Čistoća nakane bila je još jedna stvar o čijoj je važnosti Leonardo bio potpuno svjestan:
„Gledat ću kao na stvar od najveće važnosti (on piše u XV. poglavlju) da sve čine u danu izvršim, ne samo s nekom dobrom nakanom, nego s čistom i jednostavnom nakanom tako da mogu biti zaslužne pred Bogom i ugodne Njegovu Božanskom Veličanstvu. Vidim da ovome trebam posvetiti najveću pažnju. U očima Božjim jedan čin napravljen s čistom i jednostavnom nakanom vrjedniji je od stotine drugih učinjenih iz nesavršenih motiva. … Stoga ću uložiti sav trud, po Božjoj milosti, kako bih sve svoje čine izvršio s ovom čistom i jednostavnom nakanom koja se sastoji u tome da pokušavam učiniti sve da ugodim Bogu, bez bio kojeg drugog motiva. … Započinjući svako djelo, reći ću „Moj Isuse, milost“ i čineći tako, želim obnoviti jednom zauvijek ovu jednostavnu i čistu nakanu, gledajući samo Boga i ne tražeći ništa osim Njegove dobre volje i ugode.“
Evo nečega što Leonardo kaže o svom velikom životnom djelu, misijama:
„Posvetit ću se tome (piše u XXII. poglavlju) potpuno
ex toto corde, provodeći noć i dan u svetoj zaposlenosti, uvijek zaokupljen slušanjem ispovijedi, davanjem savjeta, uspostavljanjem mira, propovijedanjem, ne bivajući, ipak, prilikom toga željan slijeđenja prirodnih sklonosti, nego pokreta milosti, obnavljajući često čistu i jednostavnu nakanu. I, iako sam u jedno vrijeme osjećao određenu nenaklonost misijskom djelovanju, sada, kada su me dva Vrhovna Pastira uvjerila da je to Volja Božja, a Benedikt XIV. je izričito na mene stavio tu dužnost, svesrdno se posvećujem tomu nadajući se da u tomu tražim Boga, a ne sebe. … Kako bih dao dobar primjer drugima, poklonit ću se ničice prije nego što odem na propovjedaonicu propovijedati i, s licem prema zemlji, klanjajući se Veličanstvu Božjem, napravit ću čin pokajanja za moje grijehe i krivice i čin nevjerovanja u sebe, uvjeren da je kajanje srca i obraćenje grješnika djelo svemoguće ruke Božje i potpuno rezultat milosti. Stoga ne ću smatrati vrijednima na svoje vlastite sposobnosti, poduzetnost ili učenje, već ću, pun nepovjerenja u moje vlastite moći, ustati sa stvarnim pouzdanjem u Boga, moleći ga da se udostoji dodirnuti sva srca i obratiti sve grješnike. Tada ću ponoviti više puta „
Moje Isuse, milost“.
Preuzeto iz: „Život sv. Leonarda Portomauricijskog, O.F.M. (1676.-1751.)“, autora o. Dominica Devasa, O.F.M.
https://archive.org/details/lifeofstleonard00devauoft
