Božja Riječ nam govori:"Tko ustraje do kraja, on će se spasiti." Makar ti bilo mučno i teško, podnosio nepravdu šuteći poput Učitelja, ustraj. Svjesno prigrli strpljivost. Čvrsto neka bude srce tvoje i izdrži kušnju Gospodnju. Božja Riječ uči:"Zbog Tebe nas ubijaju svaki dan i mi smo im kao ovce za klanje." No budući da se s veseljem nadaju nagradi svjesno govore:"Iskušavao si nas, Bože, očistio si nas ognjem kao što se čisti srebro. Pustio si da padnemo u zamku, položio si nevolje na naša leđa. Ispunjavajući Gospodnju zapovijed o strpljivosti u protivštinama i nepravdama, udare li ih po jednom obrazu, oni mu okrenu i drugi, a onom tko mu otima donju odjeću prepuštaju i gornju; ako su prisiljeni ići jednu milju, pođu dvije. Poput apostola Pavla podnose lažnu braću i blagoslivljaju one koji ih proklinju." (RB VII, 35-43)
Četvrti stupanj poniznosti je stupanj strpljivosti. "U svemu tome pobjeđujemo po Onome koji nas ljubi". (RB VII, 39)
Pavao u poslanici Filipljanima kaže: "Sve mogu u Onome koji me jača" (Fil 4,13).
"Pustio si da nam ljudi zajašu za vrat" pa nas sada kao konji u kasu gaze (usp. Ps 66, 12)!
Na taj način nismo budale pa dopuštamo da nam se događa jer drugo ne znamo već prolazimo kušnje i čišćenja kako bi dopustili Gospodinu da nas oblikuje.
Ako se to dogodilo Gospodinu, a zašto se onda ne bi dogodilo i svakom od nas? Biti odbačen, izrugan.... Biti prepušten na milost i nemilost drugome... Duboki misterij kako Gospodin upravo takve situacije najbolje koristi za dobro osobe koja kroz to prolazi.
Peta zapovijed Božja je "Ne ubij!"
Iz čega se rađa prvi stupanj ubojstva? Rađa se iz činjenice da je netko postao prijetnja za moj život ili obratno, da sam ja postao prijetnja za drugoga. Nema ništa lakše od toga da se prijeđe sa strane krvnika na stranu žrtve i obratno makar to činili i nesvjesno i zbog određene površnosti.
Kada drugi počne činiti zlo počinjem se pitati: "Zašto mi drugi čini zlo?" Ponekad je na to vrlo teško odgovoriti. Ponekad ni sama osoba koja čini zlo, ne zna zašto čini. "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" (Lk 23,34)
Gospodin Isus je umro kao "prokletnik" prema opomeni iz Tore: "Proklet je tko god visi na drvetu" (usp. Pnz 21,23 u Gal 3,13)
I nas obuzme sumnja, budući da nas drugi proklinju, odbacuju, da to isto čini i Bog. U tome ne smijemo zaboraviti veliku pouku iz knjige o Jobu.
Tad je potrebno biti jako strpljiv. Strpljenje je jedna od najvećih krjeposti. Strpljivost je krjepost koja očituje vjeru u Boga osobito u situacijama koje ne razumijemo.
Uvijek je potrebno preispitivanje i sebe i razlučivanje odakle dolaze sumnje, negodovanja, zloća, kritika, mrmljanje, isključivost itd. Često puta je teško pronaći pravi odgovor.
Ako imamo duboko iskustvo da nas Bog ljubi, tada ćemo lakše moći prihvatiti da prođemo pustinju odnosa s drugim osobama. Ako smo sigurni u Božju ljubav, zlo koje mi drugi čini ili mi želi neće me zaraziti. Ako nismo sigurni, nemamo iskustvo Božje ljubavi i dobrohotnosti, zlo drugoga će me nužno zaraziti, jer ako me drugi nastoji ukloniti, ja ću se nastojati braniti jer na to imam pravo, na to me goni preživljavanje i tako ću se naći – ma koliko moje postupanje bilo razumljivo – izvan logike blaženstava.
Sveti Benedikt nas želi upozoriti zbog odnosa drugih prema nama, ne smije doći u krizu naš odnos s Bogom.
Možemo sve pobijediti u Onome koji nas uzljubi. Svijest o ljubavi koju Bog ima prema nama daje nam snagu i sposobnost da podnosimo tuđu mržnju. Na vrlo dubok način nam je to pojašnjeno u muci Gospodina Isusa i zašto je mogao toliku mržnju nositi. On je imao apsolutno duboko iskustvo Očeve ljubavi i zato je na jedinstven način mogao podnijeti teret neizrecive i užasno nepravedne mržnje. S druge strane On je imao sposobnost da se ne da uvući u vrtlog mržnje.
Traženje prava na opravdanu obranu je početak našeg poraza. Problem nije u tome što nas drugi mogu mrziti već opasnost da gotovo neopazice budemo uvučeni u vrtlog mržnje. Na to nas želi upozoriti sveti Benedikt.
Naša usredotočenost ne smije biti na mržnju koja bjesni kako bi se od nje obranili već na ljubav kojom nas je Bog ljubio od vječnosti. Na ljubav koju Bog Otac ima prema meni, objavivši mi je u nepobjedivoj ljubavi svoga Sina.
Da ne bismo upali u lanac mržnje o kojoj možemo svakodnevno čitati u svim novinama, ne treba se ogledati oko sebe već treba gledati u nutrinu, dizati svoj pogled u visinu. Benedikt nas uči da ćemo biti kadri svladati te negativne osjećaje ako budemo u protivštinama i nepravdama strpljivo ispunjavali Gospodinovu zapovijed.
Logika evanđelja je u tome da okrenemo drugi obraz, ali kako je to učinio Gospodin Isus?
Kad je tijekom svoje muke primio pljusku, Isus svojim mučiteljima postavlja pitanje: “Zašto?“
Drugim riječima: “Možeš me udarati, ali razlog zbog kojeg me udaraš nisam ja, već nešto sasvim drugo.....što činiš?“
Već smo spomenuli kad se javlja zlo...Kad mi drugi čini zlo, on to čini jer mu smetam. Druga osoba tad smatra da sam prepreka za njegov životni put. (usp. Kajina i Abela. Zašto je Kajin ubio Abela?)
Sa strpljivošću se zlo razotkriva i jedino se tako može izliječiti. Nužno je da razlog zbog kojeg netko čini zlo izađe na vidjelo, da bude ogoljen. Za to treba vremena i strpljivosti..... Katkad dugotrajne strpljivosti. U korijenu riječi strpljivost je trpljenje.
Upravo vježbajući se velikodušno u strpljivosti postajemo Božji nasljedovatelji.
Sve je moguće izdržati kad se na nas obruši progon ukoliko smo duboko usidreni u Božjoj ljubavi. Ako nemamo ukorijenjenost u Božjoj ljubavi ne možemo ustrajati ni oduprijeti se, a da ne padnemo u zamku zla.
Samo snaga Božje ljubavi omogućuje shvatiti zlo koje bijesni u svijetu i koje je izravno upereno protiv nas.
Benedikt dalje upozorava na zavist koja je svojstvena đavlu. Đavao razdvajajući i dijeleći naše snage pouzdano zna da ćemo tako postati jadni i nemoćni. Milost je, naprotiv, uvijek usmjerena k sazrijevanju, rastu, komunikaciji i optimalnom korištenju snaga: nemilost naprotiv uvijek vodi k podijeli. Zlo treba ukloniti, a ne slaviti.
Nužno je shvatiti zlo i nazvati ga pravim imenom. Je li zavist, mržnja, ljubomora, lijenost, oholost itd.? Zlo možemo pobijediti ne svojom logikom već Božjom milošću odnosno postom, molitvom i imenujući ga pravim imenom.
Bog često piše po krivudavim stazama. Svako zlo, ako s Njim nosimo On okreće u dobro (usp. Post 50,20).
Zlo nema posljednju riječ nad poviješću ukoliko ima onih koji se ne dopuštaju njime zaraziti.
Zlo nas može u tolikoj mjeri zaraziti da se cio naš život vrti samo oko zla za kojeg tvrdimo da se protiv njega borimo, ali u trenutku u kojem neprijatelja nema više kao da sam život osobe koja je mrzila i mislila da se bori protiv mržnje, gubi smisao jer na tajanstven način, gubi svoje središte koje se – zbog svoje nepostojanosti – mora urušiti i povući sa sobom sve prema propasti: jedan se život slama i ruši kao kula od karata u trenutku u kojem nestaje sve ono što je zavist učinila motivom samoga života.
Potrebno je da je temelj života Dobro, a ne zlo jer zlo odgaja svoju djecu zato da ih ubije! Strpljivost je krjepost jakih jer omogućuje razotkriti zlo. Ako na zlo uzvraćamo istom logikom, zlo se obično sve više povećava.
Ukoliko netko traži nešto od tebe, a s tim da te ne izlaže grijehu, učini. Ne raspravljaj! Prije ili poslije će doći vrijeme kad će se razotkriti namisli srca. Treba razumjeti je li netko tražio jer nema vremena učiniti ili zbog nekog drugog razloga. Bitno je ne ići u rasprave i sačuvati mir. Božja Riječ nas uči da težimo k miru i idemo za mirom.
Kad tražimo nešto od drugoga moramo se uvijek pitati činimo li to zato jer nam je to stvarno potrebno ili da vidimo hoće li nas poslušati odnosno da vidimo koliku težinu ima naša riječ, naša prisutnost. To je pomalo nalik divljim životinjama koje imaju potrebu potvrditi svoj teritorij! Ako se ono što mi smatramo dobrim temelji na zlu prema drugome, tada to zasigurno nije dobro. Na to nas upozorava sveti Benedikt.
Četvrti stupanj poniznosti glasi: „posuisti homines super capita nostra“ t.j. ima ljudi koji s nama postupaju nepravedno, ali se preko njihove zloće ostvaruje Božji plan, pod uvjetom da progonjeni „ispunjavajući Gospodnju zapovijed o strpljivosti u protivštinama i nepravdama, udare li ih po jednom obrazu, oni m okrenu i drugi, a onome tko mu otima donju odjeću prepuštaju i gornju; ako su prisiljeni ići jednu milju, pođu dvije. Poput apostola Pavla podnose lažnu braću i blagoslivljaju one koji ih proklinju“ (RB VII,42-43).
Evanđeoski način kako postupiti s neprijateljem je ostati nepokolebljiv i čvrst u ljubavi prema Gospodinu i tako svladati tu kušnju kroz ljubav i prema neprijatelju.
Ako smo spremni, ako treba , biti i osobno zgažen samo da izađe na vidjelo istina o drugome koji me gazi, razlog zbog kojeg me gazi i činjenica da me ništa ne može smrviti jer me ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu (Rim 8,39).
Gospodin Isus je pobijedio zlo... Drugi će se umoriti u svom zlu, a ti ćeš odmoran nastaviti dalje svojim putem... Idi naprijed i ne vraćaj se natrag. Gospodin uvijek zbog duhovnog rasta osobu uvodi u nove borbe.... Želim Ti da ustraješ!
Iz Kateheza sv.Benedikta, Michaeldavide Semeraro, OSB
