- slika prikazuje posljednju Pričest svete Marije Egipatske, pokornice, slikar Marcantonio Franceschini, 1648.- 1729.
Tko je bila sveta Marija Egipatska?
Marija je rodom iz sjevernog Egipta. Živjela je od 344.- 421. Kad joj je bilo 12 godina, pobjegla je iz bogate očinske kuće u lučki grad Aleksandriju da bi ondje provodila život u raspuštenosti. Tako je proživjela 17 godina. Jednog dana, vidjevši skupinu hodočasnika kako se ukrcavaju u lađu da bi pošli u Jeruzalem, vođena više znatiželjom i avanturizmom, i sama se ukrcala u brod. Nadala se da će njezin ženski čar biti dostatan da plati troškove putovanja. Ni slutila nije kako će njezinom pokvarenom i raspuštenom životu biti kraj u Jeruzalemu.
Na blagdan Svetog Križa htjela je s ostalim hodočasnicima ući u staru časnu baziliku. No, kakogod je pokušavala prekoračiti prag crkve, neka ju je tajanstvena sila neprestano zaustavljala. Opazivši u to jednu milosnu sliku Bogorodice Marije, pala je na koljena i zamolila je da je oslobodi. Bio je to za nju trenutak milosti i obraćenja. Mogla je s ostalima ući u crkvu te ondje počastiti relikviju svetoga Križa. Udovoljivši svojoj pobožnosti, zamolila je Presvetu Bogorodicu da joj pokaže put pokore.U taj je čas osjetila unutarnji poziv da se uputi prema rijeci Jordanu, a zatim je ušla u rijeku da se očisti. Nakon što je primila Pričest otišla je u pustinju i započela pustinjski život.
Jednoga dana neki jeromonah po imenu Zozim iz jedne palestinske laure pošao je da po pustinjačkom običaju dio svete Korizme provede u pravoj pustinji. Ondje susretne neobičnu pokornicu koja mu ispripovjedi svoj život. Završivši zamoli ga da je na označenom mjestu pronađe sljedeće godine na Veliki četvrtak i da joj donese svetu Pričest. Monah je to obećao i sljedeće godine vjerno ispunio svoje obećanje. Opet su se dogovorili da će se sastati za godinu dana. Kad je Zozim opet došao, našao ju je mrtvu. Prije smrti napisala je na tlu ovo: "Oče Zozime, sahrani tijelo ponizne Marije! Vrati zemlji što je od nje, pridruži prah prahu i u Božje ime moli za me! Umrla sam u mjesecu farmouti prema egipatskom brojenju, a što odgovara travnju prema rimskome, u noći muke našega Spasitelja, okrijepljena duhovnom hranom." Zozim je odmah shvatio da je Marija umrla još prošle godine u isti dan u koji joj je podijelio svetu Pričest. Sahranio ju je, vratio se u samostan te svome igumanu i subraći ispripovjedio njezin čudesni život.
Svetica je najprije bila štovana na Istoku, a potom i na Zapadu. Njezine relikvije nalaze se u talijanskim gradovima Rimu, Napulju i Cremoni te u belgijskom gradu Antwerpenu. Njezin život govori o tome kako je čovjek slab i koliko duboko može pasti, ali uz milost Božju postoji i mogućnost obraćenja. Likovi velikih grješnika i obraćenika hvalospjev su Božjem milosrđu. Zazivaju je kod opsjednutosti, duševnih i tjelesnih napasti, a zaštitnica je pokajnica i nekadašnjih prostitutki. Spomendan joj je 2.travnja.
2. Pričest svete Terezije Avilske, obnoviteljice Karmela, slikar Claudio Coello, 1642.-1693.
Što još napisati o toliko poznatoj svetojTereziji iz Avile?
Od dvanaestero djece u obitelji, tri su bile djevojčice i samo se Terezija posve slobodno i promišljeno odlučila za redovnički stalež. Nju je u samostan jednostavno vodila želja da spasi dušu. Poznavala je svoju narav i bojala se da bi u svijetu izgubila vječnu milost spasenja. Zbog toga je stupanje u samostan bio za nju veoma bolan i težak, upravo dramatičan doživljaj. Ona sama o tome svjedoči: »Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se kao da se u meni odvaja svaka pojedina kost.«
Njezina pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svoga života, Put savršenosti, Stanovi ili grad duša, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni spisi te svjedočanstva uzvišene mistične lirike. Terezija iz Avile je znala kako mistika može postati vražja zamka te je molila da u Gospodin oslobodi darova, a željela je svim srcem raditi na poništenju same sebe. Vrag preko dobivenih darova na osobu može djelovati kroz sebeljublje, oholost i samodopadnost. Ta je sveta redovnica nosila sve brige i tjeskobe Tridentskog sabora, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Sama je rekla da je Indijanci tamo u Americi stoje mnogo jer je u molitvi za njihovo spasenje mnogo uzdisala. Iako je bila na vrhuncima mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo.
Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: »O, kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.« No Sveta Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost.
Svetom je proglašena službeno 1622.godine. Najprije je proglašena zaštitnicom Španjolske i njezine vojske, a zatim i kao pomoćnica dušama u čistilištu i zaštitnica od bolesti srca.
Glasoviti Bossuet, teolog, dogmatičar, biskup nije se ustručavao reći: “Terezija ima u mistici isto značenje kao Toma Akvinski u dogmatici.“
Proglašena je 27. rujna 1970. naučiteljicom Crkve. Završavam ovaj sažeti prikaz o sv. Tereziji njezinim riječima, koje neprekidno pomažu i u ovim vremenima, a što ih je zapisala na jedan listić i čuvala ih u svome Časoslovu:
"Neka te ništa ne zbuni, ništa neka te ne plaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve dosegne. Tko ima Boga, tome ništa ne nedostaje. Samo Bog dostaje!"
3. Posljednja Pričest Svetog Ljudevita IX., francuskog kralja, slikar Ary Scheffer 1795-1858.
(1214. - 1270.)
Molimo kako bi na mjesto upravitelja zemaljskih dobara dobili vrlo poštene, marljive, Bogu i narodu predane osobe. Što se ističe kod ovoga kralja?
Sveti je kralj Ljudevit ljubio Boga svim svojim srcem te nasljedovao njegove čine; kad je uvidio da je sam Bog umro iz ljubavi za svoj narod i on je više put svoje tijelo izložio avanturi iz ljubavi prema svome narodu. Da je htio, lako se od toga mogao osloboditi. Govorio je svome sinu:“ Sine, od svega se trebaš čuvati što znaš da se Bogu ne sviđa, to znači od svakog smrtnog grijeha, tako da radije moraš dati da te muče svakovrsnim mučenjem nego da počiniš smrtni grijeh. Osim toga, ako ti Gospodin pripusti neku poteškoću, blago je i sa zahvaljivanjem podnesi. Misli da je to za tvoje dobro i da si je, možda, zaslužio. K tome, ako te Gospodin podari bilo kakvim blagostanjem, moraš ponizno zahvaliti, bojeći se da ne postaneš lošiji zbog isprazne slave ili na koji drugi način. Boga ne smiješ napadati ili vrijeđati u njegovim darovima. Rado i pobožno slušaj crkvenu službu. Dok si u crkvi, ne gledaj naokolo rastreseno i ne govori ispraznosti, nego moli Gospodina pobožno ustima ili razmatrajući u srcu. Neka ti je srce blago kad je riječ o siromasima, bijednima i žalosnima. Pritječi im u pomoć prema svojim mogućnostima i tješi ih. Bogu budi zahvalan za sva dobročinstva što ti ih je udijelio i tako ćeš biti dostojan da primiš i veća.
Prema podložnicima budi pravedan te se u tom drži crte pravednosti i ne skreći ni desno ni lijevo. Dok nisi siguran gdje je istina, više budi na strani siromaha nego bogataša. Nastoj da se iz tvoje zemlje ukloni svaki grijeh, nadasve pak bogohulstvo i krivovjerja. Predragi sine, na kraju te blagoslivljam svim blagoslovom što ga odani otac može podijeliti sinu. Neka te cijelo Trojstvo i svi sveti čuvaju od svakog zla. Dao ti Bog milost da vršiš njegovu volju te ga služiš i častiš. Nastoj da se iz tvoje zemlje ukloni svaki grijeh, nadasve pak bogohulstvo i krivovjerja. Predragi sine, na kraju te blagoslivljam svim blagoslovom što ga odani otac može podijeliti sinu. Neka te cijelo Trojstvo i svi sveti čuvaju od svakog zla. Dao ti Bog milost da vršiš njegovu volju te ga služiš i častiš. Na taj ćemo način poslije ovoga života dospjeti skupa k njemu da ga gledamo, ljubimo i slavimo bez kraja. Amen.« ćemo način poslije ovoga života dospjeti skupa k njemu da ga gledamo, ljubimo i slavimo bez kraja. Amen.«
Kćeri piše: “Draga kćerko, jer mislim da ćeš zbog ljubavi prema meni od mene primiti ovo drage volje i radije nego od ikoga drugoga, došao sam na pomisao da ti svojom rukom napišem nekoliko pouka. Poučavam te da ljubiš našega Gospodina Boga svim svojim srcem i svom svojom snagom: jer bez toga ne može vrijediti nijedna stvar, ne može se dobro ljubiti nijedna stvar, a ni pravo ni korisno. Gospodin je onaj kome sve stvorenje može reći: ’Gospodine, ti si Bog moj, komu nisu potrebna moja dobra.’ Gospodin je onaj koji je poslao na zemlju svoga blagoslovljenoga Sina i žrtvovao ga u smrt da nas oslobodi od smrti pakla. Ako ga ljubiš, ti ćeš imati koristi od toga. Stvor koji svoju ljubav drugome daje, a ne njemu, na krivom je putu. Način je na koji moramo ljubiti Boga, da ga ljubimo bez mjere. On je zaslužio da ga ljubimo jer on nas je prvi ljubio.
Htio bih da znaš razmišljati o djelima što ih je blagoslovljeni Božji Sin učinio za naše otkupljenje. Imaj veliku želju da mu se svidiš i brižno nastoj kloniti se svih stvari koje bi mu se mogle ne svidjeti. Draga kćeri, ako te progoni bolest, podnosi to drage volje i zahvaljuj Bogu, jer ti je vjerovati da ti on to šalje za tvoje dobro. Ako pak imaš sreću tjelesnoga zdravlja ili što drugo, opet ponizno zahvaljuj Gospodinu. Čuvaj se da tobom ne ovlada oholost ili koja druga opačina!… Ako ti je što teško u srcu, reci to svom ispovjedniku ili drugoj čestitoj osobi! Prema ljudima imaj dobro srce, rado pomaži dijeleći milostinju. Pomaži i one koji su radi Gospodina odabrali siromaštvo. Pazi da budeš savršena u svakom dobru pa da oni koji te vide ili čuju o tebi govoriti, budu potaknuti tvojim dobrim primjerom.
Čini mi se kako nije dobro da imaš odviše odjeće i nakita, tobože prema svome staležu. Baš obratno od toga, bit će bolje ako mjesto toga budeš davala milostinju. Nemoj trošiti odviše vremena i brige da se ukrasiš i čuvaj se pretjeranosti u nakitu. U tome je bolje manje nego više…«
Kralj je Ljudevit već za života uživao glas sveca. Svetim ga je proglasio g. 1297. papa Bonifacije VIII. Spomendan mu je 25.kolovoza.
Blagoslovi Gospodine našu Domovinu i svojom Providnošću obdari svetim i dobrim osobama na vlasti!
