ponedjeljak, 25. rujna 2017.

Correctio filialis: Apeli koje se ne sluša i pitanja na koja se ne odgovara


U lipnju 2016. godine, pošto je papa Franjo objavio pobudnicu Amoris laetitia, 45 teologa i filozofa u tajnosti se obratilo kardinalskome kolegiju i upozorilo na „heretične teze, zablude i dvoznačnosti“. Nakon njihova pisma uslijedio je otvoreni apel.  

Austrijski filozof Josef Seifert u svojemu je opsežnom i dobro utemeljenom članku o pobudnici Amoris laetitia na ljeto 2016. godine podsjetio na „bratski ukor“ svetoga Petra koji je učinio apostol Pavao. Papinski dokument podvrgao je razornoj kritici.

U rujnu 2016. godine kardinali Walter Brandmüller, Raymond Burke, Carlo Caffarra i Joachim Meisner obratili su se papi Franji moleći ga za pojašnjenje dvoznačnih formulacija. Pri tome su Papi podastrli Dubia (dvojbe). U obliku pet pitanja tražili su od Crkvenoga poglavara jasnu izjavu vrijede li još učenja Crkve koja su u njima formulirana ili ne, jer o tome postoje sumnje prouzročene pobudnicom Amoris laetitia. Odgovor na to papa Franjo do dana današnjega nije dao. Držanje je to koje uistinu jača sumnje u to želi li on čuvati i naviještati crkveni nauk o nerazrješivosti braka, katoličkome moralnom nauku i sakramentalnome redu.

Pošto nisu primili nikakav odgovor, četvorica kardinala izišli su u javnost i u studenome 2016. godine objavili su svoja Dubia (dvojbe). Nakon toga bili su izloženi snažnim, djelomično i niskim i ponižavajućim napadima eksponenata iz najbližeg Papina okruženja.

U travnju 2017. godine, pošto još uvijek nisu dobili nikakav Papin odgovor, četvorica kardinala molili su da ih se primi u audijenciju kako bi mogli iznijeti svoju „zabrinutost“. Pismo za to sastavio je kardinal Carlo Caffarra. No opet nije došao ni najmanji znak iz Vatikana. U međuvremenu preminuli su dvojica od četvorice potpisnika, kardinal Joachim Meisner i kardinal Carlo Caffarra, koji je kratko prije svoje smrti izjavio da osjeća da ga prisluškuju i nadziru.

Od prošle jeseni u raspravama uvijek se ponovno javljala tema bratskoga ukora prema novozavjetnome primjeru. U ovome smislu kanonist Edward Peters, referendar na Vrhovnome sudištu Apostolske Signature, izjavio je već u prosincu 2016. godine da crkveno pravo predviđa bratski ukor u situaciji nužde. To vrijedi onda kada je posrijedi „dobro Crkve i čuvanje cjelovitosti vjere i morala“, pri čemu se opomena treba iznijeti i objaviti drugim vjernicima s nužnim „strahopoštovanjem prema pastirima i uzimajući u obzir opću korist i dostojanstvo osoba“ (kanon 212,3 Zakonika kanonskoga prava).

Kardinal Raymond Burke potvrdio je na početku godine da će neminovno uslijediti bratski ukor ako papa Franjo i dalje ustraje u svojim stavovima koji su u protuslovlju s crkvenim naukom.

Jedna skupina klerika i laika koji „po svojemu znanju, nadležnosti i svojim istaknutim položajem“ ispunjaju pretpostavke koje se spominju u crkvenome pravu, prešli su na djelo i učinili su prvi korak prema „ukoru“.

Što će se sada dogoditi? Kako će Papa reagirati? A Benedikt XVI.?