U jednom vrlo lijepom tekstu oca Emmanulea Andréa koji je naslovljen La Sainte Eglise, autor govori o posljednjim vremenima Crkve i citirajući papu svetog Grgura Velikog, kaže: “[Crkva će biti] kao Job patnik, izložen podmuklim insinuacijama svoje supruge i gorkim prijekorima svojih prijatelja; on, ispred kojeg su se starci ustajali i prinčevi šutjeli! Crkva, kaže više puta veliki Papa, pred kraj svojeg hodočasničkog puta, bit će lišena vremenite vlasti; pokušat će joj se oduzeti svako uporište na zemlji. Kaže štoviše i izjavljuje da će joj biti svučen i sam sjaj koji potječe od nadnaravnih darova. „Moć čudesa – kaže – bit će povučena, uzeta milost ozdravljenja, proroštvo će nestati, dar dugog posta će se umanjiti, učenja nauka će zašutjeti, prestat će čudesne pojave. Govoreći tako ne želi se reći da neće biti ništa od toga; ali svi ovi znakovi neće više blistati otvoreno i u tisuću oblika kao u prvim stoljećima. Bit će to također prigoda divne sabranosti. U ovom poniženom stanju Crkve porast će nagrada dobrih koji će uz nju pristajati jedino gledajući nebeska dobra; kao i zlih koji, ne vidjevši više u njoj nikakvu vremenitu privlačnost, neće više imati što skrivati, pokazat će se kakvi jesu“ (Moralia in Job, knjiga 35)
Koja strašna riječ: zašutjet će učenja nauka! Sveti Grgur drugdje svečano izjavljuje da Crkva više voli umrijeti nego šutjeti. Dakle, još će govoriti: ali će njezino učenje biti ometano, glas prikriven; mnogi od onih koji bi trebali vikati s krovova, neće se usuditi više to činiti zbog straha od (P.Emmanuel, La Sainte Eglise, Clovis, 1997., str.296.)
Čini mi se da nema boljeg načina da se opišu tragična vremena u kojima živimo. Nema drugoga nego razmišljati o tome i ustrajno moliti jer, usprkos svemu „…spasenje – kaže otac Emmanuel – ostaje moguće svima [...]. Od „malenih“ past će u kandže grabežljivca samo oni koji budu napustili krila majke“. Utecimo se tradicionalnoj svetoj Misi i Krunici: nikada nije dovoljno inzistirati na ova dva sredstva koja nam dobri Bog stavlja u ruke. To su dva „stupa“ – da upotrijebimo jednu drugu sliku – proročkog sna svetog Ivana Bosca, na jednom bijela Hostija, a na drugome Marija Pomoćnica. Ne odvajajmo se od njih nikada.
