je da su pontifikati Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., koliko god bili različiti ova dvojica papa, tvorili jedinstvo. Njihove jake osobnosti možda su nas pak navele da vjerujemo u „lažnu stabilnost“, kojom je prikrivana „naša slabost“.
„Sada Franjo sjedi već gotovo pet godina na stolici i znamo da želi poništiti određene vidove dvaju prethodnih pontifikata ili da barem želi ići u novome smjeru. Međutim, nedostaju mu Wojtylina razboritost i Ratzingerova intelektualna težina. Bergoglio se okružio savjetnicima koji možda imaju politički ili retorički talent, ali nisu ljudi od važnosti i ozbiljnosti“
